Popović/Politička je namjera da Srbi nakon popisa postanu statistička većina u Crnoj Gori, kako bi se promijenio Zakon o državljanstvu i Ustav

„Crna Gora danas je potpuno prepuštena od strane Zapada, čak od svojih saveznika u NATO-u, asimilatorskim i imperijalnim velikosrpskim pretenzijama. Ono što radi velikosrpska politika danas u Crnoj Gori može imati samo dva ishoda: ili da se Crnogorci predaju, izgube sva nacionalna prava ili da pruže otpor“

U Crnoj Gori popis stanovništva postao je prvorazredno političko pitanje budući da je u njegovu središtu nacionalno i vjersko izjašnjavanje. Nacionalni Crnogorci i oporba tvrde da je na sceni etnički inženjering kojim se želi definitivno „posrbiti“ Crna Gora i zato postoji, kako se najavljuje, velika mogućnost bojkota popisa. U povodu popisa koji se trebao održati u listopadu, a onda je odgođen za 30. studenoga 2023., razgovarali smo s poznatim crnogorskim književnikom Miloradom Mijom Popovićem.

Crnogorski premijer Milojko Spajić na sastanku s predstavnicima lokalnih samouprava, 9. studenoga, rekao da će predstojeći popis stanovništva „dati relevantne podatke za daljnji razvoj Crne Gore“. Na što je premijer mislio kad popis dovodi u svezu s „daljnjim razvojem Crne Gore“?

Da bismo te riječi shvatili kao vjerodostojne, moramo znati da je Spajić kao Milatović i Mandić, cijela ta struktura došla je na vlast na izborima 30. kolovoza 2020. godine, i da ih je inaugurirao Amfilohije Radović, idejni i politički vođa litija, tzv. moleban revolucije. Dakle, oni su svi izišli iz iste kabanice, kako bi Gogolj rekao. Ali, naravno, nisu svi isti, i nemaju iste uloge. Svrha popisa jest nastaviti destruiranje i asimilaciju crnogorske nacije. To nije nova priča, priča od jučer, nego ima barem 180 godina. Od vremena kad je knez Danilo raskinuo vladikat i stvorio sekularnu državu, a Garašanin rekao da je to „najcrnji dan za srpstvo“. U 20. stoljeću, od 1918. do 1941. imamo latentnu asimilaciju u svim kulturnim, političkim i ekonomskim segmentima, a u vrijeme komunizma, nakon 1945., u partijskim strukturama, vodi se borba između crnogorskih i srpskih kadrova. A da je i matematički gledano proces asimilacije Crnogoraca na djelu, što je glavni politički cilj velikosrpskih ideologa, pokazuje činjenica da je od popisa 1981. godine, posljednjega popisa tijekom kojega nisu pravljeni pritisci iz Beograda, do danas u Crnoj Gori i Srbiji manje čak 40 posto Crnogoraca. Prema popisu 1981. godine u Crnoj Gori je bilo 400 tisuća nacionalnih Crnogoraca, a u Srbiji oko 160 tisuća. Prema popisu iz 2011. godine Crnogoraca je u Crnoj Gori 280 tisuća, a u Srbiji – 38 tisuća.

Dakle, cijelo se vrijeme kroz jedan vrlo razrađeni program SPC-a, medija, prosvjete itd., radi na tome da Crnogorci postanu jedna folklorna skupina, bez političkih atributa, kao što su Bunjevci ili Cincari. To je predzadnja stuba za uništenje državnosti Crne Gore.

Kakva je uloga predsjednika Vlade u svemu tome?

Dakle, Spajić je dobio zadatak da održi popis kako zna i umije. Pokušava se izvući prikazujući to kao statistički, a ne politički problem, ali tko išta zna o Crnoj Gori, zna da iza svega stoji jedna očigledna politička namjera da Srbi definitivno statistički postanu većina u Crnoj Gori, kako bi se u sljedećem koraku promijenio Zakon o državljanstvu i crnogorski Ustav. To su putovi stvaranja takvoga stanja da onoga trenutka kad se promijene međunarodne okolnosti Crna Gora šaptom padne, ili u nekoj trgovini pripadne osovini Beograd – Moskva.

Srbija vrlo otvoreno radi na destruiranju Crne Gore, a prozapadne građanske stranke u Crnoj Gori nemaju ni jednoga saveznika

U svezi s popisom oglasio se preko srbijanskih režimskih glasila beogradski povjesničar Aleksandar Raković, posredno i srpski patrijarh Porfirije. Smatra li se to miješanjem u unutarnja pitanja Crne Gore?

