Mickoski: „Rusi negiraju ukrajinski identitet i jezik, Bugari naš“

Planirani nastavak širenja EU-a mogao bi ponovno ne uspjeti zbog toga što Bugarska blokira Sjevernu Makedoniju, piše Michal Martens u FAZ-u od 19. rujna, u članku „Makedonski bi trebao postati samo dijalektom“.

Od velikog napada Rusije na Ukrajinu, politika proširenja EU-a ponovo dobiva više pozornosti u Bruxellesu i drugim prijestolnicama: šest država Zapadnog Balkana te novi kandidati za pristupanje Ukrajina i Moldavija trebaju se usko povezati s EU-om kako bi se spriječilo da druge globalne sile poput Rusije i Kine još ojačaju svoj utjecaj u regiji. No, primjer Sjeverne Makedonije mogao bi sljedećih tjedana pokazati da je politika širenja još uvijek u slijepoj ulici. Naime, toj zemlji ponovo prijeti blokada u njenom nastojanju da se približi Europskoj uniji, i to na neodređeno vrijeme.

Bugarska zahtijeva da S. Makedonija uvrsti Bugare kao državotvorni narod u preambulu svog ustava

Sve dok bugarska manjina u Sj. Makedoniji, koja po popisu iz 2021. broji oko 3500 ljudi, ne bude uvrštena kao državotvorni narod u preambulu ustava, Sofija će ostati pri svom vetu na otvaranje pristupnih pregovora s EU. Dakle, prvo izmjena ustava pa onda početak pregovora. To predviđa i prijedlog koji je 2022. u pregovorima utvrdilo francusko predsjedništvo Vijeća EU-a, a koji mnogi u Sj. Makedoniji doživljavaju kao novi ultimatum. Zemlja je već obavila dosta preliminarnih radova kako bi mogla započeti pregovore o pristupanju. Na zahtjev Grčke, Skopje je 1995. promijenilo zastavu i ustav, a 2018. čak i ime države – „Makedonija“ je postala „Sjeverna Makedonija“. Atena je tek tada povukla svoj veto protiv početka pregovora o pristupanju EU.

Vlada u Skopju i sada bi bila voljna udovoljiti bugarskim zahtjevima, ali joj nedostaje dvotrećinska većina potrebna za promjenu ustava. „To ništa ne će promijeniti“, objašnjava lider makedonske oporbe i mogući budući premijer Hristijan Mickoski u intervjuu za F.A.Z. Mickoski kaže da je njegova konzervativna stranka VMRO-DPMNE, koja već mjesecima jasno vodi u svim anketama, čak spremna podržati bugarski zahtjev pod jednim uvjetom. On predlaže „uvjetni ustavni amandman“, koji bi, iako bi bio usvojen odmah, trebao stupiti na snagu tek na dan pristupanja Sj. Makedonije EU-u: „Nemamo ništa protiv spominjanja Bugara u preambuli našeg ustava. Ali tko nam može jamčiti da je to posljednji zahtjev Bugarske?“, kaže Mickoski opisujući temeljni deficit povjerenja koji sada postoji u Sj. Makedoniji ne samo prema Bugarskoj, već sve više prema EU u cjelini.

Konzervativna opozicija kaže da bi se kompromisnim prijedlogom moglo prevladati međusobno nepovjerenje. „Bez takve odgođene ustavne promjene, Bugarska bi inače samo zlorabila pregovore o pristupanju EU-u za postavljanje novih ultimatuma i prijetnji vetom Sj. Makedoniji. Uostalom, pregovori o pristupanju EU-u trajali bi dugi niz godina, pa bi mogli biti blokirani na mnogo mjesta – a Bugarska nije ni skrivala da ima još zahtjeva.“

Makedonci – ogranak bugarskog naroda, s kojim dijeli „zajedničku povijest“?

Naime, bugarski predsjednik Rumen Radev i nacionalisti u Sofiji odavno su postavili dodatne zahtjeve: „Sj. Makedonija mora ’priznati’ da je makedonski jezik nastao iz bugarskog jezika ili da je čak samo njegov dijalekt. Skopje mora ’priznati’ da su Makedonci ogranak bugarskog naroda ili su se barem iz njega razvili. Mora ’priznati’ da se Makedonci i Bugari osvrću na ’zajedničku’ povijest. Ne smije se tvrditi ni da je bugarska okupacija u Drugom svjetskom ratu bila okupacija – to su samo neka od bugarskih očekivanja. Čak se traže i promjene natpisa u muzejima i na spomenicima. Sofija želi nametnuti obvezujući državni narativ ili barem niz dopuštenih tumačenja u susjednoj državi, pa čak i utjecati na izgled makedonskih školskih udžbenika.

