E svašta… Kaže Politico, jedan od najuglednijih medija današnjice, da je ovaj gospodin najmoćniji čovjek Europe!

1. Giorgia Meloni

Uspon Giorgie Meloni na mjesto talijanske premijerke prošle je godine užasnuo sve centriste diljem kontinenta i šire. Kijev je bio spreman da se Italija odvoji od EU i pokuša ublažiti podršku Ukrajini i povući sankcije Rusiji. Ali, godinu dana nakon što je postala čelnica trećeg najvećeg gospodarstva u EU, Meloni prkosi očekivanjima i izgradila je značajan klub obožavatelja.
Na listi su i Ursula von der Leyen, Emmanuel Macron, Andriy Jermak, Recep Tayyip Erdoğan, Maroš Šefčovič, Marine Le Pen, Christine Lagarde, Keir Starmer.

Ometači

1. Elvira Nabiullina

Elvira Nabiullina vrhunska je tehnokratkinja koja održava ratni stroj ruskog predsjednika Vladimira Putina u pogonu. Tijekom desetljeća na čelu ruske središnje banke, Nabiullina je svojom monetarnom politikom više puta spasila rubalj i održala gospodarstvo zemlje. U tom procesu, kao Putinova bankarica za koju se nekoć smatralo da ima umjeren utjecaj, a sada da je njegova tiha pomagačica, uspjela je spriječiti učinke zapadnih sankcija bez presedana, osmišljenih da isprazne blagajnu Kremlja i produljiti rat protiv Ukrajine.

Na listi su i Carles Puigdemont, Viktor Orbán, Annalena Baerbock, Manfred Weber, Tom Van Grieken, Jovita Neliupšienė, Bidzina Ivanishvili, Björn Höcke.

Sanjari

1. Volodimir Zelenski

Winston Churchill. Martin Luther King Jr. Nelson Mandela. S vremena na vrijeme pojavi se vođa i sam promijeni tijek povijesti, ne snagom svoje vojske ili snagom svoje ekonomije, već snagom svojih riječi. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski takav je vođa, piše Politico.

Od njegovog prkosnog videa “Mi smo ovdje”, snimljenog u prvim danima rata ispred predsjedničkog ureda i njegove dosjetke “Trebam municiju, a ne prijevoz”, izrečene kao odgovor na američku ponudu za evakuaciju, Zelenski je nadahnuo Ukrajince da se nastave opirati ruskoj invaziji te nagovarao, posramljivao i preklinjao nacije da im pomognu u tome.

Na listi su i Aleksej Navalni, Gérald Darmanin, Roberta Metsola, Mary Lou McDonald, Petr Pavel, Thomas Bach, Nigel Farage, Jenni Hermoso.

Tko je Donald Tusk?

Tijekom dva desetljeća dva su čovjeka vodila bitku za dušu Poljske. U plavom kutu, boreći se za demokratsku, modernu, europsku viziju budućnosti – Donald Tusk, bivši premijer koji je bio predsjednik Europskog vijeća prije nego što se vratio u Poljsku kao vođa centrističke oporbe; a u crvenom kutu, predstavljajući tradicionaliste, katoličke konzervativce, nacionaliste – Jarosław Kaczyński, čelnik stranke Pravo i pravda (PiS). Svaki je čovjek imao priliku oblikovati Poljsku prema svojoj slici samo da bi onaj drugi vratio vrijeme unatrag. Sada, nakon osam godina Kaczyńskog, zemlja je na pragu novog Tuskova doba, a vjetar promjena ponovno puše, piše Politico.

Tuskov uspjeh na izborima u listopadu, na kojima je taj karizmatični 66-godišnjak predvodio skupinu stranaka s rasponom stajališta od desnog centra do ljevice, daje njegovoj koaliciji jasan put do vlasti. Njegova politička izvedba u petoj najmnogoljudnijoj zemlji EU – unatoč očajničkim pokušajima PiS-a da promijeni stanje koristeći medije pod državnom kontrolom i državnu blagajnu – pokazala je da je čak i u manjkavom sustavu moguće pobijediti ukorijenjene populiste na platformi povratka u mainstream.

