Vladimir Trkmić: Duhovna dehumanizacija hrvatskog društva, društvenih mreža i glazbene scene

Vrijeme:11 min, 59 sec

Dehumanizacija svega i svačega

Dehumanizacija se obično predstavlja kao proces gubljenja ljudskih osobina, ubrzanjem gubljenja čovječnosti, što se vidi u svakodnevnoj praksi nečovječnosti, materijalne i duhovne bezosjećajnosti, nasumičnog ubijanja, nasilja, straha, terora, divljaštva, napokon i odsustva morala. Dehumanizacija je oduzimanje kvalitete i kulture života, oduzimanje širine vidika, spuštanje čovjeka na tlo instinkta i progonstvo u životinjski svijet. U naše vrijeme svjedočimo procesu dehumanizacije u svim područjima kulture i društvenog života. Nastojanja pojedinih društava su uvelike antihumanistička, protivna dakle svakoj vrsti ljudskosti i humanosti. Dehumanizacija je proces koji nastaje u prostoru i vremenu. Dehumanizirano društvo je pretvoreno u apatičnu masu ljudi, masa je bez volje i potrebe, za sile djelovanja dehumazacije nešto najbolje za sve vrste i oblike vladavina, naravno, osim demokratskih. Sasvim je jasno da se do pravog cilja ne može doći rastezanjem ili pokazivanjem pravca u jednu, a (s)kretanjem društva u drugu stranu. Kriza humanizma, kriza je čovjeka. Kriza čovjeka jednim dijelom nastaje sve većom kompjuterizacijom i automatizacijom u svijetu tehnologije. Kompjuterizacija i automatizacija kao procesi utječu sve više na to da dolazi do otuđenja i dehumanizacije čovjeka koji kao ljudsko biće u svijetu umjetne inteligencije, informatičkih sistema i robotike počinje sumnjati u sebe i svrhu svog postojanja. Sve zahtjevnije podvrgavanja čovjeka “višim ciljevima” mijenja njegov socijalni status, oduzima mu slobodu. Opći gubitak interesa za čovjeka i obitelj ostavlja dubok trag na humanizmu kao uvjetnoj potrebi čovjeka, koji zbog same prirode onoga što jest i predstavlja ne nalazi formulu efikasne zaštite od snaga i procesa dehumanizacije.

Dehumanizacija društvenih mreža

Nitko ne može osporiti činjenicu da su društvene mreže i Internet nešto fantastično što nam se moglo dogoditi. Kao nešto što nas brzo povezuje, čini još bržima i efikasnijima u svakom zvanju. Ali isto tako nitko ne može osporiti činjenicu da Internet i društvene mreže mogu biti te koje će nas učiniti ovisnicima o njima, te da će se ljudi manje družiti u kontaktu licem u lice. Osim toga društvene mreže postaju sijači raznih „zaraznih otrova“. Na nekim su mrežama objave sve banalnije, proste, pune mogućih prevara, nemoralnije. Čini nam se kao da netko „iza“ vješto brzo sklanja predivne objave, a one koje su banalne i glupe što duže može drži da se gledaju, čitaju, i zapinju svima za oko i um. Kome je stalo do toga? Tko konstruktivne objave sklanja, a širi destrukciju? Kakvi su to ljudi iza kulise?

Hrvatsko društvo se moćno dehumanizira

Vjerujem da je svakome prostim okom vidljivo kako se Hrvatska naglo dehumanizira. I to u svim segmentima društva. Naglo se gubi čovječnost, a na površini je nečovječnost. Društvo se raslojava. Sve je više siromašnih, a sve manje suosjećanja i empatije. Pogotovo prema starima i nemoćnima u obiteljima i društvu. Stari čovjek je kao roba kojeg treba što prije smjestiti u „skladište“, starački dom. Nasilje na sportskim događanjima, nasilje u obitelji. Kvaliteta života postaje sve gora. Nervoza u prometu, nervoza i nesnošljivost na radnom mjestu. Apatičnost i bezvoljnost djece i mladih. Sve su to „plodovi“ nagle dehumanizacije društva u cjelini. Pričao mi je jedan profesor kako na fakultetu uočava nezainteresiranost studenata za dolazak i slušanja predavanja. Kako se bezuspješno pokušao približiti studentima da ih kroz razgovore motivira za diskusije i predavanja. Čudom se čudi kakvi će to u budućnosti biti znalci u svojoj profesiji i primjeri drugima. Pita se kakvu će intelektualnu i humanističku širinu dobiti ti koji su danas apatični, bezvoljni, nezainteresirani za poziv i posao kojeg trebaju u budućnosti raditi. Udarne vijesti na tv. ekranima su često nasilje u obitelji, nasilje među navijačima, nasilje među djecom, u školi, izvan škole. Prezentiraju nam plitkoću i nekulturu uma i duha raznih političara, osoba iz javnog života. A dobre vijesti su rijetkost, nešto što je kao igla u plastu sijena ljudske gluposti, afera, moralnih devijacija. Kako da nakon takvih objava hrvatsko društvo ostane normalno? Kako da nakon takvog dnevnika, vijesti, ostaneš zadovoljan, sretan? Dehumaniziraju se svi međuljudski odnosi čestim objavama onih koji koriste psovku, srdžbu, svadljivost kao način komunikacije. Da je društvo dehumanizirano pokazatelj je da su najpopularnije one osobe koje su baš takve, koje ne biraju sredstva kako bi bile što češće u medijima.

