D. Dijanović/Neizvjesna vremena tranzicije međunarodnog poretka

Rat u Ukrajini i ostala krizna žarišta

Još početkom ove godine istaknuli smo da je rat u Ukrajini došao u pat poziciju. Pretvorio se rat iscrpljivanja u kojemu niti jedna strana ne može ostvariti značajniji vojni uspjeh i nadmoć bez velikih žrtava. Svaki zauzeti kilometar plaća se visokom cijenom broja poginulih. Nedavno je to u jednom razgovoru konstatirao i vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga Valerij Zalužni. No unatoč tome, i jedna i druga strana napadaju.

U takvoj situaciji, kad nema direktnoga strateškog dijaloga i bilo kakvog međusobnog povjerenja zaraćenih strana, nastavak rata čini se kao najizglednija opcija. Svaki rat na kraju završava za pregovaračkim stolom ili kao zamrznuti konflikt kao u slučaju Koreje, no do tada će, na žalost, poginuti još veliki broj ljudi.

Ukrajina se ne može prestati braniti jer u tom slučaju gubi državu, a Rusija ima velike zalihe naoružavanja što ju uvjerava u mišljenju da će dugoročni rat iscrpljivanja ići u njezinu korist. Sve to govori, pod uvjetom da će Zapad nastaviti pružati potporu u Ukrajini, u prilog tome da bi se rat mogao voditi još nekoliko godina. Teško da ijedna strana može postići takvu vojnu prednost da bi drugu dovela na pregovarački stol.

Od početka rata jasno je da presudnu pomoć Ukrajini pružaju Sjedinjene Američke Države. U toj zemlji već mjesecima opada potpora javnosti za politiku potpore Ukrajini. U lipnju je 65 posto Amerikanca željelo da Kongres osigura više oružja Kijevu, a sada je to oko 41 posto. Pad potpore posebno je naglašen kod republikanskog biračkog tijela. Rat u Gazi, u koji su involvirani mnogi globalni i regionalni poluteškaši i teškaši, predstavlja novo opterećenje po američki proračun. Izrael je strateški saveznik SAD-a, a pokrenuta kopnena ofenziva na Gazu uključivat će ogromnu potrošnju vojnih resursa. To se događa u situaciji dok se na Zapadu već mjesecima govori o nedovoljnoj proizvodnji streljiva. Sve to dio američkoga vojnog establishmenta navodi na kalkulacije o tome koliko se resursa može investirati u koji konflikt. Oni radikalniji zahtijevaju preusmjeravanje vojno-sigurnosnih resursa iz Ukrajine prema azijsko-pacifičkoj regiji u okviru strateškog rivalstva s Kinom (koja, opet, uspostavlja sve snažniju suradnju s Rusijom) i prepuštanje ukrajinskog rata Europi, konkretno ponajviše Njemačkoj, pa u tom pogledu možda treba tumačiti nedavne najave njemačkog kancelara Olafa Scholza o tome da će njemačka vojska ponovno biti spremna za rat, ali udvostručenje pomoći Njemačke Ukrajini.

Globalni interes za rat je opao

Američki magazin „Time“ nedavno je objavio tekst Simona Schustera o njegovu posjetu ukrajinskom predsjedniku Vladimiru Zelenskiju u Kijevu. Schuster je tijekom posjeta razgovara s jednim od suradnika ukrajinskog predsjednika. Upitao ga je kako se predsjednik osjeća. Uslijedio je brzi odgovor bez sekunde oklijevanja: „Bijesno“. Zelenskij je u razgovoru izjavio da nitko ne vjeruje u ukrajinsku pobjedu onoliko koliko on vjeruje i dodao da prenošenje uvjerenja o pobjedi saveznicima zaokuplja svu snagu i energiju.

„Time“ piše da stvari postaju sve teže. Nakon 20 mjeseci rata oko petine ukrajinskog teritorija je i dalje pod ruskom okupacijom. Desetine tisuća vojnika i civila su ubijeni, a Zelenski tijekom svojih putovanja može osjetiti da je globalni interes za rat oslabio baš kao što je oslabila i razina međunarodne potpore. „Najstrašnija stvar jest ta što se dio svijeta privikao na rat u Ukrajini”, istaknuo je Zelenskij za „Time“ i dodao se iscrpljenost ratom širi kao val i SAD-u i Europi.

