Iz stranih medija/Kako je Ekvador postao jedna od najsmrtonosnijih zemalja u Latinskoj Americi

Ubijeni predsjednički kandidat, bombe u automobilima i odbjegli vođa zločinačke organizacije – kako su se narko-bande uspjele tako brzo infiltrirati u nekoć mirnu andsku zemlju? Tom temom bavi se Tjerk Brühwiller u članku Kako je Ekvador postao jedna od najsmrtonosnijih zemalja u Latinskoj Americi, objavljenom u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) 16. siječnja.

Zatvorenici golih prsa kleče na podu, zbijeni jedan uz drugog, s rukama iza glave. Oko njih stoje do zuba naoružani vojnici. Takve je slike dijelila ekvadorska vojska. Za vikend je provalila u sedam zatvora u kojima su kriminalne skupine danima držale desetke dužnosnika kao taoce. Taoci su oslobođeni, prva bitka je dobivena, poruka je slika. Ali rat o kojem govori predsjednik Daniel Noboa se nastavlja.

Prije tjedan dana Noboa je proglasio izvanredno stanje nakon što je mafijaški vođa Adolfo „Fito“ Macías nestao iz zatvora. Tada su izbile pobune u nekoliko zatvora. Na ulicama je nastao kaos, eksplodirale su automobilske bombe, a televizijsku ekipu pred kamerama oteli su članovi bande.

Noboa je proglasio „unutarnji oružani sukob” i proglasio terorističkim organizacijama dvadeset kriminalnih skupina u zemlji, a policiji i vojsci dao je izvanredne ovlasti. „U ratu smo i trebamo međunarodne zakone koji se primjenjuju u ratu”, rekao je Noboa u intervjuu. Parlament i stanovništvo su ujedinjeni stali iza njega. Proteklih nekoliko dana bilo je dramatično i traumatično za Ekvador. Ali ti događaji nisu bili iznenađenje. Posljednjih godina stalno je izbijalo nasilje. Vrhunac je bilo ubojstvo predsjedničkog kandidata u kolovozu. Prošla godina bila je najkrvavija u povijesti zemlje, s oko 7200 ubojstava. Ekvador, koji je 2019. bio jedan od najsigurnijih u regiji sa stopom ubojstava od 6,7 ubojstava na 100.000 stanovnika, sada je postao jedna od najsmrtonosnijih zemalja u Latinskoj Americi. Stopa ubojstava se ušesterostručila u samo četiri godine.

Meksički karteli i albanske mreže

Uzrok je jasan. U istom razdoblju Ekvador je postao jedna od najvažnijih tranzitnih zemalja za kokain. Izbio je strašan rat za rastući kolač. Rat Ekvadora je rat protiv mnogih neprijatelja – uključujući i one unutar vlastitih redova. Da bismo razumjeli dimenzije sukoba u Ekvadoru, moramo pogledati kako je do njega došlo. Kako je zemlja mogla postati od točke na sporednoj krijumčarskoj ruti u kokainsko čvorište u tako kratkom vremenu? Ironično, jedan od preduvjeta bio je mirovni sporazum između vlade u susjednoj Kolumbiji i „Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije“(FARC) 2016. Prethodnih godina FARC je postigao gotovo hegemonijsku poziciju u trgovini kokainom iz Kolumbije. Kokain se već tada krijumčario kroz luke u Ekvadoru, osobito nakon što je Kolumbija pojačavala sigurnost u svojim lukama od 2009. Kraj FARC-a otvorio je vakuum koji su brzo popunile brojne manje zločinačke organizacije, a također je potaknuo upliv međunarodno aktivnih organizacija.

Meksički karteli angažirali su postojeće ekvadorske bande ili osnovali vlastite, opskrbljujući ih oružjem i novcem. Albanske mreže koje već dugo djeluju u lučkom gradu Guayaquilu, najvećem gradu Ekvadora, također su proširile svoje aktivnosti. Stručnjaci također ističu uvođenje dolara kao službene nacionalne valute, dobro razvijene prometne rute i relativno niske imigracijske prepreke za strance do pandemije, što je Ekvador učinilo privlačnim za međunarodni organizirani kriminal.

Tu su i drugi unutarnji čimbenici: „Ekvador već dugo nije imao ovaj problem“, kaže Glaeldys González, stručnjakinja za Ekvador u Crisis Group, neovisnoj organizaciji za analizu sukoba. Zemlju je preplavio organizirani kriminal jer nikada nije izgradila kapacitet za borbu protiv njega. Pod ljevičarskim populističkim predsjednikom Rafaelom Correom, koji je vladao između 2007. i 2017., smanjena je suradnja sa SAD-om u suzbijanju trgovine narkoticima i zatvorena je američka vojna baza na ekvadorskoj obali. Iduće vlade također su malo ulagale u sigurnosne snage, a još manje u tajne službe. Nekad male bande u Ekvadoru sve su više jačale uz pomoć svojih međunarodnih saveznika i zahvaljujući enormnim profitima od unosne trgovine kokainom.

