Šiljo: Afere pomažu zavađenim strankama establišmenta
Vrijeme:8 min, 25 sec
Moglo bi se zaključiti da afere, koliko god izgledale za pogođene neugodnima, ne štete ni njima ni establišmentu koji Hrvatsku drži pod papučom, kao da ju je opčarao. One mu dobro dolaze, glavnim strankama trebaju. Zašto? Zato da pred biračima stvaraju dojam kako se u državi stalno nešto „događa“ i kako se stvari svojski „raščišćavaju“. A ne raščišćava se ništa. Samo se uzburkaju strasti i iznova podijele i mobiliziraju birači. Vlade pak daju ljudima dovoljno „kruha“, a osim njega i dosta „igara“. I afera. One ne škode, nego pomažu zavađenim strankama establišmenta. Prave protu-opcije nema. Ima poneka manje loša od njih. Bolje od manje lošega ozlojeđeni birači ni ovaj put ne će moći birati.
Ako se išta u Hrvatskoj proizvodi redovito, to su – afere. Nastaju, vriju, padaju u zaborav, potiskuju ih novije. Stvaraju ih političari ili mediji. Zatim ih i jedni i drugi, većinom složno, osim pred same izbore, gurnu pod tepih.
Tko se još sjeća muljaže s Janafom ili one s milijardom kuna prigrabljenog novca u INI?
Afera Janaf: zataškavanje jedne afere – skrivanje veće afere i nastavak korupcije istim metodama
Ili: Tko se još sjeća afera razriješenih ministara svih Plenkovićevih vlada?
Tko se sjeća dvogodišnjeg zastoja u obnovi od potresa i u trošenju nepovratno dobivenih europskih eura?
Tko se još sjeća Milanovićeve privatizacije Croatia osiguranja, tko Linićevih predstečajnih nagodbi, u kojima je država komu je htjela oprostila milijarde privatnih dugova?
Erih Lesjak: Predsjednički kandidat s „karakterom“- dosije „Croatia osiguranje“
Tko se još sjeća svekolikih progona slika i upisanog imena generala Ante Gotovine diljem Hrvatske dok je Carla del Ponte bila njezin neupitni vrhovnik, voljom domaćeg establišementa, pozicijskoga i (uvelike) opozicijskoga?
Koliko je birača upisalo u svoje pamćenje i u svoje srce skandalozan odnos obiju glavnih stranaka prema temeljnim nacionalnim vrijednostima kao što su povijesna pravda i istina ili državna suverenost i hrvatsko dostojanstvo?
Pokolj svinja i tri nove afere
Nedavno smo imali, i još uvijek imamo, aferu s pokoljem svinja malih i nešto većih, ne velikih, ne povlaštenih, ne globalno umreženih svinjogojaca. Dobro informirani i stručni krugovi imaju o svemu što se poduzimalo ili se nije poduzimalo svoje mišljenje. Farmeri, koji su u nedjelju održali prosvjede, imaju o aferi svoje mišljenje. No još će mnogo vode proteći Bosutom u Vukom, a ne će se osvijetliti ono što je skriveno ili polu-prikriveno.
To sa svinjama slično je kao i ono s mjerama protiv koronavirusa: sve što se ne uklapa u službena, u „znanstvena“ i u politička objašnjenja i tumačenja proglašava se neke vrste nadriliječništvom. Neukošću. Zapjenjenošću. Pristajanjem zaluđenih uz „teoriju urota“. Možeš biti vrhunski stručnjak, možeš biti nobelovac (osim ako se prezivaš Tesla), no to u službenom pristupu ne će značiti ništa.
Nestišana afera sa spaljivanjem u kafileriji i preranim prisilnim klanjem svinja identificiranih po farmama i obiteljskim svinjcima, procesuiranih, osuđenih i transferiranih kamo (ne) treba nije još ni prestala, a dobili smo nove tri.