„Time“ piše o tome da američka potpora Ukrajini u SAD-u opada. Ističe se da je ofenziva tekla mučno i sporo uz ogromne gubitke što Zelenskom otežava uvjeravanje partnera u to kako je pobjeda nadohvat ruke. Osim toga, „Time“ ukazuje na činjenicu da je po izbijanju rata u Izraelu čak i održavanje svjetske pozornosti prema Ukrajini postalo ozbiljan izazov. U tekstu se aktualizira i mogućnost pregovora o mirovnom sporazumu s Rusijom, no ističe se da je Zelenski čak i protiv privremenog primirja jer i dalje namjerava pobijediti u ratu pod ukrajinskim uvjetima.

Zamjenik ruskog šefa diplomacije Sergej Rjabkov nedavno je izjavio da je Rusija od SAD-a dobila niz neformalnih prijedloga glede pregovora o strateškoj stabilnosti. Američka strana za sada nije komentirala ove navode, no špekulira se i u nekim američkim medijima da se potajno vode pregovori SAD-a i Rusije.

Rat u Ukrajini pospješio je ekonomsku i energetsku krizu što sve skupa utječe na to da se u mnogim krugovima prizivaju mirovni pregovori, iako se o tome još uvijek ne govori posve javno jer samo spominjanje pregovora ima prizvuk mogućih trulih kompromisa na račun Ukrajine.

Nova strategija: Umjesto napada obrana

Richard Haas i Charles Kupchan, koji predstavljaju mišljenje jednoga dijela američkog establishmenta, nedavno su objavili opširnu analizu u Foreign Affairsu znakovitog naslova „Redefiniranje uspjeha u Ukrajini. Nova strategija mora uravnotežiti sredstva i ciljeve“. U uvodu se spominje zaustavljanje ukrajinske ofenzive, ali i pad političke volje, i u Europi i u SAD-u, da se nastavi pružati vojna i gospodarska potpora Ukrajini. Ove okolnosti, prema Haasu i Kupchanu, zahtijevaju sveobuhvatnu procjenu trenutne strategije koju Ukrajina i njezini partneri slijede.

„Takva ponovna procjena“ – ističe se u analizi – „otkriva neugodnu istinu: naime, da su Ukrajina i Zapad na neodrživoj putanji, koju karakterizira očigledan nesklad između ciljeva i raspoloživih sredstava. Ratni ciljevi Kijeva – protjerivanje ruskih snaga s ukrajinske zemlje i puna obnova njezine teritorijalne cjelovitosti, uključujući Krim – ostaju pravno i politički neprijeporni. Ali strateški su izvan dosega, sigurno u bliskoj budućnosti, a vrlo vjerojatno i dalje. Došlo je vrijeme da Washington predvodi napore za stvaranje nove politike koja postavlja dostižne ciljeve i usklađuje sredstva i ciljeve. Sjedinjene Države trebale bi započeti konzultacije s Ukrajinom i svojim europskim partnerima o strategiji usredotočenoj na spremnost Ukrajine da pregovara o prekidu vatre s Rusijom i da istodobno prebaci svoj vojni naglasak s napada na obranu. Kijev ne bi odustao od obnove teritorijalne cjelovitosti ili pozivanja Rusije na gospodarsku i zakonsku odgovornost za svoju agresiju, ali bi priznao da se njegovi kratkoročni prioriteti trebaju prebaciti s pokušaja oslobađanja više teritorija na obranu i popravak više od 80 posto teritorija zemlje koja je još uvijek pod njezinom kontrolom“.