Duhovno plitki i dehumanizirano štetni pjesmuljci

Nitko u HR ovih dana nije zabrinut za srozavanje hrvatske glazbene scene i sa ludilom za koncertima A. P. u Zagrebu, u srcu Hrvatske. Duhovmo plitki, na momente izuzetno grube poruke o ženama i muškarcima postaju hitovi. Pjesmuljci o alkoholu, banalno vulgarne poruke osvajaju hrvatsku glazbenu scenu. Miris Balkana, miris nasilja, krive slike o muškarcu, o ženi, o ljubavi dvoje ljudi osvajaju na desetke tisuća mladih. Quo vadis Croatia? S jedne strane narod priča o krizi, siromaštvu, malim plaćama, a sa druge strane narod baca novac u vjetar. Hoćemo li se mentalno, duhovno odmaknuti od Balkana, ili ćemo dalje tonuti u tu zaostalu, ustajalu žabokrečinu? Spuštamo li čovjeka, muškarca, ženu na tlo osobnog instinkta i ponašanje koje je slično životinjskom svijetu? Jesmo li osim dehumanizacije međusobnih ljudskih odnosa i na pragu dehumanizacije odnosa muškarca i žene, ljubavi, sreće? Ili je možda stvarno mladi muškarac u HR postao „porše za budale“ kako „peva“ A.P. ? A žena je ta koja pije i za ručak ruča tekilu? „ A ja propadam sa stilom…ručam vino sa tekilom… pa za desert dve tablete“. Jesu li takvi stihovi A. P. pjesmuljka nešto normalno, konstruktivno, ili čista destrukcija? „Lepi moj, piši broj, grešim cifre namerno.“ Predivno, zar ne?

Kako pišu hrvatski mediji: „Aleksandra P. najavila je petu zagrebačku Arenu i postala apsolutna rekorderka po broju zakazanih nastupa u Areni Zagreb. “Peta Arena, peta večer ljubavi i pet puta hvala! Ponosna sam i od srca zahvalna na količini ljubavi i podrške koju mi dajete. Ne znam što da vam drugo kažem – osim da vas volim i jedva čekam da uživamo i stvorimo uspomene koje ćemo čuvati i pamtiti zauvijek. Vjerujte mi da će svaku večer u Zagrebu biti posebno”, poručila je Prijović obožavateljima putem Extra FM-a gostujući u Zagrebu. 6. prosinca Aleksandra Prijović će peti put stati pred fanove i otpjevati hitove zbog kojih je kartu do sada kupilo gotovo 70.000 ljudi. S petom Arenom može se govoriti o brojci koja se približava nevjerojatnih 90.000 obožavatelja.

Rasprodala četiri Arene Zagreb

Aleksandra Prijović ukupno je rasprodala četiri koncerta u Areni Zagreb. U punoj Areni će nastupati 1., 2., 3. i 4. prosinca ove godine. Karte su za prva tri koncerta prodane u roku od 24 sata, dok je za četvrti bilo potrebno malo više od 48 sati. Prijović je ovog mjeseca tri puta napunila beogradsku Štark Arenu, no čini se da više obožavatelja ima u Hrvatskoj.

