Američki znanstvenik došao je do zapanjujućih otkrića u Međugorju: neobjašnjivu pojavu snimio osjetljivim instrumentima
Vrijeme:12 min, 56 sec
Nazvao me ovih dana moj prijatelj dr. don Jozo Mužić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i pita me sjećam li se Boguslawa Lipinskog, američko-poljskog znanstvenika, biokemičara, s kojim smo se družili u proljeće i ljeto 1985. u Međugorju. Odgovorio sam mu potvrdno, pamtim te dane kad smo mu pomagali oko njegove misije u Međugorju, iako ga poslije toga više nisam nikad ni čuo ni vidio u životu.
– Naišao sam na webu na jednu njegovu znanstvenu studiju objavljenu na portalu Medjugorje USA. Mislim da bi ti to moglo biti zanimljivo, poručio mi je don Jozo Mužić i poslao poveznicu na članak.
KARIJERU POČEO U POLJSKOJ
Na mrežnoj stranici “ancientalienpedia” navodi se kako je Boguslaw Lipinski biokemičar. Rođen je 21. srpnja 1933. u Sochaczewu u Poljskoj, a godine 1971. preselio se u Sjedinjene američke države. Oženjen je Izabelom Kakowski i ima kćerku Justynu.
Studirao je na Sveučilištu u Varšavi a doktorirao na Sveučilištu u Lodzu 1971. Znanstvenu karijeru počeo je u Poljskoj, najprije kao suradnik u Institutu za nuklearna istraživanja u Varšavi od 1956. do 1967., potom je dvije godine predavao na Medicinskom fakultetu u Bialystoku a onda još dvije godine bio je voditelj Odsjeka za biokemiju na Medicinskom fakultetu u Varšavi. U Americi je bio profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts u Bostonu te ravnatelj Istraživačkog laboratorija Cambridge.
Ne mogu se sad baš sa sigurnošću sjetiti svih tih zbivanja iz 1985. i kako sam upoznao Boguslawa, je li to možda bilo u Splitu ili tek u Međugorju, no, mislim da je bio gost u obitelji Šite Dugandžića u međugorskom zaseoku Miletina gdje sam tih prvih godina Gospina ukazanja bio kao kod kuće. Osobito od kada sam godinu dana ranije, 1984., vodio iz Splita u Rim hodočašće stotinu mladih vjernika među kojima je bilo i njih četvero iz Međugorja.
Sačuvao sam i jednu fotografiju snimljenu 16. kolovoza 1985., na svetog Roka, s Boguslawom i obitelji domaćina ispred kuće Dugandžića. Istoga dana on je mene fotografirao s vidjelicom Marijom Pavlović na ulazu u njenu kuću. Lipinski se družio i s fra Slavkom Barbarićem koji je bio okosnica molitvenog života u Međugorju i vodio je računa o vidiocima, dok je župnik u to vrijeme bio fra Tomislav Pervan. Tom je prigodom, polovicom kolovoza Lipinski imao problema s UDB-om. Oduzet mu je prijenosni elektroskop, i morao je napustiti SFRJ. Meni je na odlasku ostavio punjač za taj aparat i prekrasan komplet Mont Blanc pera i penkale koje i dan danas koristim.
Boguslaw je obavio više istraživanja u Međugorju.
“Ja sam znanstvenik koji se bavi istraživanjem bioelektričnih fenomena u odnosu na zdravlje i bolest. Tijekom godina svog rada prikupio sam niz elektroničkih instrumenata za mjerenje suptilnih električnih struja i njihovih učinaka na žive organizme…
IZVJEŠTAJ RENÉA LAURENTINA
Moji instrumenti godinama su mirovali u podrumu moje kuće sve do veljače 1985. kada sam pročitao izvještaj oca Renéa Laurentina, poznatog francuskog katoličkog svećenika, teologa i mariologa o Gospinim ukazanjima u Međugorju. U tom izvješću vlč. Laurentin je opisao događaj koji se dogodio samo jednom u povijesti marijanskih ukazanja.
Jednog dana u srpnju 1981., kada su se mladi vidioci još uvijek okupljali na Podbrdu, Vicka Ivanković, jedna od navodnih vidjelica, objavila je da Gospu (Majku Božju) može dotaknuti svatko od stotinjak ljudi koji su bili prisutni u posebno vrijeme na ovome događaju. Iako je nitko nije mogao vidjeti, ljudi su hrlili na mjesto na oko pet stopa iznad zemlje, kako je istaknula Vicka, pružajući ruke da dosegnu tu nevidljivu točku u zraku. Valja napomenuti da je među njima bilo nekoliko agenata tajne policije koji su dobili naredbu da izvijeste o ovoj potencijalnoj protuvladinoj aktivnosti. Kada je otac Laurentin čuo za taj misteriozni događaj, otišao je u Međugorje i razgovarao sa svima koji su mogli ‘dotaknuti‘ Gospu.