Rusija bi mogla odbiti ponudu Ukrajine o prekidu vatre, no – stoji u nastavku analize – „čak i ako se Kremlj pokaže nepopustljivim, ukrajinski zaokret s napada na obranu ograničio bi stalne gubitke njezinih vojnika, omogućio bi joj usmjeravanje više resursa na dugoročnu obranu i obnovu i ojačao potporu Zapada pokazujući da Kijev ima izvedivu strategiju usmjerenu na dostižne ciljeve. Dugoročno gledano, ovaj bi strateški stožer Rusiji jasno stavio do znanja da se ne može jednostavno nadati da će nadživjeti Ukrajinu i spremnost Zapada da je podupre. Ta bi spoznaja na kraju mogla uvjeriti Moskvu da prijeđe s bojnog polja na pregovarački stol“.

Ovi prijedlozi korespondiraju sa situacijom na terenu. „Problem je u tome što ukrajinska vojska ne pokazuje znakove da bi mogla probiti moćnu rusku obranu, bez obzira koliko se dugo i teško borila. Obrana obično ima prednost nad napadom, a ruske snage su ukopane iza milja minskih polja, rovova, zamki i utvrda. Zapad može poslati više tenkova, projektila dugog dometa i na kraju F-16 borbenih zrakoplova. Ali ne postoji srebrni metak koji može preokrenuti plimu na bojnom polju. Kao što je Valerij Zalužni, vrhovni ukrajinski general, nedavno priznao, ‘najvjerojatnije ne će biti dubokog i lijepog proboja’. Tu smo gdje jesmo na ratištu u Ukrajini, a tu gdje jesmo u najboljem slučaju izgleda kao skupa mrtva točka“.

Ratu se ne nazire kraj

Vrijeme ne će biti na strani Ukrajine ako se rat visokog intenziteta oteže unedogled. U analizi o tome čitamo: „Ruska ekonomija i njena obrambena industrijska baza su na ratnoj osnovi. Moskva također uvozi oružje iz Sjeverne Koreje i Irana i ima pristup potrošačkim artiklima koji sadrže tehnologiju koju može prenamijeniti za vojne potrebe. Bude li Rusija trebala pojačati svoju vojnu nazočnost u Ukrajini, ima veliki fond ljudstva na koji se može osloniti. Rusija je također pronašla nova tržišta za svoju energiju, dok su sankcije imale samo skroman učinak na rusko gospodarstvo. Čini se da je Putin politički siguran i da ima kontrolu nad polugama moći, od vojske i sigurnosnih službi do medija i javnog narativa. U međuvremenu, u Ukrajini i dalje veliki broj vojnika i civila gubi živote, vojska troši svoje zalihe oružja, a gospodarstvo se smanjilo za otprilike jednu trećinu (iako počinje pokazivati znakove rasta). Među zapadnim pristašama Ukrajine, umor od Ukrajine počinje uzimati danak na njihovu spremnost da nastave dotok podrške Kijevu“.
U analizi se podsjeća i na Hamasov napad na Izrael 7. listopada i sukob u Gazi koji je uslijedio. Ovaj rat također odvlači pozornost svijeta i potiskuje rat u Ukrajini u drugi plan. „Američka vojska ima samo ograničene resurse, a američka obrambena industrijska baza ima previše ograničen proizvodni kapacitet. Sjedinjene Države su nategnute jer podupiru dva partnera uključena u vruće ratove. Obrambeni analitičari već proglašavaju nacionalnu obrambenu strategiju ‘nesolventnom’, kako je to rekla nedavna studija RAND-a; drugi tvrde da bi Sjedinjene Države svoju pozornost i resurse trebale posvetiti strateškim izazovima u Indo-Pacifiku“.

Špekulira se i to tome da bi nakon izbora u Rusiji u ožujku iduće godine Vladimir Putin mogao pokrenuti punu ratnu mobilizaciju.

Ratu u Ukrajini ne nazire se kraj, a otvaranje novih kriznih žarišta kao i tranzicija međunarodnog poretka prema multipolarnosti svijet gura u još veću neizvjesnost. Više nego ikada svijetu su potrebni mudri državnici i obnova političke i ljudske odgovornosti. Zelotske politike bilo koje strane u kratkom roku mogu dovesti do globalnog rata s nesagledivim posljedicama po ljudsku civilizaciju.

Davor Dijanović / Hrvatski tjednik