Prva se dogodila u samom „hramu“ suverenosti i demokracije: u Hrvatskom saboru. „Vitez“ i akademik predsjedatelj prekršio je netremice propisanu proceduru i zanemario zastupnike čim je u taj „visoki dom“ ušao jedan koji je još i „viši“ od tog doma. Velik broj zastupnika iz opozicijskih stranaka na to je počeo bučiti i lupkati plastičnim pločicama po klupama, prosvjedujući i iskorištavajući (ne)sretni trenutak za predizbornu kampanju, jednako kao i onaj koji je pred njima podnosio birokratski sročeno izvješće prepuno samohvale i ignoriranja svega što o njemu i njegovoj vlasti ne bi stvorilo svijetlu i pozitivnu sliku. Opozicioniri su pak burno ometali i činili nerazumljivim njegovo „statističko“ izlaganje o „stanju nacije“, posljednje u mandatu njegovih dosadašnjih vlada. Slijedile su u izjavama i po komentarima u medijima teške međusobne diskvalifikacije između lijeve i dijela desne odnosno kvazi-desne opozicije te vladajućega, praktički uvelike lijevog HDZ-a. Nije malo komentatora koji su to što se u Saboru dogodilo nazvali „cirkusom“.
Od Hrvatskog sabora kao „cirkusa“ do nove „vukovarske“ afere
Svojedobno je bivši ministar kulture i zastupnik, inače glumac i redatelj Zlatko Vitez Hrvatski sabor nazvao „kokošinjcem“. No unatoč spomenutoj aferi sa svinjama procesuiranima, na račun nemoćnih svinjogojaca, zbog stvarne ili moguće okužbe afričkom gripom, čini se da nitko nije pojačao Vitezovu ocjenu, pa Sabor nazvao „svinjcem“. Sreća u nesreći?
Druga se afera tiče obilježavanja 18. studenoga u Vukovaru, s HOS-ovcima na čelu kolone, s plakatom u kojem su svi vidjeli slovo U, s Penavom u kojem su politički protivnici vidjeli DP i „politikantstvo“. Kao, ostali se ne bave „politikantstvom“ niti državne stvari – kao što su spomendani koji se odnose na Domovinski rat – iskorištavaju za stranačke i osobne koristi. Nedajbože! Gdje bi oni to!
Eto, sada je najednom i lukavi Milorad Pupovac nanjušio napuklinu u Penavinu zaoštrenom „projektu“ – zaoštrenom s jakim razlogom, zbog pro-agresorskog odnosa establišmenta prema Domovinskom ratu i Hrvatstvu, a posebice prema HOS-u i ratnom sloganu ZDS – pa je vukovarskog gradonačelnika pozvao na red. Pupovac ga je poučio o njegovu tobože zanemarenom ili izostalom „pijetetu“ spram Vukovaru. On! Koji svojim pročetničkim „pijetetom“ prema žrtvama toga grada i cijele Hrvatske, svojim Srbom i Gruborima i svojim bacanjem okrivljujućih vijenaca u Dunav već godinama sustavno i planski izluđuje Hrvate. Što njegovu štićeniku ili pokrovitelju, vrag bi ga znao tko kime upravlja, AP-u, uopće ne smeta. Dapače, koji njegove aktivnosti financira i podupire, a Pupovcu i takvima čuva i leđa i bokove i ponosna čela i uzdignute nosove.
Što god tko mislio o Penavinu zaoštrenom pozivu, o plakatu i nadležnostima njega kao gradonačelnika, strijelci establišmenta, kojemu je i sam Penava do prije koju godinu bio podvrgnut, počeli su na sve to baražnu paljbu s mnogih kota koje inače kao moć, a i preventivno, drže. Tako smo dobili novu, „vukovarsku“ aferu, još jednu u toj županiji odnosno u Slavoniji. Još ne znamo kako će se razviti, a još manje kakve će učinke imati na veliki hrvatski spomendan 18. studenoga. Realni su izgledi da će ipak pasti sjena na vukovarsko okupljanje, a možda se i ponoviti podjela na dvije kolone kao ono kada je veliki protivnik HOS-a, Milanović, bio „zaobiđen“ od službene kolone. A onu veliku aferu s ćiriličnim pločama, zatim i onu s Penavinim velikim prosvjednim skupom u Vukovaru iz kasnog ljeta 2018., mediji i ukupna javnost već su odavno pomeli pod tepih. Zato što je kompromitirala establišment – oba njegova krila koja su u hrvatskoj državi dosad bila na vlasti i koja po anketama dobivaju (tobože) i dalje najviše glasova.