Ono što je od njih čuo bilo je nesvakidašnje, naime svi su prijavili da su dotakli tvrdi metalni predmet iz kojeg je tekla slaba električna struja. Nitko to nije mogao razumjeti, budući da su Gospu vidioci vidjeli odjevenu u meku tuniku. Za mene je bilo očito da Djevica Marija neće dopustiti da je dodirnu grešne ruke običnih ljudi, posebno onih iz tajne policije. Vjerujem da je to bio Duh Sveti koji je stvorio ‘fantoma‘ od elektromagnetskih stojnih valova koji su imali dojam čvrstog objekta, iz kojeg su neki elektroni kroz ruke ljudi curili na zemlju. Treba imati na umu da je električna energija temeljni oblik energije koji je podložan vanjskim silama.
Ubrzo nakon toga došlo mi je u ruke neobjavljeno izvješće koje je vlč. René Laurentin napisao zajedno s prof. Henrijem Joyeuxom sa Sveučilišta Montpellier u Francuskoj. (Laurentin i Joyeux su nedugo potom objavili knjigu s naslovom “Znanstvene i medicinske studije o ukazanjima u Međugorju”, m.o.) Elektroencefalografske analize moždanih valova djece vidioca jasno su pokazale da su bila u stanju ekstaze nesvjesna vanjskih podražaja. Izvještaj profesora Joyeuxa uvjerio me da ukazanja u Međugorju moraju biti povezana s bioelektričnim fenomenima, pa sam brzo odlučio otići tamo.”
U Međugorje je Lipinski stigao 14. ožujka 1985. noseći sa sobom prijenosni elektroskop koji se mogao puniti (BT-400, Biotech-Electronics, Lachine, Que. Canada). Ovaj instrument je mogao mjeriti i električki nabijene ione zraka i ionizirajuće zračenje iz radioaktivnih izvora. Valja napomenuti da su ubrzo nakon ukazivanja na Podbrdu jugoslavenske vlasti zabranile takve susrete na otvorenom, pa su se vidioci počeli okupljati u maloj prostoriji uz oltar u crkvi svetog Jakova.
OČITANJE RASLO U UKAZANJU
“Iako su izvorno mjerenja bila predviđena za vrijeme stvarnog ukazanja, zbog promjene pravila nitko više nije mogao biti prisutan u ovoj prostoriji u to vrijeme. Stoga sam ostavio elektroskop u sobi spojen na magnetofon. U 17 sati 15. ožujka 1985. crkva svetog Jakova je bila ispunjena domaćim stanovništvom i nekim talijanskim hodočasnicima koji su već započeli svoje svakodnevne molitve i pjevanje. Kada je elektroskop uključen, pokazao je izuzetno visoko očitanje koncentracije zračnih iona (blizu 100.000 po kubičnom centimetru zraka!) što nikada nije primijećeno u prirodnom okruženju, osim u blizini snažnog generatora zračnih iona.
Međutim, prebacivanje instrumenta u način rada za detekciju nuklearnog zračenja, pokazalo je još bizarnije očitanje od 100.000 miliradija (mR/h) na sat! Treba napomenuti da bi takva doza ionizirajućeg zračenja za oko osam sati sve prisutne u prostoriji izložila smrtonosnoj dozi ionizirajućeg zračenja. Dva sata kasnije, dok su se ljudi još molili u crkvi, instrument je i dalje pokazivao isto izuzetno visoko očitanje. Bilo je toliko neobično pa sam od tada svakih 30 minuta obavljao mjerenja na raznim mjestima. Na primjer, nakon mise očitanje izvan crkve iznosilo je samo 4000 miliradija (mR/h) na sat, što je još uvijek puno više od normalnog pozadinskog očitanja od oko 100 mR/h.
Prema svim poznatim zakonima radiobiologije, vidioci izloženi tako jakom nuklearnom zračenju trebali su umrijeti za nekoliko tjedana od postradijacijske bolesti. Neočekivano, iako srećom, sljedećeg jutra u subotu 16. ožujka, očitanje u sobi ukazanja bilo je manje od tisuću mR/h, s malom grupom ljudi prisutnih u crkvi. No, oko 16 sati, kada su se župljani i hodočasnici počeli okupljati i moliti, očitanje je polako raslo i dosegnulo maksimalnih 20.000 mR/h, da bi se nakon mise ponovno smanjilo.
