Većina ljudi će reći da se radi o ljubavi, miru i radosti, o zajedničkom vremenu provedenu s obitelji. Jedina riječ koja sažima Božić je ljubav. Božić dolazi i Božić slavimo zbog najveće Božje ljubavi prema svakome od nas.Od svih religija na svijetu, kršćanska vjera je jedina koja naviješta da nas Bog toliko voli da je postao jedan od nas. To nije sve. Bog nas toliko voli da je postao čovjekom po svome Sinu Isusu da umre za nas kako bismo bili spašeni od svojih grijeha. To je bit kršćanske vjere.

Na Božić slavimo ulazak Svemogućega Boga u našu ljudsku povijest u liku siromašna i nemoćna Djeteta. To je otajstvo utjelovljenja. Razlog tomu je jednostavno zato što nas Bog voli i iako smo grješnici, dragocjeni smo u Božjim očima, zapravo toliko dragocjeni i vrijedni ljubavi da je on spreman žrtvovati svoga Sina za naše spasenje.

I ovoga Božića, kao i svih onih prije i onih koji će doći, u svoj poniznosti pratimo pastire i približavamo se štalici. Susrećemo Mariju i Josipa, zatim, klečeći u klanjanju, gledamo dijete Isusa, umotano u pelene dok leži u jaslama. Tamnu noć obasjala je radosna vijest koja prosvjetljuje cijeli svijet, donoseći ispunjenje proročke poruke koju je objavio Izaija iz davnih vremena: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja“ (Iz 9,1).

Našem svijetu uvijek prijeti tama. Kao globalna zajednica, iz dana u dan uočavamo da se ravnoteža našega okoliša gubi; stabilnost međunarodnog poretka je potkopana nasiljem ratovanja; dobrobit naše braće i sestara ugrožena je raširenom nepravdom, zlim nakanama i sebičnim ponašanjem pojedinaca. Suočavamo se s izazovima ekonomskih poteškoća. Suočavamo se s neizvjesnošću dok nastojimo definirati smjer svoje budućnosti. U takvim životnim okolnostima s pravom postavljamo pitanje: „Gdje se nalazi svjetlo?“

Jednom je na istoku izišla zvijezda koja je vodila mudrace prema izvoru svake svjetlosti. Ispovijedamo i naviještamo da je Isus Krist, božanska Riječ koja je tijelom postala, istinsko svjetlo koje prosvjetljuje sve ljude. Snagom Duha Svetoga, uz prihvaćanje i zagrljaj pun ljubavi blažene Djevice Marije, u našu je sredinu došao jedinorođeni Sin vječnoga Oca. U apsolutnoj poniznosti bio je, jest i ostaje u našem svijetu, u našim srcima.

Slavlje Božića ne bi smjelo ostati puki spomen na prošli događaj. Prepoznajmo u Božiću i vlastitu odgovornost. Pozvani smo svojim načinom života biti graditelji mira i povjerenja, nositelji poruke nade i ohrabrenja u svijetu u komu živimo.

U svom pismu Radost evanđelja papa Franjo kaže jasno da biti kršćanin znači biti čovjek „izlaska“. Mi smo kršćani pozvani napustiti vlastite granice i granice našega društva kako bismo donijeli Isusa svim ljudima. Crkva ne postoji radi same sebe, nego kao Crkva mora nositi Isusovu radosnu vijest svima.

Jer vani, izvan grada, bila je štalica u kojoj je Isus došao na svijet.

Vani, izvan grada, umro je na Kalvariji.

Vani, izvan grada, susretao je Isus mnoge ljude kojima više nije bilo mjesta u gradu, koji su bili osuđeni, ismijani i odbačeni.

Sa svih strana svijeta, sjevera, juga, istoka i zapada, ljudska je obitelj okupljena u Kristu. Dijete u jaslama postat će čovjek na križu, nudeći zagrljaj svoje ljubavi cijelom svijetu. Kao glasnici mira, zagrlimo svakoga jer smo i sami u novorođenom Spasitelju zagrljeni Božjom ljubavlju. I molimo ga: Svemogući, koji si dijete postao, obasjaj naše noći, prodri u našu ravnodušnost i donesi svjetlo!

Draga braćo i sestre, svima do kojih dođu ove riječi i svim ljudima dobre volje želim blagoslovljen i radostan Božić i mirom ispunjenu novu 2024.