Pitanje svih pitanja – državna imovina BiH

Pitanje državne imovine BiH

Iako su sva pitanja u BiH „od presudnog značenja“ zadnjih 30 godina ili se barem stječe takav dojam zbog političkih nesuglasica, pitanje državne imovine na vrhu je te liste. Dok u OHR-u traje priprema zakona o državnoj imovini, dva člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović i Željko Komšić, uputili su u parlamentarnu proceduru zakon o državnoj imovini.

„Ovo je jedan od najsloženijih i najvažnijih zakona u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Zajedno s velikim brojem stručnjaka radili smo na pripremi ovog zakona više od šest mjeseci. Prije upućivanja u proceduru razgovarao sam i s predsjednicima stranaka bosanskohercegovačke orijentacije, koji su također podržali tekst“, rekao je Bećirović. On je naveo da su prijedlog zakona podržale stranke okupljene oko Socijaldemokratske partije, Naše stranke i Naroda i Pravde.

Sporazum o sukcesiji

„Prema članku 8. predloženog zakona o imovini, Bosna i Hercegovina je nositelj prava vlasništva nad cjelokupnom državnom imovinom. Entiteti i druge razine vlasti u BiH mogu koristiti i upravljati onom državnom imovinom koja im je potrebna za vršenje njihovih pojedinačnih nadležnosti u mjeri u kojoj su ovlašteni ovim ili nekim drugim zakonom koji donese parlament BiH”, rekao je Bećirović, pozivajući se na Sporazum o sukcesiji u kojem se navodi da državna imovina pripada BiH.

Ono što je 2004. godine počelo Vijeće za implementaciju mira (PIC), naloživši domaćim vlastima da riješe pitanje državne imovine, skoro 20 godina je na čekanju. S obzirom na to da se ni tada političke strukture u BiH nisu željele baviti ovim pitanjem, tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo je 2005. Zakon o zabrani raspolaganja državnim imovinom, kako bi spriječio knjiženje imovine na niže razine vlasti. Takvo stanje na snazi je do danas, a vlasti RS-a i dalje ne prihvaćaju bilo kakav razgovor o imovini unutar parlamenta. Iz Banje Luke poručuju da od usvajanja ovog zakona nema ništa. Treći član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović (SNSD) poručuje da imovina pripada entitetima i da je ovaj prijedlog njezinih kolega u Predsjedništvu „osuđen na propast“.

„Svima u BiH je jasno, uključujući i predlagače, da je ova inicijativa osuđena na propast. Baš kao i svaka druga koja se temelji na preglasavanju u okviru Predsjedništva. Njezin jedini domet može biti još veći nered i daljnje kompliciranje ionako složene političke situacije u BiH“, rekla je Cvijanović, nazivajući prijedlog jeftinim populizmom bez ustavnog utemeljenja.

U stalnoj postavci Dodik i Čović

Imovinu koja je nakon rata bila u vlasništvu bivše republike trebalo je rasporediti između države, entiteta i lokalnih zajednica. Dok je priča o vojnoj imovini dijelom završena jer je to bio jedan od uvjeta za ispunjavanje Akcijskog plana za članstvo u NATO-u, državna imovina je „na čekanju“ od 2012. godine kada je tadašnja vladajuća većina počela pregovore o njezinoj raspodjeli. Od tadašnjih sedam političkih lidera koji su počeli pregovore u istim tim pregovorima i političkom vrhu ostala su samo dvojica – Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ BiH).

Sada bi se klupko zvano državna imovina moglo ponovo zakotrljati, nakon što je lavina pokrenuta odlukom Ustavnog suda BiH iz 2021. godine, u kojoj se navodi da su poljoprivredno zemljište, šume i rijeke u vlasništvu države, što Banja Luka nije prihvatila. Nakon donošenja posebnog zakona u RS-u o državnoj imovini i njegova duplog poništavanja od strane visokog predstavnika, epilog je politički sukob međunarodne zajednice i vlasti RS-a.

Knjiži i Federacija BiH

Sva imovina odnosi se na objekte koji su predmet Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, koji je 2005. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik Ashdown. Neki od tih objekata u Banjoj Luci su zgrada Narodne skupštine RS-a koja je nekada bila Dom vojske, zatim zgrada palače predsjednika RS-a koja se prije rata koristila za potrebe Narodne banke, te kao filijala Službe državnog knjigovodstva (SDK).

Situacija je gotovo ista s imovinom na teritoriju Federacije BiH, koja godinama knjiži imovinu na ovaj entitet. S jednom razlikom što vlastima u Federaciji u političkom smislu nije bitno hoće li ona biti uknjižena na ovaj entitet ili na državu, jer je politička percepcija u tom smislu ista. S druge strane, gubitak imovine za Republiku Srpsku znači slabljenje poluga neovisnosti na koje se danas sve više poziva.

Zbog toga je vlast u RS-u u dva navrata donosila svoj zakona o imovini, ali ih je visoki predstavnik poništio. Treći pokušaj bio je prošli tjedan kada se na dnevnom redu našao isti zakon, ali je povučen bez obrazloženja.

Nametanje (ni)je opcija

„Cilj je da u RS-u njene institucije ostanu stabilne i da imovina pripada Republici Srpskoj, to je naše vlasništvo. Za nas to nije tema i mi o tome ne želimo razgovarati”, rekao je Dodik prije tri dana, nakon što je reizabran na čelo SNSD-a.

Prema informacijama koje su do sada procurile iz radne grupe OHR-a koja radi na prijedlogu zakona, neperspektivna imovina bi prema tom rješenju trebala pripasti entitetima i nižim razinama vlasti, dok bi ostatak državne imovine bio knjižen na državu. Takav prijedlog, bar prema sadašnjim političkim stavovima, ne bi dobio podršku u parlamentu BiH. S druge strane, otvara se pitanje eventualnog nametanje zakona o imovini od strane OHR-a. Za njega bi bila upitna primjena ne cijelom teritoriju BiH s obzirom na zakon o neprihvaćanju odluka visokog predstavnika u RS-u, koji je nedavno usvojen u parlamentu ovog entiteta.

Dragan Maksimović / Deutsche Welle

hkv.hr / Hrvatsko nebo