Što stoji u povučenom udžbeniku za povijest?

Kako je uopće udžbenik pun pogrješaka odobren?

Može li se u udžbenik povijesti upisivati činjenične pogreške? Ne, ako to recenzent spriječi. No što se događa ako on to ne učini? Nakon što je udžbenik “Zašto je povijest važna? 4” izdavača Profil Klett izbrisan iz Kataloga odobrenih udžbenika MZO, otvorenim je ostalo pitanje, kako je uopće došlo do toga da je bio odobren, iako je pun pogrešaka? Kakvu će odgovornost snositi recenzenti Profil Kletti i MZO-a?

Podsjetimo, nakon pisanja portala Narod.hr i prigovora nekih stručnjaka, ponajprije zbog grubih činjeničnih pogrešaka u dijelu koji se bavi nastankom moderne hrvatske države, udžbenik je povučen iz Kataloga.

Dvije razine recenzije udžbenika

Pročišćavanje teksta od činjeničnih pogrešaka, kao i prilagođavanje njegovog cjelokupnog smisla zadanoj pedagoškoj funkciji udžbenika podrazumijeva vanjsku procjenu. To je, naravno, posao recenzenta.

U Hrvatskoj se proces recenzije odvija na dvije razine. Prva je unutar same izdavačke kuće, gdje je izbor recenzenata stvar izdavača i urednika knjige. Druga, važnija, procedura odvija se na razini MZO, gdje recenzente, odnosno stručna povjerenstva bira sam ministar i njihova imena nisu javna.

Recenzenti tvrtke Profil Klett

Kako je pri procesu izdavanja udžbenika ključna uloga recenzenata, u nastavku ćemo pobliže izložiti kako se u Hrvatskoj provodi recenzija školskih udžbenika. Kao i ono što smo o recenziji povučenog udžbenika do sad uspjeli doznati.

Recenzenti udžbenika “Zašto je povijest važna? 4” za izdavača Profil Klett, bili su:

Dr. sci. Sergej Filipović viši je asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku, a doktorirao je na temu “Povijesti srednjeg školstva u Osijeku u prvoj polovici 20. stoljeća”.

Vinko Tadić, mag. povijesti i arheologije zaposlen je kao nastavnik povijesti u OŠ Dobriša Cesarić u Požegi. Prisutan je u javnosti kao publicist i polemičar. A fokus zanimanja mu je povijest požeškog kraja, kao i odnosi Hrvata i Srba u 20. st.

Valerija Turk-Presečki nastavnica je povijesti u daruvarskoj gimnaziji. Bila je članica stručne skupine u izradi kurikuluma povijesti. Od 2018 – 2020. bila je mentor učiteljima povijesti u provedbi (neuspjele) obrazovne reforme u Hrvatskoj.

Svjetonazorska bliskost

Kako je posao recenzenta, među ostalim i revizija sadržaja knjige prije njezinog puštanja u tisak, najprije se postavlja pitanje, u kolikoj mjeri su recenzenti “Zašto je povijest važna? 4” po pitanju razumijevanja hrvatske povijesti nakon Drugog svjetskog rata bliski autorima?

Recenzenti koje je angažirala tvrtka Profil Klett, čini se da jesu.

Primjerice, Sergej Filipović se, pored ostalog, bavi nekim jugoslavenskim pop kulturnim fenomenima i njihovim, navodno, dalekosežnim posljedicama. Tako je, recimo, jedno njegovo predavanje iz 2018. godine naslovljeno: “Sakupljanje albuma sa sličicama u Jugoslaviji i utjecaj na potrošačku kulturu”.

Riječ o sasvim legitimnoj temi, no zanimljivo je primijetiti kako autor popularnost albuma povezuje s kontinuitetom razvoja potrošačkog društva u Jugoslaviji.

Moguće je kako je otud mogao povući i zaključak da je tržišna privreda u Hrvatskoj samo nastavak onoga što su neuspješne jugoslavenske reforme osamdesetih pripremile.

A takav, do pogrešnosti jednostran zaključak, prirodno se uklapa u tezu kako je Hrvatska zapravo rezultat neuspješne reforme bivše države, koja je bila nadomak prijelaza u liberalno-demokratsko društvo.

Također, Vinko Tadić, primjerice u svojem članku “Jesu li partizani bili hrvatski domoljubi?”, brani mišljenje kako su poratni zločini partizanskih postrojbi bili prije svega čin osvete, nalik onima koji su se događali širom svijeta neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Otud se onda podrazumijeva kako nije bio posrijedi sistematski progon cijelih društvenih slojeva, po načelnoj osnovi.

Kao svojevrsno opravdanje tu figurira pojam “antifašizma”, koji označava borbu protiv naci/fašističkih snaga diljem svijeta.

Međutim, ovaj je izraz proizvod sovjetskog režima i kao takav je sadržavao konotacije koje su načelno osuđivale cijele društvene slojeve kao prirodne kolaboratore fašizma, navlastito srednju klasu.

Pitanje je, dakle, koliko su partizanski zločini bili stvar stihijske osvete, a koliko načelna pretpostavka njihovog ideološkog programa?

Naravno, Tadić ima svo pravo da si ovo pitanje ne postavi ili da na njega odgovori ponavljajući ono što je već napisao. No onda je i jasno zbog čega mu jednostranost udžbenika “Zašto je povijest važna? 4” vjerojatno ne predstavlja problem.

Neka pitanja za MZO i Profil Klett

Kako je udžbenik, nakon pisanja Narod.hr na temu ozbiljnih pogreški koje sadrži, povučen iz Kataloga odobrenih udžbenika MZO, postavili smo Ministarstvu neka pitanja. Odgovor u vrijeme nastanka ovog teksta još nismo dobili.

