Josip Velebit/ Knjiga „Hrvatski nacionalizam“ – upozorenje mladim hrvatskim naraštajima
Vrijeme:5 min, 6 sec
Temeljna skupina Hrvatske republikanske stranke, koju je utemeljio u Argentini prof. Ivan Oršanić sa skupinom istomišljenicima godine 1951., u organizirala je subotu 11. studenoga u prostorijama Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu okupljanje prigodom 40. obljetnice objave prvog izdanja knjige dr. Ive Korskog „Hrvatski nacionalizam“. O knjizi i autoru govorili su Jurica Dragičević, Mirko Hasenay i Tomislav Frković, sva trojica Hrvati iz Argentine, te su im se obratili svojim porukama također Šime Letina, Hrvat iz SAD, Ivan Barić, Hrvat iz Australije, Pero Ivčec, Hrvat iz Kanade te Zdravko Gavran i Mario Marcos Ostojić, Hrvati iz Domovine. S pratiteljima portala Hrvatsko nebo podijelilo je videozapis tog okupljanja, a u tekstovnom obliku tri izlaganja. Donosimo i osvrt na knjigu „Hrvatski nacionalizam“ koji je poslao Josip Velebit, Hrvat iz Australije. On nije bio član Hrvatske republikanske stranke, ali je izuzetno cijenio doprinos dr. Korskog hrvatskoj državotvornoj borbi.
Ove je godine u digitalnom formatu na portalu hrvatskonebo.org objavljen cijeli tekst knjige “Hrvatski nacionalizam”. Tu knjigu pisao je vjerodostojnim umom čovjek pun svijesti svoje profesionalne dužnosti i moralne odgovornosti. Odgovarajući zahtjevima svog vremena, uplovio je u političku zbilju kontinualne hrvatske borbe i javnim djelovanjem kroz više od pola stoljeća. Prima se ogromnog posla kakva su se laćali samo pojedinci izvrsnog hrvatskog kova kakvog je bio Dr. Ivo Korsky.
Svojim neumornim radom utire autentični put daljnje hrvatske borbe sve do konačnog cilja, ne kao povjesnik, već kao svjedok događaja. Svim svojim intelektualnim i političkim kapacitetom, radi, planira i brani volju hrvatskog naroda na tom putu. Dugogodišnjim člancima i esejima u časopisu “Republika Hrvatska” zasluženo je uočen kao najsvjetlija zvijezda hrvatskoga emigrantskog podneblja. Idejno izgrađivan u nacionalnom i katoličkim duhovno-slobodarskim krugovima onog doba (1935. – 1941.), uvjeren je u konačnu pobjedu Hrvata i obnovu državne nezavisnosti. Knjiga uvjerljivo ilustrira i zagovara suočavanje s nagomilanim lažima, manipulacijom i krivotvorinama srbo-komunističke ideologije. Djelom moralne svijesti uvažava i upućuje na prirodno pravo životne slobode pojedinaca, društvenih zajednica i svih naroda svijeta. Pojašnjava pitanja života, narodne slobode, prava vjere, oblika vlasti i narodnog blagostanja. Kroči logikom sveopćeg uključivanja Hrvata, kako u borbu za slobodom, tako i u društvenom radu u narodnoj zajednici. Ističe značaj vjernosti svih građana prema svojoj Domovini Hrvatskoj.
Knjiga obiluje brojnim porukama i preporukama izrazito aktualnima za hrvatsku današnjicu:
– Imperativ je boriti se za slobodu hrvatskog naroda dok vođe dolaze i prolaze.
– Hrvatska politika mora se početi graditi u okviru ideje “Hrvatske Države”.
– Hrvatski političko-stranački programi vode otvaranjem različitih putova jednom cilju.
– Svaki je program dijete svog vremena, odraz, potreba misli i predrasuda svog doba.
– Nije politika krojiti i zapovijedati, nego odgojiti i surađivati, prednjačeći.
– Politički su učitelji daleko jači od političkih diktatora.
“Tradicija hrvatske inteligencije zadnjih sto pedeset godina, koja bježi za iluzijama umjesto da gleda u činjenice, koja se zanosi čovječanstvom, nikako da se ograniči na potrebe svog hrvatskog naroda.”
“Samo slobodna Domovina može biti radionica čovječanstva” (Mazzini).