Odrasla je u Belom Manastiru

Srpska pjevačica, iako rođena u Somboru, odrasla je s majkom u Belom Manastiru. Rano djetinjstvo u nekoliko navrata je opisivala sretnim, ali srednja škola bila joj je, kaže, prilično traumatična. Njezina majka Borka jednom je prilikom rekla da su njezinu kćer maltretirali u Hrvatskoj. Počela je pjevati kao djevojčica, a na jednom od svojih prvih festivala Djeca pjevaju hitove pobijedila je pjevajući pjesmu „Takvi kao ti“ Nine Badrić. Čim je postala punoljetna, prijavila se na Zvezde Granda. Karijera Aleksandre Prijović započela je 2013. godine kada je u Zvezdama Granda osvojila četvrto mjesto i kao nagradu dobila snimanje pjesme. Prvi veliki hit uslijedio je 2016. godine kada je snimila pjesmu Totalna anestezija. Iste godine objavila je pjesmu Senke koja je za jedan dan preslušana milijun puta. Time je oborila rekord u Srbiji. U karijeri je A. P. snimila tri albuma, a posljednji album Devet života oborio je sve rekorde slušanosti i poveo je na turneju Od istoka do zapada, na kojoj trenutno puni velike dvorane diljem regije. Trenutno je najveći interes za koncertima u Hrvatskoj.“

Tekst jedne od pjesama A. P. : Tvoja jedina briga je da ti dam…dam, dam da da da
Dam, dam, dam
da da da da da da dam

Nemoj, ma nemoj meni priče ove
svi ste u ponoć Kazanove
a sutra niko da pozove
Nemoj da nudiš to sto nećeš moći
nemoj da lažeš me u oči
jako si krenuo, prikoči

Logično, da si muško, da ti treba samo jedno
logično, bićes najveći gospodin dok se lomim
logično, tebi je logično, a meni toksično

Dam, dam, dam
da da da da da da dam
Lepi moj, piši broj, grešim cifre namerno
a ti misliš to je to, već nas vidiš zajedno
a ja znam, noćas kući ideš sam
i dok tvoju igru igram, tvoja jedina je briga
da ti dam

Dam, dam, dam
da da da da da da dam

Možda, možda bi sve na tebe pale
možda si Porše za budale
a sutra okreću pedale

Dam, dam, dam
da da da da da da dam

2. pjesma – Zver

Pijana u gradu
pun mesec diže mi pritisak
iza dobre žene se krije
ozbiljan manijak

Znaš da mi mnogo prija
kada si grub i nemaš stila

Oko mene vazduh
na tebe mirise pogubno
sve je mračno i vrelo
i tako požudno

U glavi slika tvoja
na krevetu dok ležim gola

Refren
Ko zver za tragovima
idem gde god te ima
to sto svuda vidiš
moja je senka

Zver za tobom ide
i neće da te pusti
noć, na staklu dah je tvoj
i moji prsti

Refren

Ti dobro si i zlo
ja palim se na to
i blokiram čim te ugledam
sve bih da ti dam

Refren 2x

Pijana u gradu, iza dobre žene manijak, idem za tobom ko zver za tragovima. Takve i slične poruke jesu li dehumanizacija ljubavi, pjesme, normalnog života žene? Jedan njemački tekst o cajkama naslovljen je sa naslovom: “Musik fur idioten”; glazba za idiote. Takav nas naslov stavlja pred pitanje tko je idiot, ako je uopće netko idiot? Oni koji pišu takve lude pjesmuljke, oni koji ih izvode, ili oni koji ih reklamiraju i slušaju. Dakako da na nekulturu, dehumaniziranu glazbu, ne treba odgovarati sa uvredama, ali valja sebi postaviti pitanje koji je vrijednosni sustav iza takvog glazbenog izražavanja. Postavljaju li si Hrvati, tih 70000 ljudi na takvim koncertima to pitanje, ili je to i njihov vrijednosni sustav? Volio bih da imaju ipak malo profinjeniji i plemenitiji vrijednosni sustav.

3. pjesma – Kuća strave

Znam, nisam ti dovoljna, zar ne
ležiš pored mene k’o na drugoj strani ulice
i dobro znam da od pakla pravim dobar dan
pa i svaki drugi ludak misli da je normalan

A ja propadam sa stilom
ručam vino sa tekilom
taman sećanja dolete
pa za desert dve tablete

Refren
A nisi me još prošao
zato dobro mi došao
u ovu nasu kuću strave
gde sam umrla za tobom
a čekam da mi jave

Idi gde si pošao
a onda dobro mi došao
u ovaj bar za jednog gosta
u koji dođeš kad ti dosta
da pokupiš to što osta

Dobrodošao, kad god došao
Znam, to ne prolazi, to nije prehlada
sada druge ljubiš kao što si mene nekada
i dobro znam, ne dobija se uvek kol’ko daš
držiš se, al’ padneš uvek kada dole pogledaš

