Iz stranih medija/Zašto Tunis odbija novce Europske unije radi sprječavanja migrantima odlaska u Europu?
Vrijeme:5 min, 29 sec
Dužnosnici država članica Europske unije ističu u posljednje vrijeme kako EU mora zaustavljati nezakonita useljavanja odnosno velike migracijske valove u zemljama iz kojih odnosno preko kojih oni dolaze. To su nedavno na skupu devet sredozemnih zemalja članica EU-a izjavili okupljeni šefovi vlada. Mislilo se ponajprije na zemlje sjeverne Afrike, počev od Tunisa, s kojim je Europska unija ljetos sklopila sporazum i poduprla ga obećanim velikim novcima kao protuuslugom.
Šiljo: Invaziji migranata Plenkovićevi „eurokrati“ suprotstavljaju se frazama o snazi EU-a
No da to nije nimalo jednostavan pothvat sa zajamčenim uspjehom ocijenio je Christoph B. Schiltz u komentaru Tunis ima saudijskog asa u rukavu, što ga je 4. listopada objavio njemački dnevnik Die Welt. Prenosimo komentar u prijevodu na hrvatski.
Planiranom sporazumu o migraciji s Tunisom prijeti propast nakon što je EU u ljeto požurio s previše nejasnom izjavom o namjerama. Sada kada se pokušavaju ispregovarati detalji, predsjednik Saied osjeća da ga EU ne poštuje – jer ima asa u rukavu. EU je spreman isplatiti više od jedne milijarde eura financijske pomoći Tunisu – u obliku novčanih darova i zajmova. Riječ je o iznimno velikom iznosu. Ali Tunis sada iznenada odbacuje neočekivani prihod.
Predsjednik Tunisa Kais Saied opisao je pomoć EU-a kao milostinju koju odbija primiti jer smatra da ono što Europljani traže ne odgovara duhu sporazuma iz srpnja ove godine. Doduše, nije objasnio što misli pod tim duhom. To su upečatljive riječi državnog poglavara zemlje koja je duboko iznutra podijeljena i de facto u bankrotu. Ali te riječi također pokazuju koliko će Europskoj uniji općenito biti teško sklapati sporazume o migraciji s afričkim državama. „Tunis ne bi trebao biti izoliran slučaj“, skeptično je rekao diplomat EU. Daljnji sporazumi o migraciji planirani su s Egiptom i Marokom, i očekuje se da će njihovo sklapanje biti jednako komplicirano. Diplomati u Bruxellesu izjavili su da „ne bi bili iznenađeni da se sporazum o migraciji s Tunisom nikada ne realizira ili da EU izgubi kontrolu nad korištenjem sredstava“.
Migracijski sporazumi sa zemljama poput Tunisa ključni su za novi pakt EU-a o azilu. Taj pakt može funkcionirati samo ako se ilegalne izbjeglice mogu deportirati u njihove matične zemlje – a u nekim slučajevima i u tranzitne zemlje. No to bi u praksi bilo jako teško. Drugim riječima, cijeli paket EU-a o azilu je na klimavim nogama. U isto vrijeme, međutim, raste broj ilegalnih migranata koji žele doći u Europu.
Nakon što je u srpnju potpisan memorandum o razumijevanju (MoU) za sporazum s Tunisom, sve su strane u početku izgledale zadovoljne. Ali sada Saied stvara probleme. Takva neslaganja vjerojatno će se pojaviti za Europljane kada su u pitanju sporazumi s drugim afričkim zemljama. Zašto su takvi dogovori između politički i kulturno različitih partnera tako teški?
Prvo: Tunis ne ovisi o novcu iz Bruxellesa. Autoritarni predsjednik pronašao je nove partnere koji ne postavljaju nikakve teške uvjete. Saudijska Arabija nudi niskokamatni zajam od 400 milijuna dolara, a očekuje se i novac iz Saudijskog fonda za razvoj. To znači da Europljani sada imaju mnogo konkurenata u borbi za sfere utjecaja u trećim zemljama. A uvijek će pobijediti ona ponuda koja je najatraktivnija iz perspektive zemlje primateljice.
