Šiljo: Hrvatska kao (Šeksova) nakarada od demokracije – pod čizmom HDZ-a i SDP-a
Vrijeme:4 min, 29 sec
Demokracija u kojoj glasuju mrtve duše, s kojima u svakoj izbornoj jedinici ima znatno više birača nego punoljetnih državljana; demokracija u kojoj su zastupnici izabrani na nezgrapnim i nenaravnim izbornim jedinicama pa tako raspršenoj „biračkoj bazi“ ne polažu račune; demokracija u kojoj Pupovčevi i ostali manjinci ulaze u Sabor s neusporedivo manje glasova od ostalih izabranih zastupnika; demokracija u kojoj se ne dopušta državljanima glasovati dopisno i elektronički, tj. daljinski, pa tako ne glasuje blizu 99 posto hrvatskih državljana koji žive ili rade u inozemstvu; demokracija u kojoj državom može kao „pobjednička“ odnosno „većinska“ samovoljno vladati stranka koja osvoji svega 16,5 posto glasova… to nije demokracija. Naprotiv, to je nakarada od demokracije! S kojom se njezin zaštitnik Plenković i njemu odani („domoljubni“) ešaloni HDZ-a, iznova posvema poistovjećuju. To je demokracija pod čizmom naizmjence HDZ-a i SDP-a, a i ortačkih stranaka, koje su tu (Šeksovu) nakaradu ostavljale netaknutom dok su sudjelovale u vladajućoj većini.
Ljevičarski portal telegram.hr otkriva kako je „nakaradan Zakon o izbornim jedinicama“, prihvaćen prošli tjedan većinom glasova u Saboru, nastao u posve nerazvidnu procesu, „bez sudjelovanja struke, bez pokušaja da se objasni nerazmjer broja birača i punoljetnih stanovnika RH“, dok su izborne jedinice „krojene bez doticaja sa stvarnom podjelom Hrvatske“.
Novinar Telegrama podsjeća kako je isto tako „grupa Borg… potajno radila zakon o restrukturiranju Agrokora“. Tako i sada: ne zna se tko je pisao Nacrt prijedloga Zakona. Ministarstvo Ivana Malenice mjesecima odbija odgovorite na upite, s pozivanjem na zakon o pravu na pristup informacijama. Portal je odgovor na upite dobio „nakon višemjesečnog dopisivanja s Ministarstvom pravosuđa i uprave i Povjerenikom za informiranje“. Iz odgovora se vidi „da se ne zna tko je nacrtao nove, čudesne izborne jedinice“, budući da se novi zakon nije krojio na niti jednom sastanku“.
Do takva zaključka došlo se nakon što su iz Ministarstva pravosuđa „jednostavno – ignorirali“ informaciju o zapisnicima sa svih sastanaka na kojima se trebao izrađivati Nacrt prijedloga Zakona o izbornim jedinicama. Ni na zahtjev o imenima ljudi koji su izradili novi zakon nije bilo pravog odgovora. Iz svega skupa telegram.hr naslućuje da je „najvjerojatnije kako je Maleničino Ministarstvo poslužilo tek kao kanal kroz koji je stranački pripremljeni materijal, sigurno ne bez zelenog svjetla Andreja Plenkovića, pušten u proceduru. Uostalom, početkom godine se i pisalo da na zakonu radi HDZ-ova radna skupina, što je već onda predstavljao savršen primjer stranačkog kidnapiranja posla koji bi morao biti – nestranački“.
Zaista se mora glasno i gromoglasno postaviti pitanje o poštovanju procedura i razvidnosti (transparentnosti) hrvatskoga zakonodavstva, posebice ovoga zakona, koji je bitan za izborni proces, a za koji mnogi s razlogom tvrde da je već nebrojeno puta bio kompromitiran na razne, podmukle i prljave načine. I mora se dodati: Bez posve poštenog izbornog zakonodavstva i čestite izborne prakse koju javnost mora u svemu nadzirati nema ni poštenih izbora.
I Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku izrađen je u vrlo nerazvidnu (i neuobičajenu) postupku
Zanimljivo, i Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku izrađen je u vrlo nerazvidnu (i neuobičajenu) postupku: od konspirativnog rada na prvom nacrtu peteročlane radne skupine Matice hrvatske, preko postupka u Fuchsovu Ministarstvu znanosti te obveznog konzultiranja s drugim nadležnim državnim tijelima, među kojima je i Ministarstvo kulture, a po potrebi i sa znanstveno-stručnim ustanovama ili pojedincima, sve do rasprave o njemu na tijelima Vlade, prije davanja nacrta na javno „e-savjetovanje“.
Čitav taj proces pratile su stoga razne glasine – budući da su informacije o postupku projektiranja, formuliranja, skrajanja i prekrajanja teksta nacrta Zakona o hrvatskom jeziku ljubomorno čuvane od sviju koji se u to ne bi smjeli pačati, valjda da ne bi što „pokvarili“. Tako je to bilo, obavijeno velom tajnosti, ispod kojega se tko zna što sve događalo, sve do trenutka spomenute rasprave. Za koju iz dosadašnje „demokratske“ prakse znamo da u pravilu nikada ne utječe ni na što bitno u tekstovima zakonskih prijedloga. Javnost može zakonodavcima ’baciti soli na rep’. A isto može učiniti i gotovo pola zastupnika. U Hrvatskoj nije na snazi puralna ni odgovorna demokracija, nego jednostranačko-koalicijsko-većinsko-diktatorska vladavina.
Demokracija u kojoj glasuju mrtve duše, s kojima u svakoj izbornoj jedinici ima znatno više birača nego punoljetnih državljana; demokracija u kojoj su zastupnici izabrani na nezgrapnim i nenaravnim izbornim jedinicama pa tako raspršenoj „biračkoj bazi“ ne polažu račune; demokracija u kojoj Pupovčevi i ostali manjinci ulaze u Sabor s neusporedivo manje glasova od ostalih izabranih zastupnika; demokracija u kojoj se ne dopušta državljanima glasovati dopisno i elektronički, tj. daljinski, pa tako ne glasuje blizu 99 posto hrvatskih državljana koji žive ili rade u inozemstvu; demokracija u kojoj državom može kao „pobjednička“ odnosno „većinska“ samovoljno vladati stranka koja osvoji svega 16,5 posto glasova… to nije demokracija. Naprotiv, to je nakarada od demokracije! S kojom se njezin zaštitnik Plenković i njemu odani („domoljubni“) ešaloni HDZ-a, iznova posvema poistovjećuju. To je demokracija pod čizmom naizmjence HDZ-a i SDP-a, a i ortačkih stranaka, koje su tu (Šeksovu) nakaradu ostavljale netaknutom dok su sudjelovale u vladajućoj većini.
Povezano:
Anto Periša: Hrvatska imitira demokraciju i ima nakaradan izborno-parlamentarni sustav
Zdravko Gavran: Hrvatska (ne)zrela za skore parlamentarne izbore
Šiljo/Hrvatsko nebo