Refren
Dobrodošao kad god došao
dobrodošao kad god došao
samo se javi, moj lek od otrova se pravi

Odličan tekst za svakodnevno čitanje i razmišljanje

Kad je Tv. došao u moju kuću prestao sam čitati knjige. Kad je auto došao pred moj prag, zaboravio sam hodati. Kad sam uzeo mobitel u ruke, zaboravio sam pisati. Kad je kompjuter došao u moju kuću, zaboravio sam pravopis. Kad je klima došla u moju kuću, prestao sam ići pod drvo zbog hladnog povjetarca. Kad sam ostao u gradu, zaboravio sam miris blata. Baveći se bankama i karticama, zaboravio sam na vrijednost novca. S mirisom parfema zaboravio sam miris svježeg cvijeća. Dolaskom brze hrane zaboravio sam kuhati obična jela. Uvijek sam trčao okolo, zaboravio sam kako se zaustaviti. I na kraju kada sam dobio WhatsApp, zaboravio sam kako razgovarati. Kad umremo, naš novac ostaje u banci. Ipak, kad smo živi, nemamo dovoljno novca za trošenje. U stvarnosti, kad nas više nema, ostaje još mnogo novca koji nije potrošen. Preminuo je jedan poslovni tajkun u Kini. Njegova udovica ostala je s 1,9 milijardi dolara u banci i udala se za njegovog šofera. Njegov šofer je rekao: „Cijelo vrijeme sam mislio da radim za svog šefa….tek sada shvaćam da je moj šef cijelo vrijeme radio za mene!!!“ Okrutna stvarnost je: Važnije je živjeti duže nego imati veće bogatstvo. Dakle, moramo težiti da imamo zdravo i snažnije tijelo, stvarno je manje važno tko radi za koga. U vrhunskom pametnom telefonu…70% funkcija je beskorisno! Za skupi auto….70% brzine i razni gadgeti nisu potrebni. Ako posjedujete luksuznu vilu ili dvorac…70% prostora obično nije iskorišteno ili zauzeto. Što je s vašim ormarima i odjećom u njima….70% ih nije nošeno. Cijeli život rada i zarade…70% je za druge ljude da troše. Dakle, moramo zaštititi i u potpunosti iskoristiti svojih 70%. Idite na liječničke preglede čak i kad niste bolesni. Pijte više vode, čak i kad niste žedni. Naučite se opustiti, čak i kad ste suočeni s ozbiljnim problemima. Nastojte popustiti, čak i kad ste u pravu. Ostanite skromni, čak i kad ste vrlo bogati i moćni. Naučite biti zadovoljni, čak i ako niste bogati. Vježbajte svoj um i tijelo., čak i ako ste jako zaposleni. Odvojite vrijeme za ljude do kojih vam je stalo.“

Jesmo li dehumanizirani?

Jesmo li kao hrvatsko društvo već dehumanizirani, ili smo u debelom procesu dehumanizacije? Na to pitanje je teško dati pravi odgovor, ali po nekim mjerilima, kao i po prethodnom tekstu za svakodnevno čitanje iskrivljen nam je način života. U toj iskrivljenosti stila života očito je da smo se udaljili jedni od drugih. Da kako već mnogi smatraju postajemo apatično, pesimistično društvo. Nagli porast postotka mladih koji su depresivni, bezvoljni, stavlja nas pred pitanje kako dalje. Jedna mama mi je napisala kako je danas teško sačuvati mlade od štetnih negativnih utjecaja bilo koje vrste, a isto tako od alkohola i droge koja se kako ona kaže nudi na svakom koraku. Rekao bih da je potrebno svima nama više životne mudrosti, vjere, nade i ljubavi. Trebali bi se često trgnuti kao društvo, kao obitelji, vjernici, pojedinci, i pitati koje su prave vrijednosti za koje živim. Koje su vrednote koje trebam usađivati u sebe i tako živjeti. Trčim li za materijalnim ili duhovnim bogatstvom? Kakav sam primjer mlađim naraštajima? Vide li oni u meni smirenu, opuštenu, zadovoljnu, nasmijanu osobu ili osobu koja trči, osobu punu pohlepe koja želi sve više steći materijalnih dobara? Počnimo od sebe. Suprotstavimo se svojim vrijednosnim sustavom svakoj vrsti dehumanizacije.

Hrvatsko nebo

Odgovori