Zanima nas ponajprije znači li to što je udžbenik povučen ujedno i da će Ministarstvo prekinuti suradnju s recenzentima Ministarstva koji su ga analizirali? Jer, ako ostavimo po strani funkcionalnu pedagoško-didaktičku neadekvatnost, očigledno je kako su oni propustili istaći seriju grubih činjeničnih grešaka u tekstu.

Također, povezano s time, postoji li mogućnost da se javno objavi tko su oni i jesu li obvezni vratiti honorar što su ga za svoj rad eventualno dobili?

Uopće, zanima nas, koje su točno posljedice ovako grubog propusta te znači li to da članovi stručnog povjerenstva za povučeni udžbenik više neće biti angažirani na recenzijama udžbenika povijesti?

Također, znači li to i da Ministarstvo neće više surađivati s izdavačem Profil Klett?

Na koncu, tražili smo od Ministarstva da nam, ukoliko je to moguće, dostavi odluku o povlačenju udžbenika uz informaciju o tome, kome je sve po proceduri ista poslana.

Uputili smo neka pitanja i samom izdavaču, tvrtki Profil Klett, a vezano za recenzente i udžbenike autora/koautora Miljenka Hajdarovića.

Mišljenje profesora Nazora

Prisjetimo se komentara profesora Ante Nazora o cjelokupnom procesu prihvaćanja udžbenika:

“Riječ o sustavu u kojem se udžbenici prihvaćaju nakon što su prošli više razina stručne provjere. I dobili pozitivno mišljenje. Na to mišljenje ne mogu utjecati ni ministar ni MZO. Međutim, MZO može i treba reagirati ako dobije znanstveno utemeljene primjedbe na dijelove sadržaja pojedinih udžbenika koji ne zadovoljavaju potrebnu znanstvenu razinu. Te pokrenuti proces provjere dobivenih primjedbi, odnosno sadržaja udžbenika. I na temelju dobivenog stručnog mišljenja primjereno reagirati. Dakako, taj proces zahtjeva neko vrijeme, pa se kritika MZO-u može uputiti tek ako se utvrdi da se oglušilo na primjedbe struke.

Glede sustava prihvaćanja sadržaja udžbenika uvjeren sam da bi se mogućnost većih pogrešaka u udžbenicima smanjila, a znanstvena utemeljenost podataka u njima i razina kvalitete njihovih sadržaja povećala, ako bi svako razdoblje povijesti koje je obrađeno u udžbeniku recenzirala najmanje dva recenzenta – relevantna znanstvenika koji su autoriteti za to razdoblje. Dakako, uz metodičare i nastavnike s iskustvom.

Niti jedan povjesničar ne zna jednako dobro sva razdoblja povijesti. Pa bi, bez obzira na to što sadržaj udžbenika povijesti treba biti jednostavan, s temeljnim podacima i informacijama, trebalo izbjeći situaciju da netko ocjenjuje razdoblje povijesti s kojim se ne bavi u svom istraživačkom radu, te zbog toga i ne može znati svu dubinu problematike niti imati cjelovit uvid u izvore o tom razdoblju”, objasnio je prof. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za Narod.hr.

Kontroverzni udžbenik

Imati više udžbenika koji istu povijest prikazuju i/ili tumače na nepomirljivo oprečan način, znači ujedno i kako neki ili svi tu povijest ne prikazuju i ne tumače točno.

MZO je odobrilo 4 različita udžbenika za gimnazije, a među njima i onaj, sad povučeni, “Zašto je povijest važna? 4”, grupe autora pod uredničkom palicom Miljenka Hajdarovića, koji, čini se, upada u drugu kategoriju.

Podsjetimo, kontroverzu je, među ostalim, izazvalo to što se doima kako autori nastanak hrvatske države uzročno vežu za odluke političkih aktera iz zadnjeg desetljeća postojanja Jugoslavije, konkretno predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, Milke Planinc i Ante Markovića.

Posljedica toga je da se učenika povijesti navodi na zaključak kako je suvremena Hrvatska zapravo rezultat neuspješnog pokušaja reforme Jugoslavije.

Povijest kao predmet spora

Još od završetka Domovinskog rata, udžbenički materijal za nastavu povijesti u hrvatskim osnovnim i srednjim školama predmet je sporenja. Premda su ti sporovi ponajprije stručni, oni zbog naravi svog predmeta vrlo brzo dođu i u fokus javnosti.

U tom smislu percepcija je javnosti kako u Hrvatskoj, osobito kad je posrijedi 20. stoljeće, imamo posla s najmanje dvije povijesti. Jedna postojeću Republiku Hrvatsku, i njezin put prema samostalnosti u prošlom stoljeću, prikazuje u kontekstu kontinuiteta s predmodernim dobom, gdje je 20. stoljeće jedna epizoda među drugima. Druga se usredotočuje na kasniju polovicu 20. stoljeća, i promatra hrvatsku državu kao, ako već ne isključivo, onda barem u svim bitnim odrednicama vezanu za ishod Drugog svjetskog rata.

Naravno, premda povijest kao znanost pretpostavlja mogućnost revizije, nije moguće da kao predmet postoje dvije povijesti.

Na koncu, međutim, ostaje postaviti teže pitanje, a to je: otkud grubo netočne informacije u udžbeniku? Ako znamo da se povijest uči na način interpretacije činjenica, kakvu onda učenik predodžbu dobiva o prošlim događajima, ako se ona temelji na krivim činjenicama?

hkv.hr / Hrvatsko nebo