Od rezolucije UN-a do navijača Dinama i uhićivanja „ustaša“
No čini se da ni to nije bilo dovoljno, pa se treća afera pojavila zbog – Izraela i Pojasa Gaze. Zbog toga što je vlada AP-a odlučila reći NE rezoluciji koju su Općoj skupštini UN-a predložili Jordan i arapske zemlje. To što se Hrvatska nasuprot četrdesetak suzdržanih i 120 zemalja koje su odlučno bile za predloženu rezoluciju našla u izrazito manjinskom bloku, predvođenom SAD-om, od 14 država, odmah je navelo predsjednika Republike da se ozlojeđeno i „suverenistički“ oglasi. A i mnogi drugi to su učinili, uglavnom oni s izrazitije ljevičarskog dijela ionako uglavnom lijevoga establišmenta. Što ne znači da su ovaj put u krivu, ili posve u krivu. Niti da su (posve) u pravu. Teško je u takvim stvarima biti pametan.
No još jedna afera nacionalnih razmjera proizvedena je. Još koji dan imat će javnosnici po čemu mlatiti. Dok se ne pojavi nova afera, a zatim, kao kruna, dok ne dođe taj 18. studenoga u Vukovaru. U pričuvi i dalje čuči stotinjak navijača Dinama uhićenih u Grčkoj. Čuju se glasovi da AP i njegova vlada nisu ništa učinili da ih odande izvuku. No ta se afera stišala, i čeka svoj pravosudni epilog, a onda će opet buknuti. Tako da, naravno, ni na što ne će utjecati. Osim možda na rezultat izbora, koji se već najavljuju za početak sljedeće godine; AP s HDZ-om mogao bi zbog nje i, općenito, zbog iznenadnih teških neuspjeha hrvatskoga nogometa na međunarodnom planu, ipak izvući kraći kraj. I zbog uhićivanja i kažnjavanja „ustaša“, ovaj put možda ipak. U korist, lako je moguće, još većih neprijatelja „ustaša“.
Kruha i igara, a pravog protu-lijeka nema!
Afere mogu štetiti i poziciji i opoziciji. Sve dosadašnje ankete pokazuju da vladajući HDZ dobiva više glasova od SDP-a i Možemo zajedno, ostale ovima bliske strančice da i ne spominjemo. No ujedno pokazuju da ni njemu, a ni ostalim dvjema svekolike dosadašnje afere nisu razmjerno naškodile.
Komunistička pretpovijest, prijašnje afere od 2000. naovamo te razdori i skandali unutar SDP-a davno su već zaboravljeni ili uspješno potisnuti u (privremeni) zaborav; umjesto da tu stranku jednostavno jednom i zauvijek prekriži, glavnina njezinih starih, a i stalno novih („modernih“, ha-ha) birača i dalje se nje drži kao pijan plota. Ili joj se, mamurno, iznova vraća. I tako svaki put, od Račana do Milanovića i Grbina. Ni pubertetski Možemo! nakon tolikih pokazanih nesposobnosti ne gubi već mjesecima na postotcima dobivenih glasova u anketama. Vjerovali ili ne, to je treća politička snaga na nacionalnoj razini, u cijeloj državi, što je jedan od najžalosnijih pokazatelja do koje mjere zaluđenost ljudi ili perfidija anketara i samog establišmenta mogu sezati. Afere koje su ga dosad pratile ispada da mu nisu naškodile, naprotiv.
Nenad Piskač: Tko na idućim državnim izborima treba pobijediti?
Moglo bi se zaključiti da afere, koliko god izgledale za pogođene neugodnima, ne štete ni njima ni establišmentu koji Hrvatsku drži pod papučom, kao da ju je opčarao. One mu dobro dolaze, glavnim strankama trebaju. Zašto? Zato da pred biračima stvaraju dojam kako se u državi stalno nešto „događa“ i kako se stvari svojski „raščišćavaju“. A ne raščišćava se ništa. Vlade daju ljudima dovoljno „kruha“, a osim njega i dosta „igara“. I afera. One ne škode, nego pomažu zavađenim strankama establišmenta. Prave protu-opcije nema. Ima poneka manje loša. Bolje od manje lošega ozlojeđeni birači ni ovaj put ne će moći birati.
Šiljo/Hrvatsko nebo