Raković nema nikakvu funkciju, ali srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nekoliko puta rekao da je pitanje popisa u Crnoj Gori od najveće važnosti. Toliko ima izravnih miješanja Srbije u unutarnja pitanja Crne Gore, čak i na lokalnim izborima, kao na primjer u Nikšiću, da je na jednoj od njihovih glavnih nacionalnih televizija – Happy TV, bio posebni program – Bitka za Nikšić. Uostalom, zar Vučić, prema vjerodostojnim izvorima, nije rekao američkomu izaslaniku za zapadni Balkan Gabrielu Escobaru da je Srbija dala 12 milijuna eura za izbore samo u jednom gradu? Srbija vrlo otvoreno radi na destruiranju Crne Gore, a s druge strane, prozapadne građanske stranke u Crnoj Gori nemaju ni jednoga saveznika. Osim načelnih potpora, nemamo ni 10 posto pomoći koje ovaj unitaristički, srpsko-ruski blok dobiva u materijalnom, propagandnom, diplomatskom, političkom, obavještajnom smislu itd. Dakle, Crna Gora danas je potpuno prepuštena od strane Zapada, čak od svojih saveznika u NATO-u, asimilatorskim i imperijalnim velikosrpskim pretenzijama.

Posljednje izvješće Europske komisije (EK) o napredovanju Srbije na putu u članstvo EU uopće nije problematiziralo miješanje Srbije u predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore u Crnoj Gori, kao ni u pogledu najavljenoga popis stanovništva. Što se iz toga može iščitati?

To je stara priča. Liberalne države dogovaraju se oko svakoga političkoga stajališta, a autoritarne države, poput Srbije i Rusije, to rade vrlo uspješno i vrlo brutalno. Tako, čak i u verbalnom smislu, osim par istupa hrvatskih europarlamentaraca u Bruxellesu, kao gospodina Sokola koji je izjavio da je na djelu klasični primjer asimilacije Crne Gore po bjeloruskom modelu, da je Crna Gora balkanska Bjelorusija, te izvjestitelja za Crnu Goru gospodina Picule, drugi se gotovo i ne čuju. Dakako, tu ima krivice i na našoj političkoj oporbi i drugim antivelikosrpskim snagama koje se dovoljno ne snalaze i adekvatno ne prikazuju svu problematiku stanja u Crnoj Gori.

Aleksandar Raković prezentira ono što mu kažu Vučić, sigurnosne službe, SANU i SPC, i sve što kaže službena Srbija radi ili se priprema završiti

Srpski propagandist i jedan od glavnih ideologa „srpskoga sveta“ Aleksandar Raković poručio je putem medija crnogorskomu premijeru da popis mora biti prioritet njegove Vlade jer je to „korak k zajedničkom srpskom ujedinjenju“. Je li ta poruke imala odjeka u crnogorskoj javnosti?

Kad govorimo o Rakoviću, treba poznavati tehnologiju srpske propagande. Ako se prisjetimo početka antibirokratske revolucije, bili su neki Šolevići, Kecmani, Vlahovići, neki kojima ne znamo ni imena itd., oni su govorili ono što Milošević namjerava raditi za tri mjeseca, pola godine ili godinu dana. To je upravo Raković. On prezentira upravo ono što mu kažu Vučić, sigurnosne službe, SANU i SPC. Sve što kaže službena Srbija radi ili se priprema završiti.

Raković je prenio i stajalište srpskoga patrijarha po kojem je materinski jezik Crnogoraca srpski, nacionalnost izvorno srpska, Crna Gora povijesna država srpskoga naroda, a jedina Crkva je SPC, što je potvrđeno, kako je napomenuo, potpisivanjem Temeljnoga ugovora kojim je država Crna Gora potvrdila da je kontinuitet SPC od 800 godina neupitan na teritoriju Crne Gore. Po čemu je materinski jezik Crnogoraca srpski, Crna Gora povijesna država srpskoga naroda, a SPC jedina Crkva u Crnoj Gori?

To je čisto srpski imperijalni fenomen koji imamo danas u srpsko-crnogorskoj kontroverziji. Imamo ga u Bjelorusiji i Ukrajini. Bjelorusija je de facto asimilirana u velikoj mjeri, a Ukrajina vodi jedan žestoki oslobodilački rat. Ono što radi velikosrpska politika danas u Crnoj Gori može imati samo dva ishoda: ili da se Crnogorci predaju, izgube sva nacionalna prava, narod koji baštini tisućugodišnju državnu povijest, ili da pruži otpor. Siguran sam ako se nastavi ova brutalna agresija prema crnogorskoj naciji da će se na Balkanu stvoriti novo žarište, koje ne će stati na granicama toga maloga područja. Treba imati na umu da su Crnogorci već jednom ustali 1918. godine protiv velikosrpske okupacije.

