Prva nedjelja došašća – čežnja za svjetlošću

Po svjetovnom kalendaru stara godina se slavi jedan dan, po crkvenom, prijelaz iz stare u novu godinu traje cijeli tjedan. Iz nekog, meni nepoznatog razloga, ove godine sam intenzivnije  razmišljala baš o prijelaznom tjednu usput odbrojavajući dane do prve zornice.  Zanimljivo, starost je puna novine. Iščekivanje, ma bolje je reći čežnja, jer iščekivanja ima raznih, čežnja je prožeta i prožima duh mladošću. On će sigurno doći, a i mi koji čeznemo, baš zato što čeznemo prispjet ćemo u dobro, On će nas povesti na Goru Doma Gospodnjeg. Čežnja za nevidljivim stvarnostima duha održava nas budnima, pa je lakše vršiti što Isus savjetuje: „Zato i vi budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“

Pri slušanju ili čitanju Riječi Božje uvijek se nađe riječ ili rečenica koja zazvoni u uhu, zapne u mislima, dirne srce, razdire ili uznese, zaokupi…

„Posred gradskog trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima.“ (Otk 22,2) Ovom me riječju Gospodin otpratio u čekanje prvog dana nove godine, njome obnovio nadu u meni. A nova godina? Nova je ili opet stara? Zaodjenuti mi se oružjem svijetlosti, toliko znam.

Za razliku od svjetovne, crkvena nova godina dolazi i prolazi bez izvanjskog slavlja,  gužve i šušura, dapače, traži se odricanje i sabranost, duh pokore, čak se i piše malim početnim slovom. Pa ipak, u usporedbi s Novim godinama moje mladosti koje su sve odreda bile ispunjene tjeskobama, razočarenjima i žalostima, nove godine zrelosti ispunjene su radošću. Okružena ljudima neprestano sam se osjećala samom, ali sada, okružena Bogom, kada su ljudi i kilometrima daleko, nisam sama.

Obično knjige Starog zavjeta doživljavamo zastrašujućima, a Novi zavjet blagotvornim. Čitanja prvog dana nove godine ne potvrđuju to pravilo, i Isus i Pavao pomalo su oštri ali je  Izaija poput melema. Mislim da je sveti Filip Neri rekao „Radosne ljude je lakše voditi na putu obraćenja.“ Slijedeći misao sveca, sklona sam zaključiti da je mala korizma – došašće žalosnim i depresivnim  ljudima korisnija od velike korizme jer se teško ne radovati dolasku malešnog Isusa. On već sada daje nešto od onog lišća sa stabla života za zdravlje narodima, primjerice duhovni čaj, slutim ga u današnjem Izaiji, taj duhovni čaj, pa kušajte…

Prvo čitanje (Iz 2, 1-5)

Čitanje knjige poroka Izaije

Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:
Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova.
K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći:  »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva!  On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim.
Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.«
On će biti sudac narodima,  mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove,  a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda  nit se više učit ratovanju.
Hajde, dome Jakovljev,  u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!

Riječ Gospodnja

Hrvatsko nebo