Klubovi parlamentarnih stranaka danas raspravljali o Konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku

Andro Krstulović Opara: Zakon o hrvatskom jeziku nam je na ponos jer imamo suvremen i primjenjiv Zakon koji nas dodatno učvršćuje kao svjesno i zrelo demokratsko društvo

Hrvatski sabor raspravljao je danas o Konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku kojim se propisuje službena uporaba hrvatskoga jezika, uređuje osnivanje Vijeća za hrvatski jezik, kao i izrada Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike. Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku predstavio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs, istaknuvši da Zakon o hrvatskom jeziku ne ograničava uporabu dijalekata ni jezika nacionalnih manjina, već štiti hrvatski jezik kao nematerijalno kulturno dobro.

Govoreći u ime Kluba zastupnika HDZ-a Andro Krstulović Opara rekao je da su ovo oni trenutci kada je hrvatski domoljub ispunjen ponosom i zahvalan Bogu što je u prigodi u Hrvatskom saboru govoriti o svome materinskom jeziku i pridonijeti u donošenju Zakona kojim će taj naš najčvršći biljeg biti dodatno osnažen, zaštićen, kojim će mu biti dana dodatna skrb i jamstvo razvoja u budućnosti.

„Ljubav i emocija se, kazat će neki, ne da normirati, propisati zakonom. Ne treba se olako složiti s tom tvrdnjom. Evo zašto. Bio sam u prvom sazivu Sabora od 1990. do 1992. kao mladić pun domoljubnog zanosa i bio počašćen činjenicom da sam imao tu čast odlučivati o našem Ustavu, o našem grbu, zastavi, himni, o našoj nezavisnosti i suverenosti… Jesmo li tada tu tkaninu, crven-bilu-plavu s povijesnim nam grbom potvrdili Zakonom? Isto tako i Lijepu našu proglasili najsvečanijom nam pjesmom i glazbom? Jesmo li donijeli 142 članka čiste ljubavi prema domovini u Božićnom Ustavu? Jesmo!“, napomenuo je Krstulović.

Podsjetivši kako su mnogi za hrvatski jezik stradavali, rekao je kako se danas sjećamo i dr. Ivana Šretera kojega su baš zbog hrvatskoga jezika utamničili osamdesetih godina da bi ga na početku velikosrpske agresije i ubili. „Postao je mučenikom zbog hrvatskoga jezika“, rekao je.

Podsjetio je da su domoljubi okupljeni oko Matice hrvatske i u njoj, koja nas 182 godine uči hrvatskomu jeziku, pokrenuli inicijativu i sačinili prijedlog Zakona koji su poduprli Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Rektorski zbor, Društvo profesora hrvatskog jezika, Društvo hrvatskih književnika, Crkva u Hrvata i mnogi drugi. Rekao je kako valja to naglasiti jer njihova zajednička želja proizlazi iz iskrene namjere da hrvatskoj državi i narodu donesu samo dobrobit, a da nikome ne nanesu zlo.

Zakon o budućnosti hrvatskoga jezika

Po riječima Andre Krstulovića sasvim sigurno možemo tvrditi da je donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku konačno ostvarena višestoljetna težnja naših predšasnika te da je u njemu derivat cijele hrvatske povjesnice, od doseljenja do danas.

„Hrvatski je jezik u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskoga nacionalnoga identiteta i hrvatske kulture. U njemu se prepoznaju jasni znaci vremena kroz koje smo kao narod prolazili. Hrvatski jezik jedinstven je i po tome jer su njegove tri ravnopravne sastavnice, čakavski, kajkavski i štokavski. Od devetoga su stoljeća dozvolom pape Hrvati glagoljali na svojem narodnom jeziku, jedini u Europi, pisali smo i bosančicom, a glagoljicom do 19. stoljeća. Ta jedinstvenost našega jezika ima i to iznimno trojstvo, ča-kaj-što, zlatnu formulu koja je zaštićeno kulturno dobro. Čakavski, kajkavski i štokavski tako su snažno uzajamno prožeti naslagama naše višestoljetne pismenosti, tradicije, književnosti – parafraziram velikoga prof. Radoslava Katičića – između ostalog, potpisnika povijesne Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine, koji je vodio i Vijeće za normu hrvatskoga jezika do Jovanovićeva ukidanja 2012. godine.

Deklaraciju su donijeli hrabri matičari i njome se suprotstavili od partije oktroiranom Novosadskom dogovoru i tzv. srpskohrvatskome. Donesena u osvit Hrvatskoga proljeća, dala je narodu nadu, a hrvatski je jezik opet bio narodotvoran. Ponavljam, hrvatski jezik je narodotvoran. Ovdje posebno želim naglasiti, i to činim zbog kolega s lijeva, i da je veliki Miroslav Krleža, književni bard ljevice, potpisao Deklaraciju i Titu kazao da odbija povući svoju potporu hrvatskom jeziku. Istjerali su ga iz CK komunističke Partije.

Zakon o hrvatskom jeziku je uključiv, ne isključuje nikoga, nema nikakvih ukidanja ili zabrana, nema kažnjavanja ni jezične policije, kako su i prije nego li je tekst Zakona ugledao svjetlo dana prstom upirali i optuživali dežurni sijači stalne protimbe. Utihnuli su njihovi talambasi, siktanje i nevjerojatne potvore prije i za vrijeme prvoga čitanja prijedloga Zakona, jer smo to stoički otrpjeli i mirno, pristojno, argumentirano predstavili Zakon“, naglasio je Krstulović.

