Većina Rusa podržava rat u Ukrajini

Zbog snažne represije istraživanje javnog mnijenja u Rusiji je skoro nemoguće. Jedan od posljednjih neovisnih sociologa u toj zemlji je Lev Gudkov. On pokušava utvrditi koliko Rusi stvarno podržavaju rat protiv Ukrajine.

Rat Rusije protiv Ukrajine nije samo rat Vladimira Putina. Tu spoznaju valja velikim dijelom zahvaliti Levu Gudkovu, znanstvenom voditelju instituta Levada, jedinog neovisnog instituta za istraživanje javnog mnijenja u Rusiji. Od početka rata 24. veljače 2022. oko 1.000 suradnika Instituta obilaze kuće i stanove diljem Rusije i postavljaju ljudima pitanja poput ovoga: „Podržavate li Vi osobno djelovanje ruske vojske u Ukrajini ili ne?”

Rezultat je iznenađujući. I nakon 20 mjeseci brutalnih borbi i velikih gubitaka u vlastitim redovima na to pitanje s „da” odgovara 73 posto Rusa. Pozadina takvih odgovora je kompleksna. Mnogi ljudi vjerojatno misle da otvoreno odbijanje „specijalne vojne operacije”, kako se u Rusiji službeno naziva rat u Ukrajini, može biti kažnjivo. Osim toga brojni Rusi smatraju svojom rodoljubnom obvezom podupirati svoje vojnike.

Teško istraživati zbog represije

Sunčan je dan u središtu Moskve. Vani ljudi šetaju ulicom Nikolskaja, koja je ukrašena cvjetnim lukovima, unutra u svom uredu sjedi Gudkov u košulji i sakou. Tu je više radnih stolova, polica s knjigama i slike jedrenjaka. Gudkov govori polako i promišljeno. Povremeno ustane i donese otisnute rezultate najnovijeg istraživanja. „Da ne bih nešto krivo rekao”, kaže on. Sa svojih 76 godina Gudkov bi već odavno mogao biti umirovljenik, ali institut Levada je njegovo životno djelo.

Godine 2003. je Gudkov skupa sa sociologom Jurijem Levadom, koji je u međuvremenu umro, osnovao Centar Levada. Obojica su tada napustili ruski državni institut za istraživanje javnog mnijenja Vziom prosvjedujući tako protiv sve jačeg utjecaja Kremlja na istraživanja. Danas, dvadeset godina kasnije, neovisni stručnjaci smatraju Vziom kompromitiranim, dok Levada uživa ugled i na međunarodnoj razini.

Istina, ima i kritike. U zemlji kao što je Rusija, u kojoj primjerice za „diskreditaciju” vlastite vojske prijete drakonske kazne, gotovo je nemoguće neovisno istraživanje javnog mnijenja, kažu neki. Mnogi Rusi se boje odgovoriti iskreno, kaže sociolog Grigorij Judin, jedan od najžešćih kritičara Levade u jednom intervjuu za portal „The Insider”. Uz to brojni ljudi, koji su se tiho distancirali od političkih događanja, kažu da nemaju nikakvo mišljenje. Sve to iskrivljuje rezultate, kaže Judin.

Imperijalistička ideologija i propaganda

Pa ipak, rad Centra Levada mnogi cijene. Jer on daje barem malo uvida u raspoloženje jednog društva, koje se zbog nedostatka slobode mišljenja i snažne represije sve više pretvara u neku vrstu „crne kutije”.

Proteklih mjeseci su Gudkov i njegove kolege došli do niza spoznaja. Primjerice da brojni Rusi zapravo ne žele rat, ali ga smatraju neizbježnim. Tako primjerice više od 70 posto ispitanika navode da podupiru postupke Rusije u Ukrajini. Istovremeno, u istom ispitivanju, oko 50 posto ljudi se izjašnjava za početak mirovnih pregovora odmah. Osim toga brojni ljudi kažu da s obzirom na rat osjećaju očaj, strah i depresiju.

„To znači da se ovdje reproducira struktura dvostrukog mišljenja”, kaže Gudkov. „Radi se o različitim razinama. Jedno je ono što čovjek sam doživljava. Drugo je kolektivno opažanje.” Ovo drugo je, kaže ovaj znanstvenik, u Putinovoj Rusiji jako obilježeno imperijalističkom ideologijom i državnom propagandom.

Putina bi poljuljao samo poraz u Ukrajini

A propagandni narativi su brojnim Rusima bliski još iz sovjetskih vremena, kaže Gudkov. Tako se na televiziji stalno govori da je Rusija ugrožena ili da se neprijatelj nalazi na Zapadu. „Ljudi to upijaju od školskih dana. Za to nisu potrebni nikakvi dokazi.” Tko se suprotstavi ovim navodnim istinama, brzo se osjeća kao izopćenik, kaže Gudkov. „Predodžba da ćeš biti izopćen iz zajednice ljudima ulijeva strah.” Na kraju, to je Gudkovljev zaključak, brojni Rusi podržavaju rat protiv Ukrajine prije svega zbog straha od gubitka kolektivnog identiteta.

Još jedna važna Gudkovljeva teza je da bi moć šefa Kremlja Putina bila poljuljana samo kad bi ruske trupe doživjele nepopravljiv poraz u Ukrajini. Kad je svoje sunarodnjake krajem 1990-ih, malo prije ostavke prvog ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, pitao, što očekuju od sljedećeg predsjednika, odgovori su bili jasni, sjeća se Gudkov. Zahtijevao se izlaz iz gospodarske krize i da Rusija ponovo igra važnu ulogu u svijetu.

„Ta predodžba da je Rusija velika država funkcionira kao neka vrsta kompenzacije za osjećaj da je ta zemlja siromašna, zaostala, nerazvijena i bankrotirala”, kaže Gudkov. „Putinov autoritet počiva u prvoj liniji na tomu da je stvorio snažnu vojnu mašineriju.”

Sve više uhićenja kritičara režima

Gudkov djeluje opušteno dok govori, ponekad gotovo rezignirano. Ponekad se pritom smiješi, a onda opet uozbilji. „Situacija je vrlo teška. I ona će se još pogoršati, jer je sasvim jasno da se represivna politika pojačava”, kaže on imajući u vidu rad svoga Centra koji je Rusija 2016. označila kao „stranog agenta” i koji se zbog te stigmatizacije mora boriti za poslovne naloge. Osim toga on uočava da sve više kritičnih ljudi oko njega biva uhićeno. Ali ipak on se ne boji, kaže Gudkov.

Je li od početka rata bilo rezultata istraživanja koji su ga šokirali? Teško, kaže Gudkov, uz jednu iznimku: odgovori na pitanje, osjećaju li osobnu odgovornost za napade na Ukrajinu. „Samo deset posto je odgovorilo „da”, kaže on. „Apsolutna većina to pitanje uopće nije ni razumjela.”

dw.com/hr/Hravtsko nebo