Na dvama spomenicima u Mostaru Hrvate se pogrdno vrijeđa
Vrijeme:3 min, 27 sec
ZLONAMJERNI NAPISI NA SPOMENIKU
Gotovo istodobno, u kaosu hrvatsko-bošnjačkog rata u zapadnome, većinski hrvatskom dijelu Mostara ubijeno je četvero bošnjačke djece, a na spomeniku nema tragova mržnje. U istočnom dijelu grada kaže se da su za smrt talijanskih novinara odgovorni “ustaše”
Na spomeniku koji se nalazi nedaleko od Bulevara u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu grada piše: “Na ovome mjestu od ustaške granate nevino stradaše 28. 1. 1994. talijanski novinari Marco Luccheta, Ota Alessandro i D’Angelo Dario”. Istodobno, na malenome crnom kamenu koji se nalazi zalijepljen na objektu trafostanice kod zgrade Mostarke stoji ispisano: “Armin Rizvan (1981.), Damir Rizvan (1982.), Emil Meškić (1981.) i Emaila Meškić (1984.). – 23. 1. 1994.” U tome topničkome napadu još su ozljede zadobili Olja Bojanić, Adnan Mušić, Dragan i Marijofil Šarić.
Ubijeno četvero djece
Koliko je bizaran, zlonamjeran napis na spomeniku u istočnome Mostaru, kao i oni “slobodni građani Mostara” koji se navodno potpisuju kao njegovi sponzori, zapravo najviše govori spomenik u zapadnome dijelu grada. Da su se vodili istom logikom kao “slobodni građani”, onda bi sigurno na spomeniku kod Mostarke trebalo pisati “Na ovome mjestu od b…..e granate poginula su djeca”. Iako je u bilo kojemu slučaju degutantno brojati krvna zrnca žrtava, četvero ubijene djece su Bošnjaci koje je u suludome ratu ubio minobacački projektil koji je vjerojatno potegao njihov sunarodnjak. S vremenskim odmakom od trideset godina od tih događaja bilo bi posve normalno očekivati kako su se politike, a ne nikakvi “slobodni građani”, spremne odreći svoje mitomanski izgrađene kupole o moralnoj superiornosti i pričanju priča da se radi o postrojbama ili narodu u kojemu nije bilo pojedinaca koji su činili monstruozne zločine.
Upravo zbog takvog šovinističko-mitomanskog pristupa svoje sudjelovanje na obilježavanju stradanja talijanskih novinara odbili su predstavnici Hrvatske republikanske stranke, koja je zatražila uklanjanje tog sramotnog spomenika, koji za ambiciju jedino ima Hrvate svrstati u taj zločinački povijesni narativ.
– Nikada nismo i nikad nećemo podržavati bilo kakav vid šovinističko-nacionalističkog vrijeđanja po bilo kojoj osnovi niti ćemo svojom prisutnošću podržati povijesnu relativizaciju i podrivanje dodatnih međunacionalnih netrpeljivosti. Svojim dolaskom na mjesto stradanja, dok onakva ploča postoji, pogazili bismo sve ono za što se zalažemo dok se spomen-ploča ne ukloni – naveli su republikanci.
No, nije to jedino mjesto gdje se vrijeđa Hrvate. Ispred Osnovne škole u naselju Šehovina bošnjačku djecu uči se kako su njihove rođake, pripadnike Armije BiH, pobili pripadnici ustaša i četnika.
“Pamti, ti što stojiš ovdje i gledaš ovaj ljiljan! Znaj da on predstavlja sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti. Pamti nas, koji smo stiješnjeni između Istoka i Zapada branili naš narod, naš spaljeni grad i domovinu. Zapamti! Da nije bilo nas, ne bi bilo ni tebe. Pamti nas. Pamti i nedužnu djecu, žene i starce koje su ubili četnički i ustaški zločinci. Pamti! Ali ne mrzi. Jer mržnja je teret i zločin u začetku. Pamti i zapamti kako se zlo koje nas je zadesilo više nikada ne bi ponovilo”, stoji na srednjoj ploči spomenika.
A tim se spomenikom upravo jedino to i potiče. Mržnja prema Hrvatima i Srbima. I to na najgorem mogućem mjestu – ispred škole, gdje se formatiraju nove generacije za sukob i obračun s vršnjacima. Ovi se napisi godinama nalaze na tim spomenicima te se pokušava javnost uvjeriti kako je to ispravan način promišljanja. Jednako kao što se godinama, uglavnom iz bošnjačkih stranaka, medija i javnosti ukazivalo na to kako su jedino prijeporni nazivi ulica po ustaškim velikanima iz redova Hrvata, dok pak, nakon što su ti nazivi s pravom sklonjeni, nije poduzeto ništa da razne Handžar SS nacističke divizije i njihovi zapovjednici, vjerski službenici, razni podupiratelji nacista, antisemiti, mladi muslimani budu prognani iz glavnoga grada BiH.