Smatram da bi se međunarodni čimbenici, prije svega NATO savez, čiji je Crna Gora član, trebali uključiti s više senzibiliteta i spriječiti velikosrpske nasrtaje na Crnu Goru, posebno u svezi s ljudskim pravima jer Europa i zapadni svijet počivaju na ljudskim pravima. A ljudska prava Crnogoraca u Crnoj Gori danas su na razini Katalonaca i Baska u vrijeme Franka. Crnogorski književnik, slikar, glazbenik danas u 70 posto crnogorskih općina ne može dobiti javni prostor kako bi predstavio svoju knjigu, održao izložbu, koncert. Na svim razinama državne administracije, javnih medija, kulture i prosvjete su velikosrpski kadrovi. Dakle, riječ je o jednoj vrlo konkretnoj i brutalnoj diskriminaciji nacionalnih Crnogoraca.

Velikosrpski stožeri očigledno su napravili cijelu organizaciju popisa da izmanipuliraju i falsificiraju njegove rezultate

Spomenuti propagandist smatra da će srpski identitet biti dominantan u Crnoj Gori, a popis valjan i ako bude bojkotiran. Tko bi sve mogao bojkotirati najavljeni popis i može li u uvjetima kad ga priprema, kako pišu mediji, prosrpska vlast, biti relevantan, drukčije vjerodostojan?

Velikosrpski stožeri očigledno su napravili cijelu organizaciju popisa da izmanipuliraju i falsificiraju njegove rezultate. Oporbena stranka DPS javno je priopćila da su članovi srpske tajne službe, BIA-e, bili u Zavodu za statistiku u Podgorici kako bi uvježbali odabrane djelatnike na koji će način falsificirati popis. I to je njihov cilj, međutim, ako ne više od 10 posto ljudi odbije popis, a bit će ih mnogo više, taj popis ne će služiti ničemu jer ne će biti cjelovit uvid u stanje u Crnoj Gori. Takav popis bit će nerelevantan jer se ne temelji na stvarnom stanju. U opozicijskim općinama, od Cetinja, Bara do Bijeloga Polja, njih ima u Crnoj Gori oko 1/3, predsjednici općina rekli su kako ne će sudjelovati u popisu, a općine su te koje bi trebale obaviti dio radnja potrebnih za popis. Osim toga, u općinama i gradovima gdje oporba nije na vlasti, kao primjerice u Podgorici, kako se javno govori, tamo više desetaka tisuća ljudi ne će pustiti popisivače u stanove. Takav popis, po svemu, ne može uspjeti. Treba reći kako forsiranje popisa krajem ovoga mjeseca upućuje na skrivene namjere falsificiranja popisa, da bi u idućem koraku rekli kako je Crna Gora srpska država, a budući da je srpska, nema smisla postojati. Strateški je cilj Srbije i Rusije izlaz na Mediteran, a mogu ga imati preko Crne Gore. Koliko su bili brutalni u tome, pokazuje kampanja uoči popisa stanovništva kada nisu samo istaknute na velikim plakatima povijesne ličnosti Crne Gore prikazali kao Srbe, nego čak i dubrovačke Hrvate: Gundulića, Boškovića, Iva Vojnovića itd. Prije tjedan dana najtiražniji beogradski dnevni list „Večernje novosti“ objavio je tematski podlistak – „Boka kotorska u ogledalu povijesnoga nasljeđa. Srpski identitet nevjeste Jadrana“.

Ne žele asimilirati Crnogorce, nego i ono malo Hrvata koji su ostali u Crnoj Gori, po modelu Bunjevaca, koje forsiraju kao nacionalnu posebnost. U Boki kotorskoj izmislili su ‘bokeljstvo’ kao novu nacionalnu odrednicu da bi smanjili broj Hrvata, kojih je ionako sve manje u Crnoj Gori.

Crnogorski predsjednik Jakov Milatović izjavio je da će se izjasniti kao Crnogorac koji govori srpskim jezikom. Krši li crnogorski predsjednik time Ustav države na koji je prisegnuo, budući da je u Crnoj Gori službeni crnogorski jezik?

Nije današnja Crna Gora prva marionetska država u povijesti; marionetske države za predsjednike imaju marionete. Nije bio potpuno iskren kad je rekao što ste citirali. Izjasnit će se nacionalno kao Srbin i da govori srpskim jezikom. Potpuno sam u to siguran, na osnovi poteza koje je napravio otkako je predsjednik, za ovo kratko vrijeme, na destruiranju crnogorske nacionalne posebnosti i građanskoga koncepta Crne Gore. Podsjetit ću, nije uvjerljivo opovrgnuo informaciju da je u povodu inauguracije mitropolita crnogorsko-primorskoga SPC Joanikija na Cetinju izjavio na sjednici kriznoga stožera: „Pa što ako pogine deset Crnogoraca!“

Dakle, u pitanju je jedan srpski nacionalist koji iskonski mrzi sve što nije srpsko u Crnoj Gori i pravoslavne provenijencije.

Gospodine Popoviću, hvala na razgovoru!

Razgovarao: Marko Curać

Napomena: Odgovori s crnogorskoga jezika prilagođeni su hrvatskomu jeziku.

hms.ba / Hrvatsko nebo