To je tračak nade za centriste diljem kontinenta koji su u očaju gledali kako se populističke snage sele s margina na vladine dužnosti: Giorgia Meloni je na vlasti u Italiji, Putinov prijatelj Robert Fico vratio se u Slovačku, ekstremno desna Alternativa za Njemačka bilježi skok u anketama, a desničarska stranka Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána izgleda jače nego ikad. I to prije nego što itko spomene Donalda T. s druge strane Atlantika i zapanjujuće prvo mjesto Geerta Wildersa na nizozemskim izborima.

Slavlje u Bruxellesu

Tuskov nastup možda se nigdje više ne slavi nego u Bruxellesu, gdje je dobro poznat i omiljen nakon što je bio predsjednik Europskog vijeća od 2014. do 2019. Pod PiS-om je poljska vlada dugo bila u sukobu s EU zbog odustajanja od vladavine prava. PiS je proveo niz reformi za koje je Sud pravde Europske unije zaključio da su ugrozile neovisnost pravosuđa, žestoko je kritizirao institucije EU i glasao protiv ključnih zakona. Ako Tusk uspije formirati vladu, obećao je da će poništiti sudske reforme svojih prethodnika – što bi vjerojatno dovelo do toga da EU odustane od raznih pokušaja obuzdavanja Varšave – i izvući Poljsku iz dubokog zamrzavanja te je vratiti u srce odlučivanja u EU.

Odjeci Tuskova povratka osjetit će se diljem Europe. Poljsko-njemački odnosi pogoršali su se tijekom PiS-ovih godina na vlasti zbog ustrajnih zahtjeva Varšave da Berlin plati više od bilijun eura ratne odštete. Poljska vlada iznosila je ovaj zahtjev svaki put kad je vladajućoj stranci trebalo jačanje u anketama.

Odnosi Poljske s Francuskom također su bili napeti jer je PiS-ova vlada kritizirala predsjednika Emmanuela Macrona zbog njegovih napora u približavanju Kremlju (a Macron je davao sve od sebe). S Tuskom ponovno na čelu Poljske i ispuštanjem pomirljivih zvukova te bi se tenzije vjerojatno smanjile, a sigurnosna trojka Poljska-Francuska-Njemačka mogla bi se vratiti poslu.

U Mađarskoj bi Orbán izgubio jednog od svojih najvažnijih partnera. Budimpešta i Varšava štitile su jedna drugu stavljajući veto na pokušaje pokretanja takozvane procedure iz članka 7., kojom se nacionalnim vladama ukida pravo glasa u EU kada dođe do kršenja temeljnih vrijednosti Europske unije. Kad je Kaczyński poražen, Orbán je postao ranjiv.

Kijev može odahnuti

Mađarski premijer ima novog potencijalnog saveznika u Slovačkoj, ali Bratislava se ne suočava s procedurama iz članka 7. na način na koji se Poljska suočavala, zbog čega je malo vjerojatno da će Fico pohitati da spasi svog mađarskog kolegu. I dok bi Wildersova pobjeda na izborima u Nizozemskoj Orbánu u konačnici mogla ponuditi novu slamku spasa, u neurednom svijetu nizozemske politike mogli bi mu trebati mjeseci i mjeseci da formira vladajuću koaliciju, ako to uopće uspije.

Izgledi da Poljsku ponovno vodi Tusk doveli bi do toga da Kijev može odahnuti. Iako je Varšava snažno podupirala Ukrajinu tijekom dvije godine rata, posljednjih mjeseci napetosti su uzavrele oko ukrajinskog poljoprivrednog izvoza. Tusk, dugogodišnji kritičar Rusije, pozvao je na nepokolebljivu podršku Kijevu.

Sasvim sigurno Tusk neće moći promijeniti Poljsku preko noći. Njegova Građanska koalicija dobila je manje glasova od Prava i pravde, što znači da će se morati osloniti na koalicijske partnere. U međuvremenu, osam godina na vlasti dalo je snagama Kaczyńskog dovoljno vremena da se učvrste. Vlada za sobom ostavlja saveznike kojima će trebati oduzeti ključne uloge.

Tusk će se također morati boriti sa saveznikom PiS-a Andrzejem Dudom, predsjednikom s pravom veta koji je sadašnjem premijeru Mateuszu Morawieckom dao prvu (vjerojatno neuspješnu) priliku za formiranje vlade. Budući da su sljedeći predsjednički izbori tek 2025. godine, očekujte da će borba Tuska protiv Kaczyńskog potrajati do kasnih rundi.