GLOBALNO SELO
Vrijeme:3 min, 1 sec
Krvavi palestinsko-izraelski sukob oko pojasa Gaze imao je, potpuno neočekivano, značajnog odjeka i u našim krajevima. Najprije je predsjedateljica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Borjana Krišto, izrazila podršku Izraelu nakon terorističkih napada, da bi se zatim oglasio Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, te iznio sasvim drukčije poglede na bliskoistočna zbivanja.
Komšiću je ubrzo replicirala izraelska veleposlanica, a ni običan svijet nije ostao„nesvrstan“; Muslimani su na Starome mostu u Mostaru istaknuli veliku zastavu Palestine, dok su Hrvati u zapadnom dijelu grada projicirali zastavu Izraela.
Izraze podrške Izraelu poslali su i bosanski Srbi, dok su, po uzoru na islamski svijet, Sarajlije upriličile skup podrške Palestincima. Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović objavio je na svome X profilu fotografiju s izraelskim predsjednikom vlade, Benjaminom Netanyahuom. Mogu li navedeni izrazi solidarnosti imati ikakvog utjecaja na promjenu dosadašnje politike međunarodne zajednice prema BiH, a posebno prema tamošnjim Hrvatima? Teško!
Uzmemo li u obzir da su, uz domaće čimbenike, Amerikanci i dalje ključni igrač na ovim prostorima, malo je vjerojatno da će se Izraelci previše miješati u pitanja koja ih se uopće ne tiču. U svjetlu sadašnjeg sukoba na Bliskom Istoku, Amerikanci će vjerojatno nastaviti staru politiku ugađanja islamskom svijetu preko hrvatskih leđa. Da bi se ta politika promijenila i susjedna RH morat će, kad-tad, podmetnuti leđa!
Zagrebačka vizura
Istog dana kada se dogodio Hamasov napad na Izrael, u Zagrebu su „klečavci“ održali svoj uobičajeni molitveni skup na Trgu bana Jelačića. Skup je izazvao zgražanje i histerične napade ljevičarskih aktivista, a sredstva priopćavanja radosno su prenijela vijest da je na nekom od brojnih skupova molitelja sudjelovao i „osuđeni ratni zločinac“ Dario Kordić. Kordić je, inače, osuđen u Haagu na višegodišnju kaznu zatvora bez ikakvih dokaza, a ni on sam nije priznao nikakvu krivicu. Šuškalo se da je Kordiću nuđena znatno manja kazna, pod uvjetom da optuži Hrvatsku, to jest Tuđmana i Šuška, što je ovaj odbio.
Danas mu „hrvatski“ mediji uzvraćaju prozivkama i licem jernim iščuđavanjem! (U isto vrijeme sud u BiH donosi presudu za zločine u Križančevom selu, po kojoj je za šezdeset poginulih Hrvata odgovoran samo jedan vojnik, neposredni izvršitelj, dok se svi ostali optuženi Muslimani naprosto „nisu snašli“! Ta nepravda kod „hrvatskih“ novinara nije izazvala nikakvo zgražanje?!)
No, ima li to ikakve veze sa sadašnjim zbivanjima na Bliskom Istoku? Haški sud svojedobno je osnovan s ciljem da kazni odgovorne za ratne zločine (u čemu jedva da je uspio), te natjera sukobljene strane u budućim ratovima na poštivanje „zakona i običaja“ ratovanja. Sudeći po događajima u posljednjih tridesetak godina, od Sri Lanke do Sudana, Jemena i Gorskog Karabaha, Haški sud nije ispunio zadaću. U palestinsko-izraelskom sukobu, koji se ovih dana odvija pred očima čitavog svijeta, brutalno su prekršena sva moguća pravila, i, unatoč tome, svatko podržava stranu koju simpatizira i smatra saveznikom.
Uzmimo na primjer pravnu kvalifikaciju „prekomjernog granatiranja“, s kojom je Haško tužiteljstvo godinama proganjalo generala Gotovinu, pa to usporedimo s izraelskim bombardiranjem Gaze! Tri granate na Knin, zbog kojih je, navodno, poginuo jedan srpski civil, imaju veću težinu od rušenja čitavih gradskih četvrti Gaze u kojima se, kako kaže izraelska vojska, skrivaju Hamasovci?! Izrael doista ima problem s miješanjem „militanata“ i običnog palestinskog stanvništva, koje masovno gine u zračnim napadima. No, zar smo već zaboravili slučaj „petrovačke ceste“, na kojoj su, prema tvrdnjama Beograda, u napadu hrvatskog zrakoplovstva nastradali srpski civili?
Ako se to doista dogodilo, odgovornost snosi ponajprije srpska vojska, koja se u povlačenju pomiješala sa srpskim izbjeglicama. Prema tome, beogradskim huškačima bilo bi najbolje da podignu ptužnicu protiv Ratka Mladića i njegovih suradnika, umjesto što se petljaju u unutarnja pitanja druge države.
Dinko Pejčinović / Hrvatsko nebo
