Z. Gavran: Mnogo šire i zloslutnije dimenzije protuizraelskog ’tsunamija’ i rata koji neminovno eskalira
Vrijeme:5 min, 42 sec
Optuživanja zapadnih sila zbog višedesetljetne (navodne) potpore Izraelu te otvorene prijetnje „kolektivnom Zapadu“, koje dolaze iz raznih propalestinskih mnoštava, islamskih država i organizacija, a osobito iz Irana, pokazuju da nipošto nije posrijedi samo rješavanje palestinskog pitanja i prava Palestinaca na slobodu, sigurnost i vlastitu državu. O, ne! U igri su kivnje, revanšizmi i kinetičke energije gomilane u mnoštvima, u političkim i (para)militarnim i u vjerskim krugovima desetljećima i stoljećima. Prva meta jest doduše Arapima blizi Izrael, za što postoje i opravdani i neopravdani razlozi. Protiv njega će se, sada je to očito, povesti i širiti – s opravdanjem borbe za palestinski narod – gotovo pa panmuslimanski ’sveti rat’ (džihad). Koji će ’pregaziti’, zbaciti ili preusmjeriti i vlade u arapskom svijetu koje ga uopće ne žele. No njegova oštrica nije usmjerena samo ili primarno protiv Izraela i tamošnjih Židova. Utoliko, i ulozi i sile i energije i motivi u tom neminovnom nadjačavanju neusporedivo su veći i od Gaze i od Palestine i od Izraela i od Bliskog istoka. Protuizraelski ’tsunami’ i rat koji neminovno eskalira imaju ili poprimaju mnogo šire i zloslutnije dimenzije…
U četvrtak navečer sve je već spremno za eskalaciju sukoba izraelske vojske s Hamasom, ali i izraelskih neprijatelja s Izraelom. Važni strani dužnosnici: američki, njemački i britanski došli su i otišli; nakon toga, kako je to jučer prognozirao jedan britanski list, kopnena invazija na Gazu počet će.
Je li u planu „kraj Izraela“?
Još jutros neki su geopolitički, vojni i ostali stručnjaci i analitičari procjenjivali na Hrvatskom radiju da se Izrael ipak ne će usuditi krenuti u široku kopnenu invaziju na Gazu. Navodili su kao argumente teškoće i rizike s kojima bi se ta invazija nužno suočila, brojne žrtve koje bi imala za posljedicu i opasnosti od ulaska proiranskog Hezbolaha iz južnog Libanona u rat protiv izraelskih obrambenih snaga. No već tijekom dana demantirala ih je cijela serija događaja koji su se u međuvremenu dogodili, ili za koje se doznalo da su se dogodili.
Onima koji od samog početka vide u kakvoj se poziciji ugroze nalaze sve strane u sukobu cijelo je vrijeme očito da je nakon Hamasove terorističke invazije i masovnog raketnog napada na Izrael neminovan izraelski vojni odgovor. Ne samo u obliku dosad neviđenog bombardiranja vojnih i ostalih vojno relevantnih ciljeva u Gazi.
Potencijal eskalacije sukoba, na što je Hrvatsko nebo upozorilo odmah nakon Hamasova udara na Izrael
Z. Gavran: Do čega će sve iznenadni raketno-invazijski udar Hamasa na Izrael dovesti?
iznimno je velik. Sukobi na Zapadnoj obali između domaćih snaga reda (pod vlašću Fataha) te izraelskih interventnih vojno-policijskih snaga s palestinskim prosvjednicima i pobunjenicima već su započeli. Pojačavale su se i čarke između Hezbolaha i izraelskih snaga na Golanskoj visoravni odnosno u južnom Libanonu. Stizale su i nove prijetnje. Jučer, u srijedu, iranski je predsjednik Ibrahim Raisi izjavio je „ovo kraj Izraela“.
Izrael je naime suočen ne samo s Hamasom i palestinskim otporom, nego i s otvorenim neprijateljstvom iranske teokratske države, a sada i s masovnim prosvjedima i prijetnjama po islamskim zemljama – među kojima se našla i Turska. Erdoganovu je državu danas napustila izraelska veleposlanica Irit Lillian, zajedno s ostalim izraelskim diplomatima. Izrael je suočen i s dosad valjda nezabilježenim razmjerima neprijateljstava na raznim stranama svijeta.