„Chonerosi“ protiv „Lobosa“

Ono što uspon Ekvadora u kokainsko središte čini tako krvavim jest rat za teritorij između raznih igrača. Podzemlje u Ekvadoru nekoć su kontrolirali „Chonerosi”, među čijim je vođama bio i „Fito“ i koji su izvršili prve pošiljke kokaina između Kolumbije i Guayaquila prije gotovo dvadeset godina. Za taj posao bore se i druge bande, posebice „Lobosi”, koji sve više preuzimaju glavnu riječ. Obje organizacije rade s različitim meksičkim kartelima, kartelima Sinaloa i Jalisco, koji su također rivali. Na lokalnoj razini postoji i niz manjih bandi koje, primjerice, štite razne krijumčarske rute ili su specijalizirane za iznude. „Upravo je ta hiperfragmentirana panorama organiziranog kriminala uzrok nasilja“, kaže González.

Razmjer u kojem je nasilje povezano s trgovinom drogom i sukobima za teritoriju također se odražava na regionalnu distribuciju. Nasilje je koncentrirano na krijumčarskoj ruti između Kolumbije i Guayaquila. U unutrašnjosti pokrajine Los Ríos, koja leži na krijumčarskoj ruti, broj ubojstava prošle je godine porastao za više od 150 posto, a obalni grad Esmeraldas u sjeverozapadnom Ekvadoru, udaljen oko 100 kilometara od Kolumbije, postao je jedan od najsmrtonosnijih u cijele Latinske Amerike. Središte trgovine kokainom je Guayaquil, gdje se stopa ubojstava gotovo udvostručila prošle godine.

Prema mišljenju stručnjaka, između Guayaquila i belgijske luke Antwerpen uspostavljena je najvažnija svjetska ruta krijumčarenja kokaina. Rotterdam i Hamburg također su važne odredišne luke. Droga se najčešće krije u kontejnerima u kojima su banane, jedan od najvažnijih izvoznih artikala Ekvadora. I u Njemačkoj je policija više puta zaplijenila kokain skriven u sanducima s bananama iz Ekvadora. Rastuća potražnja za kokainom u Europi potiče poslovanje u Latinskoj Americi – a time i krvavu bitku za kontrolu trgovine kokainom.

Zarada od trgovine kokainom ulaže se u oružje i druge investicije kako bi se zaštitili poslovni interesi. To također uključuje i mito. Kako bi inače bilo moguće da kriminalci poput „Fita” preko noći neopaženo nestanu iz svojih ćelija i da bande preuzmu kontrolu nad znatnim dijelom zatvora i pretvore ih u zapovjedne centrale i regrutne centre? A podmićivanje zatvorskih službenika samo je vrh ledenog brijega. „Organizirani kriminal infiltrirao se u institucije Ekvadora“, kaže González. „I u politiku.“

Sudci, policajci i upravitelji zatvora pod sumnjom za korupciju

González se poziva na „Slučaj metastaze“, istragu pokrenutu prošle godine koja bi potencijalno mogla duboko prodrijeti u korupciju povezanu s trgovinom kokainom. Nekoliko tjedana prije izbijanja najnovijeg vala nasilja, ta je operacija dovela do uhićenja više od 30 osoba, uključujući suce, policajce i bivšeg šefa zatvorske uprave. Optuženi su za krivotvorenje dokaza i pogodovanje zatvorenim dilerima droge. Istražitelji posjeduju inkriminirajuće SMS poruke koje su stizale s mobitela kriminalca koji je ubijen u zatvoru. Kada je glavna državna odvjetnica Diana Salazar krajem prošle godine predstavila slučaj javnosti, upozorila je na nasilan odgovor kriminalnih organizacija. Također je rekla da je „narko politika“ u Ekvadoru razotkrivena. Istraga u slučaju „Metastaze“ se nastavlja.

Bijeg Adolfa Macíasa također se može povezati s curenjem informacija unutar institucija. Kaže se da je zatvorenik bio obaviješten o predstojećem premještaju, a zatim je „organizirao“ svoj bijeg. Za planirane transfere prije vremena doznali su i drugi mafijaški vođe. Još jedan od njih, Fabricio Colón, pobjegao je čudom kao i „Fito“. Drugi su pokrenuli pobune i mobilizirali svoje ljude vani, što je dovelo do izbijanja nasilja. Predsjednik Noboa sada se oslanja na čvrstu ruku. Posljednjih dana u akcijama snaga sigurnosti uhićeno je više od tisuću ljudi. Nekoliko osumnjičenih je ubijeno. „Noboa je morao proglasiti izvanredno stanje i angažirati vojsku, drugog načina nije bilo“, kaže González. No, kako bi se problem dugoročno riješio, potrebne su reforme zatvorskog sustava koji je potpuno preopterećen i korumpiran. Potrebne su i reforme u sigurnosnoj politici, što prije svega uključuje tajne službe kojih trenutno gotovo da i nema, kaže González.

Američka vlada u Washingtonu već je najavila da će podržati Nobou u borbi protiv organiziranog kriminala i da će u Ekvador poslati visoke predstavnike vojske, State Departmenta i tijela kaznenog progona. Noboa će trebati pomoć, pogotovo jer mu je ostalo još malo vremena. Budući da je politički debitant na mjesto predsjednika došao zahvaljujući prijevremenim izborima, preostaje mu manje od godine i pol dana mandata.

FAZ/Hrvatsko nebo