Drugo: Europske zemlje imaju obvezu prema svojim poreznim obveznicima kontrolirati korištenje sredstava od strane tuniške vlade i zahtijevaju jasne informacije o projektu. To ljuti tunisku vladu, jer ona to doživljava kao birokratsko opterećenje, ali i kao nepovjerenje i nepoštivanje. Osim toga, zajam Europske unije od 900 milijuna eura – slično zajmovima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) – vezan je za konkretne političke i gospodarske reforme. Saied takve uvjete strogo odbija.
Treće: Planirani sporazum s Tunisom ne odnosi se samo na migracije, već na „sveobuhvatno partnerstvo“. EU je naučila da trećim zemljama nije dovoljno ponuditi čiste migracijske sporazume, kojima je jedini cilj što brže smanjiti broj izbjeglica. Stoga je „operativno partnerstvo za borbu protiv krijumčara“ samo jedna od četiriju točaka u dokumentu. Ostale mjere uključuju intenziviranje gospodarskih i trgovinskih odnosa, održivo energetsko partnerstvo i intenziviranje međuljudskih kontakata između Tunisa i Europe, na primjer kroz programe razmjene studenata ili partnerstva za talente. Osim toga, većem broju državljana Tunisa trebalo bi biti omogućeno legalno useljavanje. Problem je samo što niti jedna od tih mjera još nije konkretno formulirana, već je riječ o pismu namjere u kojem su izostavljena sva teška pitanja – samo da bi sporazum u konačnici mogao biti sklopljen. U tom kontekstu diplomati govore o „dotjeranom dokumentu“. Primjerice, Tunižani traže da im se omogući izvoz maslinova ulja u Europu – iako to ne odgovara Italiji i Grčkoj, gdje živi mnogo maslinara. EU zauzvrat zahtijeva od Tunisa da uspostavi funkcionalan sustav azila i da izdaje vize ljudima iz podsaharske regije. Tunis to tumači kao uplitanje u unutarnje stvari i reagira ogorčeno.
Četvrto: iz perspektive Tunisa, važne zemlje članice – posebno Njemačka – podržavaju planirani sporazum u najboljem slučaju polovično. Umjesto toga, u internim raspravama njemački političari i diplomati inzistiraju na poštivanju ljudskih prava kada je riječ o sprječavanju isplovljavanja brodova s migrantima ili vraćanju migranata na kopno morskim putem. Predsjednik Europskog odbora u Bundestagu Anton Hofreiter (Zeleni) rekao je da planirani sporazum „nije mudro rješenje, ni iz humanitarne, ni iz geostrateške perspektive“. Ujedinjeni narodi (UN) također se žale da izjavi o namjeri nedostaju „važna i detaljna jamstva poštivanja ljudskih prava“. Tunis to vidi kao paternalizam. Saudijska Arabija, na primjer, nije postavila ljudska prava kao pitanje u svojim pregovorima s Tunisom.
Tunis se bori za još veću financijsku pomoć
Peto: Saied se poigrava s EU-om, bori se za što veću financijsku pomoć i što manje uvjetovanja. Šef tuniske države zna da je EU pod sve većim pritiskom zbog migracija iz njegove zemlje: prema UNHCR-u između siječnja i kolovoza iz Tunisa je došlo oko 102 000 migranata – što odgovara povećanju od 260 posto u usporedbi s istim razdobljem razdoblje prošle godine.
Sada će biti uzbudljivo vidjeti je li EU spremna odstupiti od svojih brojnih zahtjeva u vezi s korištenjem fondova, reciprocitetom u trgovinskim odnosima i poštivanjem ljudskih prava, ili će u konačnici odustati od sporazuma. Ponašanje Europljana prema Tunisu stoga će poslužiti kao signal za daljnje dogovore s afričkim državama. U svakom slučaju, Tunis je u boljem položaju od Bruxellesa.
„Želio bih naglasiti da nema alternative pismu namjere kao temelju za daljnju suradnju“, rekao je moćni čelnik stranke i skupine Europskih konzervativaca (EPP) Manfred Weber. Također je istaknuo da je važno da se svi obvežu na taj sporazum, posebno, kako je rekao, njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Također je pozvao na njemačka ulaganja u Tunis.
Povezano:
Die Welt / Hrvatsko nebo