Rekao je da to zvuči kao dijalektika, ali da je to zapravo Zakon o budućnosti hrvatskoga jezika. „Zakonom ne zaštićujemo hrvatski jezik u prošlosti nego za budućnost. Zakonom omogućujemo suvremeni razvoj našeg jezika u budućim vremenima koja su pred nama.“

Onima koji su protiv, kako je napomenuo, „ne mogu pomoći, ali sa svim srcem, žarom i pruženom rukom želim pozvati one koji imaju neke dvojbe da u ovom povijesnom trenutku za naš narod daju svoj glas na koji će biti ponosni i oni i njihovi potomci“.

„Zakon o hrvatskom jeziku nam je na ponos jer imamo suvremen i primjenjiv Zakon o hrvatskom jeziku koji nas dodatno učvršćuje kao svjesno i zrelo demokratsko društvo. Skrb o razvoju hrvatskoga jezika odgovornost je cjelokupnoga hrvatskoga društva i mora biti postavljena na široku nadinstitucionalnu i nacionalnu razinu“, smatra Krstulović.

„Jeste li se ikad zapitali koliko su Hrvati pjesama, tekstova posvetili hrvatskom jeziku“, upitao je i zatim dodao: „Da su naši slavni predci imali svoju državu i slobodni hrvatski jezik u njoj, ne bi toliko žudjeli za hrvatskim jezikom i toliko mu pjevali.“

Krstulović je napomenuo kako će ovaj Zakon činom usvajanja postati istinska svojina hrvatskoga naroda, po važnosti u razini onih povijesnih dokumenata koje je ovaj časni dom već donosio.

„U Božićnom Ustavu, u članku 12. stoji kratko, jednostavno i jasno: ‘U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.’ Bogu hvala što naša djeca čitajući taj članak i ne slute koliko je vremena, muka, suza, žrtve, ali i gorljive želje bilo da bismo imali taj i takav jednostavni članak. Tako jednostavan, jasan i kratak i lako provediv jest i ovaj Zakon. Zakon koji će svaki hrvatski čovjek rado čitati, zapamtiti i biti ponosan što ga ima. Što ga imaju njegova djeca. Na nama je, zbog svih njih i naše djece, drage gospođe i gospodo zastupnici, donijeti ovaj, za narod i domovinu, povišću pritrujenu, prevažni Zakon koji će zanavik ostat u našoj povjesnici. Dok nam živo srce bije! Živio hrvatski jezik!“, rekao je na kraju izlaganja Andro Krstulović Opara.

Potporu donošenju Zakona o hrvatskom jeziku izrazili su osim predlagača HDZ-a, klubovi zastupnika Mosta, Domovinskoga pokreta, Hrvatski suverenisti, IDS, zastupnici nacionalnih manjina Milorad Pupovac i Furio Radin.

Komu je Zakon nepotreban i komu on smeta?

Zastupnica SDP-a Sabina Glasovac potvrdila je da oni ostaju pri „stavu koji imaju deset i više godina“, da je Zakon o hrvatskom jeziku „suvišan“.

„Ništa nije posebno definirano: što se tim zakonom štiti, od koga se štiti i što ćemo tim zakonom u stvarnosti dobiti“, rekla je Glasovac. Prigovorila je i kako Zakon podsjeća na rezoluciju ili deklaraciju jer nema ni penalnih odredaba, no zatim je odmah dodala da se oni ne bi za takav zakon (s penalnim odredbama) ni zalagali niti ga podržali.

Zastupnica GLAS-a Anka Mrak Taritaš smatra Zakon nepotrebnim.

„Zašto nam je u 2024. trebao ovaj zakon? Za jačanje mišića, za pokazivanje tko je veći Hrvat i tko više voli Hrvatsku? Ne mogu se oteti dojmu da imamo još jedno tijelo, još desetak i više uhljeba koji će raspravljati tko zna o čemu“, ustvrdila je Mrak Taritaš.

Katarina Peović iz Kluba Radničke fronte i HSS-a ocijenila je Zakon „totalitarnim“, rekavši da „kriminalizira upotrebu dijalekata u javnom prostoru“.

„U javnom prostoru ograničili ste kada se dijalekti smiju koristiti, a to se svodi na folklor i neke posebne prigode. Protiv smo jezične diskriminacije, država ne smije ograničavati izražavanje ljudi u javnom prostoru“, rekla je Peović.

Ministar znanosti i obrazovanja rekao je da ne zna iz kojega je članka Zakona to iščitala, jer niti se sputava niti ograničava uporaba dijalekata nego se ona potiče.

Marko Milanović Litre (Hrvatski suverenisti) koji je rekao da će podržati Zakon primijetio je kako se Zakon donosi iz političkih razloga, iz oportunizma HDZ-a koji se priprema za izbore.

Fuchs je spomenute tvrdnje odbacio i dodao kako je Zakon o hrvatskom jeziku trebalo donijeti i prije.

Marijana Petir (NZ) podsjetila je da zakon o jeziku imaju Španjolska, Francuska, Ruska Federacija, Švedska, Srbija, Belgija, Švicarska, Slovenija.

„Komu smeta moderan i integrativan zakon o hrvatskom jeziku koji će biti na ponos i korist hrvatskoj kulturi i hrvatskomu narodu“, upitala je ministra Fuchsa, koji je odgovorio kako smeta onima koji de facto ne prepoznaju hrvatski jezik kao jedinstven jezik, kao jezik sa svim svojim specifičnostima i osobnostima, i koji i dalje misle da možemo govoriti sve što se vrti u jezičnom loncu ovih prostora i što je nasljeđe bivše države.

Marko Curać

hkv.hr / Hrvatsko nebo