Dodik razinu političke kulture spušta opasno nisko; jedini mu je ravan Komšić

Stvar je u ovomu: Takva „kočijaška“ (neka se preostali kočijaši ne vrijeđaju) retorika ne može ni do čega dobroga dovesti. Naprotiv, ona razinu političkih i općih odnosa i odgovornosti za vlastitu ulogu u politici i vlasti te prema drugima dovodi do blokade, do apsurda. Nije bitno koliko je Dodik u pravu, a koliko je u krivu. Njega se potiče i njemu se dopušta da spušta razinu političke i opće kulture jako nisko. Opasno nisko! Jedini mu je ravan Komšić. Što otežava ili onemogućuje ozbiljnu raspravu o bilo kojem drugom i zajedničkom pitanju od općeg interesa, bila riječ o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Ma komu na kraju (ako kraja ovoj be-ha ’trakavici’ ikada bude) dopali jal’ opanci, jal’ obojci.

Mediji su izvijestili da je danas otkazana još jedna sudska rasprava pred Sudom BiH na temelju tužbe državnog odvjetnika BiH protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i SNSD-a. Dodikova i obrana, iz zdravstvenih razloga izočnoga, direktora Službenog glasnika RS Lukića, koji je objavio sporni akt Skupštine Republike Srpske, zatražila je izuzeće sudaca u tom predmetu. Dodiku i Lukiću sudi se zbog nepoštivanja odluka visokog međunarodnog predstavnika Schmidta. O izuzeću sudaca, nakon što je prethodno odbijen zahtjev za izuzećem državnog odvjetnika, tj. tužiteljstva, sud će odlučiti naknadno.

Sve to dio je beskrajno duge i neizmjerno zamršene be-ha političke, pravne, stranačke, personalne, financijske, međunarodne, geopolitičke, propagandne, informativne i ostale trakavice. Ništa osobito novo ako se promotre unatrag dvadesetak godina zbivanja u daytonskoj državi. Pa ipak, ima nešto novo, a to novo jest – Dodikova „kočijaška“ retorika. To što je sve ’sasipao u lice’ i visokom predstavniku međunarodne zajednice i onima koji su ga postavili na tu poziciju i mnogim drugima, a što Dodik smatra nelegalnim jer da nije odobreno od Vijeća sigurnosti, kao pri prijašnjim imenovanjima, stvarno je novost u be-ha politici. Ružna i zlokobna novost.

Dodik je naime u sudnici vrijeđao one koji ga tuže u ime i po ovlasti države. Svašta je i njima ’sasuo u lice’. Uz ostalo i to da oni „nisu nikakvi pravnici, nego obične ništarije“. Tako se predstavnik političko-izvršne grane vlasti odnosi prema predstavnicima pravosudne grane vlasti.

E sad, jesu li oni „obične ništarije“ ili ovlašteni službenici koji svoj posao obavljaju po zakonu, etičkom kodeksu i vlastitim savjestima, ili je „obična ništarija“ eventualno sam Dodik koji ih tako ružno diskreditira, to pitanje pustimo postrani. O politici su oduvijek postojala podijeljena mišljenja, pa su se i mnoga braća razišla ili zakrvila zbog politike. A i pravosuđe je u daytonskoj državi, a vidimo i u mnogim drugim država, često odviše u otvorenoj službi političke volje, napose volje državnih i naddržavnih vlasti. No ono što nas mora zabrinuti jest spomenuta „kočijaška retorika“ kojom se služi Dodik.

Obično se smatra da je „lajanje“ i „psovanje“ izraz i pokazatelj stvarne nemoći, ili evantualno dobro smišljeno sredstvo da se verbalnom agresivnošću ostvari neki cilj koji je inače teško ostvariti. Sada je doista ključno pitanje što Dodik može, a što ne može ostvariti. To se ponajprije odnosi na njega osobno: na njegovu slobodu, daljnju političku karijeru, imovinu, moć i političku volju o kojoj već odavno jalovo talambasa prijeteći odcjepljenjem odnosno osamostaljenjem Republike Srpske. Do kojega nikako pa nikako da svoj entitet napokon i dovede, unatoč svojoj „hrabroj“ višegodišnjoj retorici i nebrojenim najavama da će to i poduzeti.

Stvar je u ovomu: Takva „kočijaška“ (neka se preostali kočijaši ne vrijeđaju) retorika ne može ni do čega dobroga dovesti. Naprotiv, ona razinu političkih i općih odnosa i odgovornosti za vlastitu ulogu u politici i vlasti te prema drugima dovodi do blokade, do apsurda. Nije bitno koliko je Dodik u pravu, a koliko je u krivu. Njega se potiče i njemu se dopušta da spušta razinu političke i opće kulture jako nisko. Opasno nisko! Jedini mu je ravan Komšić. Što otežava ili onemogućuje ozbiljnu raspravu o bilo kojem drugom i zajedničkom pitanju od općeg interesa, bila riječ o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Ma komu na kraju (ako kraja ovoj be-ha ’trakavici’ ikada bude) dopali jal’ opanci, jal’ obojci.

Hrvatsko nebo