Ulazak BiH u EU strateški je interes RH. Žalosno je što nije i svima u BiH

Hrvatski ministri Branko Bačić i Oleg Butković prošloga su tjedna u BiH najavili nastavak konkretne pomoći hrvatske Vlade svojim sunarodnjacima, ali i Bosni i Hercegovini u cjelini. Bačić je u Stocu uručio 61 ugovor o sufinanciranju različitih projekata hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini ukupne vrijednosti veće od milijun eura. U proteklih nekoliko godina hrvatska Vlada podržala je 320 različitih projekata, za što je iz proračuna RH izdvojeno deset milijuna eura.

Otkad na njezinu čelu sjedi Andrej Plenković, Vlada RH izdvojila je više od 300 milijuna eura za različite projekte hrvatskog naroda u BiH. I to je tek jedan segment konkretnog djelovanja Hrvatske kada je riječ o pomoći BiH. Onaj najvidljiviji način potpore ogleda se u izgradnji prometnica i infrastrukture. Samo neki od tih projekata iz proteklih godina su mostovi Svilaj i Gradiška te obnova i rekonstrukcija ceste Ravno – Zavala ukupne vrijednosti 7,3 milijuna eura. Njome će se izravno povezati najjužnija hercegovačka općina Ravno s dubrovačkim zaleđem. U ovoj godini očekuje se i početak radova na gradnji prometnice Aržano – Posušje. Kako je najavljeno, planiranim izmjenama TEN-T uredbe (transeuropska prometna mreža) na razini EU Hrvatska se s dva postojeća prometna koridora pozicionira na još dva, što će omogućiti i cestovno povezivanje Zagvozd – Imotski – Mostar, ali i željezničko povezivanje Hrvatske i BiH Unskom prugom.

Posjet izaslanstva Vlade RH, kada je sve ovo kazano, uslijedio je samo dva dana nakon što je premijer Plenković u Sarajevu organizirao uspješnu misiju predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i nizozemskog premijera Marka Ruttea, a u želji da ubrza europski put BiH. Uza sve ovo što se zna o kontinuiranoj pomoći Vlade Republike Hrvatske i političkom lobiranju za Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni, još je toliko toga što nije u javnom prostoru (bar zasad), a što hrvatski premijer i hrvatska diplomacija poduzimaju u cilju stabilizacije i napretka BiH te njezina što skorijeg članstva u Uniji.

Paradoksalno je što i oni koji uporno dovode u pitanje odnos službenog Zagreba prema BiH raspolažu većinom tih informacija. Međutim, zbog vlastitih političkih interesa odlučuju pilu okrenuti naopako i ulogu hrvatske Vlade u BiH prikazati negativnom. Činjenice im ne idu u prilog, ali one, svakako, baš kao i logika, često u BiH ne znače mnogo. Zato se i može dogoditi da oni kojima su usta puna suvereniteta BiH nagovaraju strance da nameću protektorske odluke. Ili da oni kojima je europski put BiH, navodno, strateški cilj, otvoreno pred dužnosnicima EU traže da se ne otvaraju pregovori o pridruživanju. Hrvatska i Plenković su, očekivano, u njihovim računicama remetilački čimbenik.