BRICS u 2024: ni papirni tigar, ni bauk

Vrijeme:5 min, 2 sec

 

BRICS – nebitan savez ili antizapadni blok?

To je udarac, ali BRICS će ga preživjeti: Argentina se vjerojatno neće pridružiti tom savezu početkom siječnja, kako se očekivalo. Nova vlada u Buenos Airesu je to najavila preko tweeta. Ipak, BRICS-u će se bricspriključiti još pet zemalja: energetski teškaši Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Iran, kao i Egipat i Etiopija. Tim proširenjem, BRICS jača svoju ulogu glasa globalnog juga i dobiva veću težinu u međunarodnoj politici. Proširenje se odvija pod predsjedavanjem Rusije. I kada predsjednik Vladimir Putin u listopadu prostre crveni tepih za sastanak na vrhu u Kazanju, u Rusiji, na zajedničkoj fotografiji će biti dvostruko više šefova država i vlada nego prije.

Članice BRICS-a su postigle veliki uspjeh otkako su bankari Goldman-Sachsa 2001. godine stvorili akronim BRIC za investicijski fond, otkako su se čelnici Brazila, Rusije, Indije i Kine prvi put sastali 2009. i otkako je Južna Afrika 2011. godine postala prva afrička zemlja koja se pridružila BRICS-u. Taj uspjeh posebno iznenađuje jer demokracije poput Brazila, Indije i Južne Afrike pragmatično rade s autokracijama Kinom i Rusijom, prelazeći ideološke granice. Čak ni smrtonosne borbe između indijskih i kineskih trupa na spornoj granici 2020. nisu slomile BRICS.

Razlike i preklapanja

Znatan potencijal za sukobe sa sobom donose i nove zemlje članice: Egipat i Etiopija se bore oko voda Nila. Saudijska Arabija i Iran se već desetljećima žestoko bore za prevlast u Perzijskom zaljevu.

Ali bez obzira ne sve razlike, Johannes Plagemann, politolog iz hamburškog instituta GIGA, identificirao je minimalni konsenzus: „Želja za međunarodnim poretkom kojim manje dominira Zapad.”

To ne znači neprijateljstvo prema Zapadu. BRICS može donositi odluke samo jednoglasno. Zato ni Kina, ni Rusija, ni Iran u budućnosti, ne mogu lako nametati svoja stajališta. Za većinu zemalja BRICS-a trebalo bi vrijediti ono što je indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar naglasio u rujnu govoreći o svojoj zemlji: „Indija nije zapadna, nije ni anti-zapadna“.

Izvan logike tabora

Članstvo u BRICS-u, objašnjava politolog Günther Maihold, ne nudi samo jačanje pozicije u međunarodnoj politici. Ono također pruža priliku da se izbjegne taborsko razmišljanje u rastućem geostrateškom nadmetanju između Kine i briksRusije s jedne i Zapada s druge strane. „Članstvom u BRICS-u postaje jasno da ne želite upasti u tu logiku tabora, nego da umjesto toga želite zauzeti neovisno stajalište”, kaže Maihold, koji predaje na Slobodnom sveučilištu u Berlinu.

Signal te neovisnosti je npr. činjenica da je Vladimir Putin početkom prosinca, usprkos ruskom napadu na Ukrajinu, primljen sa svom pompom u budućim državama BRICS-a, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i to usprkos međunarodnoj potjernici. U Abu Dabiju nije samo povorka čelnika Kremlja prošla bulevarima okićenim ruskim zastavama. Borbeni zrakoplovi su iscrtavali boje ruske zastave na pustinjskom nebu. Uz toliko gostoprimstva prema Putinu, gotovo da bi se moglo zaboraviti da se UAE smatraju saveznikom SAD-a koje u toj zemlji drže tri vojne baze.