Takvi vrhovi zračenja zabilježeni su ukupno u šest različitih prigoda na tri odvojena mjesta. Jasno je da je tada elektroskop bilježio nekakvo zračenje koje nije bilo nuklearnog podrijetla, inače bi vidioci odavno bili mrtvi. Osim toga, nijedno poznato zračenje ne ponaša se na tako cikličan način. Je li to onda bilo potaknuto molitvama, i ako jest, kojim mehanizmom?
Neki svjedoci ovog fenomena sugeriraju da je to moglo biti posljedica fluktuacije električnih vodova koji dovode struju u selo. Međutim, kada su u ponedjeljak 18. ožujka obavljena mjerenja u kući dviju djevojaka koje su doživjele lokucije (čule su Gospin glas a da je nisu vidjele) struja je bila isključena. Ipak, instrument je zabilježio vrlo visoko očitanje od 20.000 mR/h. Ovo konkretno mjerenje je snimljeno na dva odvojena magnetofona. Jedan snimač pratio je očitanja elektroskopa, a drugi, manji, glasove Marijane i Jelene Vasilj koje su pričale o svojim iskustvima.
‘PRODUHOVLJENA ENERGIJA‘
Je li moguće da molitve izazivaju neku vrstu energije sličnu onoj uočenoj u Međugorju, koja djeluje na ljudsko tijelo nelokalnim interakcijama? Može li ova vrsta energije objasniti zašto bombe koje su srpski piloti bacili na crkvu svetog Jakova u Međugorju nisu eksplodirale? Je li ta energija poveznica između prirodnog i nadnaravnog svijeta, ‘produhovljena energija‘ kako je predložio isusovac teolog Pierre Teilhard de Chardin? Ovo su pitanja na koja trenutno nije moguće odgovoriti, ali možda znanost može riješiti ovu misteriju kao što je to učinila u mnogim drugim slučajevima u prošlosti.
Sljedećih 20 godina borio sam se da shvatim značenje te energije demonstrirane u Međugorju 1985., a onda sam saznao za precesiju Zemlje, fenomen koji mi je do tada bio nepoznat. Precesiju je otkrio astronom Hiparh 120. godine prije Krista, a prvi ju je teorijski objasnio Isaac Newton u 17. stoljeću. Zemlja se njiše dok se okreće zbog okretnog momenta koji prvenstveno stvaraju Sunce i Mjesec i stoga ima cikluse nesavršenih eliptičnih orbita Sunca…”
U članku Lipinski dalje razvija fenomen precesije i ističe neke katastrofalne događaje poput uragana Katrin, no konstatira kako ništa nije tako posljedično za našu civilizaciju kao iznenadni nestanak električne energije…
“Iako je vrlo teško zamisliti život bez električne energije, treba imati na umu da se naša trenutna tehnološka era temelji na prethodnim civilizacijama koje su tisućljećima živjele bez električne energije. Stoga moramo naučiti kako preživjeti bez nje i kako iskoristiti snagu prirode drugim manje destruktivnim sredstvima, po mogućnosti korištenjem naših duhovnih kapaciteta. Kao što je Isus Krist jednom rekao – mogli bismo pomicati drveće i planine ako imamo dovoljno jaku vjeru.”
Navodi potom proročanstva koja se temelje na objavama blaženoj Anni Mariji Taigi iz Siene u Italiji i velikoj mističarki Marie Julie Jahenny iz La Fraudaisa u Francuskoj. Potonja je još 1925. dobila jedno od proroštava koje se treba obistiniti u vrijeme mraka, odnosno u trenutku pročišćenja Crkve.
“Kad u hladnoj noći zagrmi grom nad Zemljom, brijegovi će zadrhtati, zatvorite vrata i prozore, ne gledajte van, jer će vaše oči ugledati najstrašnije od svih događaja, a kojima vaša znatiželja neće moći odoljeti. Sveti je bijes Božji. On će pročistiti Zemlju za vas, malo stado koje je ostalo vjerno. Skupite se na molitvu pred raspelom i zazovite zaštitnike vaših duša. Ono što čete vidjeti i čuti, bit će prijevara pakla, koja vam neće moći škoditi. Zapalite blagoslovljene svijeće, molite krunicu, najoštriji mač naše Majke. Sljedeće će noći strahote prestati. Nakon duge pomrčine, Sunce će ponovo zasjati sa svojim svijetlom i sa svojom toplinom.”
OTKRIVENJA SVETOG PADRE PIA
Ovo se može usporediti i s onim što piše u Knjizi Apokalipse u Bibliji, na koncu 6. poglavlja: “I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta… Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!‘.”
