D. Pešorda/Prastric Franjo i ostala za izbore podobna rodbina

Prastric Franjo i ostala za izbore podobna rodbina

Ovoga tmurnoga nedjeljnoga jutra uoči posljednjeg rujanskoga tjedna na portalu Večernjeg lista dominira naslov ”Moj prastric Franjo, koji je bio svećenik, jako je utjecao na mene. Znao je da ne idem na misu i njemu je to bilo u redu”. Intervju sa Sandrom Benčić. Otkako su je možemosi istaknuli za premijersku kandidatkinju nema dana da mediji pod utjecajem Sorosova ili srpskoga kapitala ne ispale barem jedan manje ili više prikriveno promidžbeni članak o Sandri Benčić. Taj će se medijski pritisak s približavanjem izbora još više pojačavati po oprobanom receptu kakav smo već vidjeli prilikom Tomaševićeva izbora za gradonačelnika Zagreba. U toj promidžbi već su se ustalili određeni prepoznatljivi obrasci koje upućeniji čitatelji prepoznaju već po naslovu i podnaslovima, ali, avaj, malo je u Hrvatskoj upućenih čitatelja, većinom su – recimo to tako – čitatelji naturščici. I to bez osobitog talenta, pa taka bofl roba često prolazi.

Ovdje spomenuti novinski prilog preuranjenoj kampanji Sandre Benčić pripada obrascu promidžbenih članaka pod radnim naslovom ”Moj stric, prastric, ujac, praujac, kujac, palac…”. U takvim promidžbenim uradcima kandidati s lijevog spektra političke scene u Hrvatskoj nalaze nekog, stvarnog ili izmišljenog, u obiteljskom stablu tko je bio u ustašama, domobranima ili svećenicima kako bi se umiljeli površnijem dijelu biračkoga tijela koje izvorno pripada desnom spektru, to jest hrvatski mu nacionalni osjećaj još nije potpuno izblijedio. Premda, naravno, hrvatski nacionalni osjećaj logički ni bi trebao automatski nespojiv s lijevim uvjerenjima, ali kako u Hrvatskoj očekivati logično političko ponašanje kada ga je sve manje i u cijelom zapadnom svijetu!?

Tako je svojedobno Račanov gojenac Ljubo Jurčić petljao nešto o ujaku ili ujacima, ne sjećam se više, ustašama. Milanović se u sučeljavanju s Andrejem Plenkovićem 2016. prisjetio djeda ustaše, mediji su nas tijekom posljednjih zagrebačkih izbora gotovo zlostavljali Tomaševićevim ocem braniteljem i stricem svećenikom, a evo sada i dojučerašnje vječne studentice Sandrice s prastricem svećenikom. Primjećujete li kako su s vremenom ustaše ispale iz igre navlačenja naivnih Hrvata, ipak je to za našu novu generaciju ljevičara too much. Svećenik dobričina je idealna mjera, prihvatljiva i njima, vokistima, i onima koje žele prevesti žedne preko vode. Zagrepčane se uspješno preveli, a hoće li glasače na državnoj razini, ostaje za vidjeti. Premda su izgledi za to minimalni.

Doduše, meni su još minimalnijim činili izgledi Vesne Pusić da postane ministricom vanjskih poslova kada je početkom tisućljeća Zoran Vukman opsesivno upozoravao na tu opasnost. Nema šanse, mislio sam, ta u najboljem slučaju može dobaciti do dva-tri posto. Što je i kako je bilo, znamo. Vesna je imala onakvog prastrica kakav uistinu igra u hrvatskim, a ne nekakve manekene hrvatstva kakvima se mažu oči naivnim biračima. Biračima, možeš mislit, kao da oni nešto uistinu biraju! Grga je Anđelinović pokoljem hrvatskih vojaka na Jelačić-placu svojemu potomstvu zacementirao mjesto u hrvatskoj političkoj eliti. Jer kakva bi to hrvatska politička elita bila koja ne zna kako treba s Hrvatima!? Zato bi mene puno više zanimalo koji je prastric, praujak ili što već Sandre Benčić pandan Pusićkinu Grgi, nego tko je u njezinom genealoškom stablu grančica ugodna naivnom hrvatskom oku. Za takvog ”strica” vjerojatno nećemo doznati, barem ne na vrijeme, a oni koji to trebaju znati, ionako već znaju.

Bez obzira na to što je po njezinom političkom djelovanju razvidno da je na nju više od Franje utjecao ”prastric” George Soros, Sandra će Benčić narednih mjeseci uz svesrdnu pomoć hrvatskih glavnostrujaških medija njegovati imidž pametne, lijepe, tople, napredne, ali u hrvatski narod ukorijenjene Hrvatice, usput tvrdeći da joj je srcu priraslo sve ono što se Soroseve ekspoziture diljem svijeta trude razoriti. Pa ako i ne uspije polučiti željeni rezultat, svakako će u HDZ-ov tor utjerati zabrinute Hrvate koji ne nasjedaju na šuplje priče možemosa, ali će od straha da Hrvatska ne završi u njihovim rukama po stoti put stisnuti nos i glasovati za HDZ. Sorosu svejedno, za njegovu agendu i Sandra i Andrej dobitne su kombinacije. A kako bi ih tek lijepo bilo vidjeti skupa!

Damir Pešorda / Hrvatski tjednik

hkv.hr / Hrvatsko nebo