HRVATSKA „JAVNA“ TELEVIZIJA

„Zadnji nastup je bio u Ujedinjenim narodima gdje jedan ili drugi bošnjački član Predsjedništva BiH izađe i predstavlja samo sebe i nikoga više, duboko vrijeđa institucije BiH i krši Dejtonski mirovni sporazum i sam Ustav BiH.“ (Dragan Čović)

Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pojavio se ovih dana u New Yorku i održao zapažen govor pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda. U svom govoru Komšić je, kao i obično, optužio susjedne države, Srbiju i Hrvatsku, za miješanje u unutarnje poslove BiH, te etničku podjelu zemlje. Navedene optužbe naišle su na žustar odgovor hrvatskog ministra vanjskih poslova, GGR-a, koji je sa žaljenjem konstatirao kako takvo ponašanje udaljava BiH od europskih integracija, kao da je Komšiću do toga uopće stalo?! Milanović i Plenković nisu se oglasili, a isto vrijedi i za „javnu“ televiziju, čiji urednici središnjeg dnevnika očito nisu smatrali potrebnim prenositi Komšićeve budalaštine. Umjesto njih, to je učinila Al Jazeera Balkans, a HTV se zadovoljio samo kratkim izvatkom iz Komšićeva govora u kasnim vijestima na engleskom jeziku, i to s danom zakašnjenja!

Da zbivanja u UN-u ipak nisu izvan fokusa hrvatske javnosti i HTV-a, pokazala su opširna izvješća o aktualnom sukobu ukrajinskog predsjednika Zelenskog i poljskih vlasti oko pitanja izvoza ukrajinskog žita. Tom sporu naša televizija posvetila je punu pozornost, pa za Komšića valjda nije bilo vremena. Mnogi pritom zaboravljaju da je HTV ipak JAVNA televizija koju financiraju svi građani, te da su njeni novinari dužni obavještavati javnost o svim važnim događajima, bez obzira na osobne preferencije i upute koje dobivaju od urednika (ili vladajućih političara?). Komšićev govor u Općoj skupštini zasigurno ima veću težinu od nekakve kritike „of the record“, čak i kad iza nje stoji hrvatski ministar vanjskih poslova.

Osim toga, ako „naša“ tv ne objavi nepoželjne vijesti, učinit će to netko drugi, npr. Al Jazeera. Jasno je da Plenkovićevoj vladi ne odgovara nikakvo spominjanje ništarije koja je, po četvrti puta, ukrala hrvatsko mjesto u predsjedništvu; bilo kakva ozbiljnija rasprava o tom pitanju mogla bi dovesti u pitanje Plenkovićevo hvalisanje o postignućima vezanim za ravnopravnost Hrvata u BiH. Prema tome, najpametnije je šutjeti o tom poniženju, barem do idućih izbora.

Milatović u Zagrebu, Milatović iz Zagreba

Nedavno gostovanje novopečenog crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića u Zagrebu naišlo je na velik odjek u domaćim sredstvima priopćavanja, pa tako i na javnoj televiziji. Novinarka HTV-a, Zrinka
Grancarić, dobila je sjajnu priliku da uglednog gosta preispita o brojnim spornim pitanjima koja opterećuju odnose dvaju država, od Domovinskog rata do odnosa prema „regiji“. Predsjednik Milatović, očekivano, spretno je odbio bilo kakvu ispriku za sramnu ulogu Crne Gore u agresiji na Hrvatsku, dok je poznata novinarka očito dobila ulogu dobroćudne domaćice koja se ničim ne želi zamjeriti gostu. Težište razgovora prebačeno je na pitanje povratka nekakvog starog jedrenjaka u Hrvatsku, kao da je riječ o, maltene, nosaču aviona! Na taj način novinarka HTV-a spretno je izbjegla raspitati se kod crnogorskog predsjednika o najvažnijem spornom pitanju između dvaju zemalja, a to je razgraničenje na Jadranu. Zamislimo da neki hrvatski novinar razgovara sa slovenskim predsjednikom o međudržavnim sporovima, a da se Piranski zaljev/Savudrijska vala niti jednom ne spomene! Slovenski političari, uz časnu iznimku Janeza Janše, koriste svaku prigodu da optuže Hrvatsku za nepriznavanje arbitražne presude, te pritom koriste kao argument činjenicu da Hrvatska nije riješila niti jedan granični spor sa susjedima iz bivše Jugoslavije – Slovenijom, BiH, Crnom Gorom i Srbijom.

Od svih spomenutih, najlakše bismo se dogovorili sa Crnogorcima, ali za to državna politika, očito, nema vremena ni volje, baš kao ni „javna“ televizija, koja se odavno pretvorila u servis za eutanaziranje kritičke
javnosti. Kako drukčije objasniti toliko „zanimanje“ za nekakvu brodsku olupinu, kraj neriješenog pitanja morske granice?!

Dinko Pejčinović / Hrvatsko nebo