Rusija profitira od predsjedavanja BRICS-om

Predsjedavanje BRICS-om i organizacija sastanka na vrhu 2024. pružaju Rusiji nekoliko prednosti, analizira stručnjak instituta GIGA Plagemann. Prvo, na unutarnjem planu se pokazuje da Rusija ni u kom slučaju nije toliko izolirana kao što to kremljZapad želi. „I onda, naravno, važno je za Rusiju također i to da je u stanju poslovati zaobilazeći Zapad, da može efikasno zaobilaziti sankcije i da može profitabilno prodavati svoje sirovine.

Već sada se čak i saveznici Zapada unutar BRICS-a jedva pridržavaju zapadnih sankcija Rusiji. Na njih se djelomice gleda kao na signal upozorenja: sankcije protiv Rusije i Irana, zamrzavanje deviznih rezervi i isključenje iz međunarodnog platnog sustava SWIFT, potaknuli su napore da se traže alternative financijskom sustavu kojim dominiraju SAD, za svaki slučaj. Izgradnja prave alternative je teška i zahtijeva vrijeme. Ali UAE, na primjer, već dopušta da se isporuke plina i nafte za Indiju i Kinu plaćaju lokalnim valutama, umjesto američkim dolarima.

BRICS čak nema vlastitu upravu. Ali ima svoju instituciju u financijskom sektoru: Novu razvojnu banku. Prijamom bogatih naftnih monarhija Saudijske Arabije i UAE-a, banka bi mogla povećati svoj kapital. Berlinski politolog Maihold objašnjava da to znači stvaranje alternativnih izvora financiranja za nacionalne razvojne projekte, ali i za javne dugove, „koji nisu povezani s uvjetima koji se obično povezuju sa Svjetskom bankom ili Međunarodnim monetarnim fondom”.

Vrijednosti? Ne, interesi!

Plagemann očekuje dalje promjene kao rezultat uspona globalnog Juga i relativnog gubitka moći Zapada: „U mnogim oblastima međunarodne politike, svijet će postati ‘transakcionalniji‘”. Autor nedavno objavljene knjige „Mi nismo svi – geopolitikaglobalni jug i ignoriranje Zapada”, objašnjava što to konkretno znači: „Manje će se vrednovati ideološko usklađivanje, promocija demokracije, ljudska prava i tako dalje, nego će sve veći fokus biti na ostvarivanju vlastitih temeljnih interesa.”

„Ono što njemačka ministrica vanjskih poslova propagira širom svijeta, a to su partnerski odnosi koji se zasnivaju na zajedničkim vrijednostima kao osnova suradnje, se ne doživljava kao temelj“, potvrđuje Günther Maihold. „Ono što mi pokušavamo prodati kao poredak temeljen na pravilima je ono gdje članice BRICS-a kažu: ’Nismo mi postavili pravila. I nema razloga da se pridružimo ili podvrgnemo tom pravilniku’.“ Pogotovo za manje moćne zemlje, „poredak zasnovan na pravilima uvijek je bio malo više od licemjerja na globalnoj razini“, kako su nedavno samokritično konstatirali Julian Barnes-Dacey i Jeremy Shapiro u američkom časopisu „Foreign Policy”.

Razgovor je važan

Plagemann zagovara smiren pristup BRICS-u. On savjetuje da se na savez država gleda kao na partnera za suradnju – gdje god to sadržajno ima smisla. „Ako velike međunarodne institucije kao što su Ujedinjeni narodi postaju sve manje sposobne za djelovanje, preostale grupe, grupice i institucije moraju barem potencijalno biti u stanju surađivati. Nema smisla stvarati neprijateljstvo“, ističe Plagemann.

Maihold je nedavno u dokumentu za utjecajnu berlinsku Zakladu za znanost i politiku (SWP) iznio konkretan prijedlog kako bi Zapad i BRICS mogli započeti dijalog: kroz zajedničke forume za dijalog između glavnih pregovarača G7 i BRICS-a. Oni čak ne bi morali biti javni i mogli bi se baviti političkim oblastima koje manje utječu na geopolitičko nadmetanje: kao primjer Maihold navodi zaštitu okoliša, klimatsku ili globalnu zdravstvenu politiku.

Matthias von Hein / Deutsche Welle

hkv.hr / Hrvatsko nebo