Ne ćemo sada ulaziti u (ne)opravdanost svekolikih neprijateljstva prema „židovskoj državi“. Primijetit ćemo samo to da se protivnici izraelskih politika više ne ograničuju na zahtijevanja da Palestinci napokon dobiju svoju vlastitu državu uz bok Izraelu. Ma ne! Ovaj put ojačale su snage koje pokazuju ono što je cijelo vrijeme što otvoreno, što prikriveno u samoj srži izraelsko-palestinskih, izraelsko-arapskih i izraelsko-iranskih i židovsko-islamskih prijepora i političkih sukobljavanja, a to je: Izraela mora nestati. Mora, kako se svojedobno izrazio iranski predsjednik Ahmadinejad, biti „izbrisan iz knjige povijesti“.
Očekivati bilo kakav politički dogovor čini se, trenutno, posve bespredmetnim
Istodobno s protuizraelskim solidariziranjem s Hamasom i Palestinskim islamskim džihadom stotina milijuna muslimana, što je izazvalo strašan šok kod onih koji ne mogu razumjeti da se itko normalan solidarizira sa snagom koja je pobila ili otela stotine civila, među kojima su bile i stotine stranaca iz raznih zemalja okupljenih na festival elektroničke glazbe, kojih se dočepala. Nasilni i prijeteći prosvjedi uglavnom muslimana po brojnim zemljama, pa tako i po europskim, bili su dodatni šok za Zapadnjake. Izostanak osude onoga što je Hamas počinio iz Moskve, Pekinga i niza drugih, nezapadnih ili protuzapadnih metropola samo je pojačao nevjericu i zaprepaštenost.
Ukratko, nastalo je takvo stanje da do daljnjega ne će biti moguće raspravljati tko je, koliko i u čemu u pravu, tko je, koliko i u čemu u krivu. Stoga očekivati bilo kakav politički dogovor čini se, trenutno, posve bespredmetnim. Unatoč i onim vladajućim snagama među Palestincima, Arapima, muslimanima i ostalima koje bi iskreno ili iz određenih vlastitih interesa ili strahova željele da se stanje smiri, da sukob ne eskalira, već da se krene prema smirivanju napetosti i novom krugu pregovora o „dvodržavnom rješenju“, s mnoštvom uobičajenim diplomatskih posredovanja i svakovrsnih natezanja. No vrijeme je za to isteklo. I izraelske vlade, osobito one dugovječnog Netanyahua, snose za to veliku odgovornost.
U Izraelu i oko njega nastupilo je dakle stanje u kojemu glavnu riječ može imati samo gola sila odnosno snaga oružja. Takvo stanje neminovno vodi u rasplamsavanje oružanih sukoba odnosno u rasplamsavanje rata i njegovo širenje na niz drugih aktera te na sve veća mnoštva (dosadašnjih) civila.
Optuživanja zapadnih sila zbog višedesetljetne (navodne) potpore Izraelu te otvorene prijetnje „kolektivnom Zapadu“, koje dolaze iz raznih propalestinskih mnoštava, islamskih država i organizacija, a osobito iz Irana, sada i iz Turske, pokazuju da nipošto nije posrijedi samo rješavanje palestinskog pitanja i prava Palestinaca na slobodu, sigurnost i vlastitu državu. O, ne! U igri su kivnje, revanšizmi i kinetičke energije gomilane u mnoštvima, u političkim i (para)militarnim i u vjerskim krugovima desetljećima i stoljećima. Prva meta jest doduše Arapima blizi Izrael, za što postoje i opravdani i neopravdani razlozi. Protiv njega će se, sada je to očito, povesti i širiti – s opravdanjem borbe za palestinski narod – gotovo pa panmuslimanski ’sveti rat’ (džihad). Koji će ’pregaziti’, zbaciti ili preusmjeriti i vlade u arapskom svijetu koje ga uopće ne žele. No njegova oštrica nije usmjerena samo ili primarno protiv Izraela i tamošnjih Židova. Utoliko, i ulozi i sile i energije i motivi u tom neminovnom nadjačavanju neusporedivo su veći i od Gaze i od Palestine i od Izraela i od Bliskog istoka. Protuizraelski ’tsunami’ i rat koji neminovno eskalira imaju ili poprimaju mnogo šire i zloslutnije dimenzije…
Povezano:
Izraelska vojska završila pripreme za kopnenu operaciju u Gazi
RAT U IZRAELU/Žestoke borbe na Zapadnoj obali; Jordanski kralj: Cijeloj regiji prijeti katastrofa
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