Na početku, pak, 20. poglavlja stoji: “I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.”
Ovaj opis događaja gotovo je identičan onome koji je sveti Padre Pio napisao u svoja dva pisma komisiji Heroldsbacha koju je imenovao Vatikan. Padre Pio opisao je svoja otkrivenja koja mu je Gospodin dao u dvije različite prilike (28. siječnja i 7. veljače 1950.) na sljedeći način:
“Ognjeni uragani izlit će iz oblaka i proširiti se po cijeloj zemlji. Počet će tijekom vrlo hladne noći. Vjetar će hučati. Držite svoje prozore dobro pokrivenima. Ne izlazite van. Zapalite blagoslovljenu svijeću koja će vam biti dovoljna za mnogo dana. Molite krunicu. Osigurajte si dovoljno hrane i vode, uključujući životinje jer će im nakon toga trebati hrana. Moji izabranici neće vidjeti Moj gnjev. Nikakvo zlo neće doći onima koji su u stanju milosti i koji traže zaštitu Moje Majke. Oni koji ignoriraju ovaj savjet bit će ubijeni istog trenutka. Ali nakon tri noći, potres i vatra će prestati. Sutradan će opet zasjati sunce i bit će PROLJEĆE. Anđeli će sići s neba i širit će duh mira po zemlji.”
Lipinski na ovo nastavlja: “Ovo su samo neki od odlomaka iz pisama Padre Pija, ali tek dovoljni da nam daju predodžbu što će se dogoditi u tim danima tame. Vidimo da je ovaj scenarij vrlo sličan onom kod mističarke Jahenny, zajedničko je da neće biti električne energije za grijanje i osvjetljavanje naših domova, a jedina zaštita će doći od molitve, osobito Majci Božjoj, te paljenjem blagoslovljene svijeće. Vrlo je vjerojatno da daleko infracrveno svjetlo koje izlazi iz blagoslovljenih svijeća također može ponuditi dodatnu zaštitu, što je pokazao američki fizičar, prof. Phillip Callahan sa Sveučilišta u Floridi. Možda zvuči drsko, ali vjerujem da bi elektromagnetska energija nastala tijekom molitvi u Međugorju, gdje se svakodnevno ukazuje Majka Božja, mogla činiti svojevrsni zaštitni kišobran od smrtonosnog zračenja koje dolazi sa sunčevim vjetrom.
ISUSOVCI PREŽIVJELI U HIROŠIMI
Skupina od osam isusovaca preživjela je bez ikakve ogrebotine atomsku eksploziju točno usred Hirošime u Japanu, gdje su živjeli blizu nulte točke. Čak su i njihove životinje i trava na njihovom imanju bile zaštićene. Isusovci su medicinski ispitivani sljedećih 30 godina, ali nije ponuđeno nikakvo znanstveno objašnjenje za njihov opstanak nakon atomske eksplozije. Vjeruje se da su bili zaštićeni jer su ‘živjeli Fatimsku poruku‘.”
Jedan od tih isusovaca je Španjolac pater Pedro Arrupe. U Hirošimi je zajedno sa subraćom pomagao preživjelima. Bio je general Družbe Isusove od 1965. do 1983. godine. Poznat je i po tome što je 1980. osnovao JRS, Isusovačku službu za izbjeglice. Pokrenut je i proces za njegovu beatifikaciju!
“Treba spomenuti da Međugorje neki smatraju nastavkom fatimskih ukazanja. Preživjet ćemo ako slijedimo upute koje nam je Bog dao, otvoreni zaštitničkoj ljubavi Gospe koja se ukazivala u Fatimi i u Međugorju, odnosno vjerovanju i pouzdanju u Boga i Njegovu Providnost”, zaključuje znanstvenu studiju američki znanstvenik poljskog porijekla.
Dodajmo na kraju da je Gospa u ovih 42 godine u svojim porukama dva puta spomenula Fatimu u Međugorju. Prvi put 25. kolovoza 1991. a drugi put 25. siječnja prošle godine: “Draga djeco! Molite se sa mnom za mir jer sotona želi rat i mržnju u srcima i narodima. Zato molite i žrtvujte vaše dane postom i pokorom da vam Bog da mir. Budućnost je na raskrižju, jer moderni čovjek ne želi Boga. Zato čovječanstvo ide prema propasti. Vi ste, dječice, moja nada. Molite se sa mnom kako bi se ostvarilo ono što sam započela u Fatimi i ovdje. Molite i svjedočite mir u vašem okružju i budite ljudi mira. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
slobodnadalmacija.hr / Hrvatsko nebo