Nacionalizam nije ideologija niti su svi nacionalizmi jednaki.
Nacionalizam i nacionalne države kao (rezultat) posljedica nacionalizma nesuvremeni su samo u sustavu imperijalističkih tvorevina.
Narod-država je, unatoč svemu još uvijek glavni izvor različitih kultura.
Primjedba
Dinamika je u sazrijevanju pod pritiskom uništavanja hrvatskog naroda (kao što je kraljevska diktatura) stvorila nacionalističko pokoljenje od 1935. godine koje je nosilo svoj politički izraz u Ustaškom pokretu, tako je opet nacionalno ugnjetavanje koje se vršilo u Titovoj Jugoslaviji dovelo do pojave novog nacionalnog pokoljenja.
Pribićevićeva Orjuna rodila je pokret Stjepana Radića, a četnička diktatura kralja Aleksandra najborbeniju hrvatsku organizaciju “Ustaški Pokret”.
Narod se tom prilikom nije protivio vlasti, nego je bio protiv ugnjetavanja i nasilja, a znamo da sila silu rađa.
Duh i smjer našeg programa (idejne su riječi Dr. A Startčevića) jest potpuno samostalna i nezavisna država Hrvatska.
Cijeli svijet bio je za Jugoslaviju osim hrvatskih nacionalista.
“Hrvati bijasmo, jesmo i ostajemo. U tom smo svi složni, a ostalo je posao stranačkih taktika. Hrvat je svaki onaj koji vjeruje u Hrvatsku, koji je uvjeren da Hrvatska u svakom slučaju može sama o sebi živjeti.” (A.G. Matoš)
Ustaški naraštaj vidi duboko slobodarskim, a ne totalitarističkim ni fašističkim.
Po padu N.D.H. 1945. godine uočava zreli poriv obrane hrvatske nezavisnosti.
Iskonski nacionalizam u Hrvatskoj je prirodna reakcija na ugnjetavanje (na ljutu ranu ljutu travu).
Nijedan Hrvat ne bi trebao ostati izvan borbenih redova za vlastitu slobodu!
Potrebno je prije oslobođenja gojiti duh slobode i pripremati se na odgovornost, bez koje nema slobode!
Odgovornost svih, prvaka i sljedbenika, da bi hrvatska narodna zajednica prožeta osjećajem odgovornosti mogla nakon oslobođenja biti slobodnim društvom.
Stalno se boriti za istinu i plivati protiv struje općeg mišljenja i predrasuda sredine može samo zaista hrabar čovjek.
Hrabrost je odlika najvišeg ljudskog reda primijenjena na život u zajednici.
Građanska hrabrost jest vrlina koja omogućuje promjene i napredak u društvu.
Opaska
Za Strossmayera nije postojala opća osuda sredine, ali zato ne predstavlja pravi bitni napredak u društvenom životu.
Starčevićev rad, naprotiv, borba je protiv sredine, borba protiv oportunizma i karijerizma, borba protiv kompromisa s vlašću pa je zato bio često prezren i napadan te su ga naposljetku mnogi vlastiti učenici izdali.
Uz upornost i nepopustljivost Starčevićev stav zato je morao postati idejni temelj hrvatske narodne borbe.
Zalazeći među Starčevićeve misli, pisac se osvrće na neke od Starčevićevih naputaka:
– Osnovica svake političke strasti trebala bi biti žudnja za pravdom.
– Tko nije svoj, taj je svačiji.
– Narodu ništa ne obećaj što mu ne možeš dati.
– Potrebno je ili ništa ne govoriti ili istinu govoriti.
– “Politički život nije radi položaja, karijere, uspjeha i vodstva, nego radi ideje slobodna čovjeka i slobodna naroda.” (A. Starčević)
Starčevićev nacionalizam nije suprotan općeljudskoj solidarnosti.
“Sloboda se ne može održati popuštanjem, ona zahtijeva budnost, ratobornost i stalni borbeni duh.” (Leszek Kolakowski)
Biti slobodan najteže je stanje za pojedinca, ono znači biti odgovoran.
Osnovna je nakana ove knjige upozorenje mladim hrvatskim naraštajima (generacijama) na dvjestogodišnje organizirane pretenzije u stvaranju Velike Srbije na račun “Hrvatske Zemlje”.
Josip M. Velebit
Povezano:
Josip M. Velebit/Hrvatsko nebo