Ne traže to samo desničarski radikalni Bugari. Ideja o nametanju propisa o politici identiteta Sj. Makedoniji proteže se daleko u središte bugarskog društva. U konačnici, makedonski oporbeni čelnik Mickoski jasno daje do znanja da su bugarski zahtjevi prema Sj. Makedoniji ekstremniji nego što su ikada bili grčki. Bugarska politika svodi se na prisiljavanje Makedonaca da negiraju svoj identitet. Naime, u Bugarskoj se već pripremaju sljedeći konkretni zahtjevi. „Zapravo u Sj. Makedoniji nema 3500 Bugara, kao što je po popisu stanovništva, nego 80.000“, tvrdi Sofija. „Toliko je makedonskih državljana posljednjih godina podnijelo zahtjev za bugarsku putovnicu.“ U Sofiji se ne prihvaća činjenica da je većina podnositelja zahtjeva to učinila u prvom redu zato što s putovnicom iz Bugarske, članice EU, možete živjeti i raditi u svim državama članicama. Na putovnicu se u Sofiji gleda kao na predanost bugarskom identitetu. Iako makedonski vlasnici bugarskih putovnica obično tvrde da sebe i dalje doživljavaju kao Makedonce i da njihova odluka o dvojnom državljanstvu ima praktične razloge, u Sofiji se tvrdi suprotno. Mickoski kaže kako je to dio strategije sustavnog potkopavanja makedonske državnosti. Zatim, po riječima oporbenog čelnika, Bugarska će zahtijevati da bugarska manjina u Sj. Makedoniji, konstruirana izdavanjem putovnica, također ima svoje tužitelje, suce, škole i fiksne etničke kvote u parlamentu, policiji, vojsci i vlastima u skladu sa svojim udjelom u ukupnom stanovništvu. U suprotnom, prijeti još jedan bugarski veto na otvaranje makedonskih pristupnih pregovora.

„Rusi negiraju ukrajinski identitet i jezik, Bugari naš“

„Bugarski političari negiraju naš identitet. Oni kažu da smo mi tek ‘izmišljeni’ nakon Drugog svjetskog rata, a da smo prije toga bili Bugari”, sažima Mickoski svoju kritiku bugarske politike. Makedonski konzervativci nisu jedini koji odbijaju da ih se radi EU-a redefinira kao Bugare. Čak ni pristaše vladajuće Socijaldemokratske unije ne žele biti Bugari. A pogotovo to ne žele makedonski Albanci, koji čine dobrih 24 posto stanovništva. No, isto tako ne žele da njihovu zemlju na putu integracije u zapadne strukture koči spor oko politike identiteta koja ih ne zanima.

Mickoski također krivi vladu u Skopju. Njegova je stranka ponudila podršku koaliciji koju predvodi socijaldemokratski premijer Dimitar Kovačevski u pregovorima s Bugarskom, ali je to odbijeno. Zatim je odvraćao od prihvaćanja francuskog prijedloga: „Jasno smo rekli da za to ne će biti dvotrećinske većine. Rekli smo: Ne preuzimajte obveze koje ne možete ispuniti. Ali na kraju su te obveze preuzete i sada postoji dogovor u kojem mi, kao daleko najjača politička snaga u zemlji, nismo sudjelovali – a uvjeravaju nas da na to ipak moramo pristati jer bismo inače bili protiv EU-a.“

„Ali mi nismo protiv EU-a“, kaže Mickoski ističući da njegova stranka teži članstvu u Europskoj uniji i posvema podržava sankcije Rusiji: „Bio sam prvi političar u ovoj zemlji koji je rekao ruskom veleposlaniku da osuđuje napad Rusije na Ukrajinu, jer se u Europi u 21. stoljeću ne smije dovoditi u pitanje teritorijalna cjelovitost jedne države. Ruska agresija na Ukrajinu kosi se sa svime navedenim. Posebno bi se Makedonci mogli staviti u poziciju Ukrajinaca, kaže Mickoski: „Rusi negiraju ukrajinski identitet i jezik, Bugari naš.“

Gruevski se sklonio kod Orbana bježeći od sudskog progona, sada ga vladajuća stranka želi “kupiti” i vratiti u zemlju kako bi ostvariladvotrećinsku većinu

„Kako bi progurala ustavne promjene, Vlada priprema prljave dealove“, tvrdi Mickoski. Primjerice planira zajamčiti nekažnjivost bivšem premijeru Nikoli Gruevskom, koji je pobjegao u Mađarsku, kako bi se mogao vratiti i pomoći progurati ustavne promjene kroz parlament uz pomoć svojih odanih sljedbenika. Gruevski, krajnje konzervativni prethodnik Mickoskog na mjestu čelnika stranke VMRO koji je koketirao s trumpizmom, optužen je za zlouporabu položaja u nekoliko postupaka, a izbjegao je sudski progon 2018. pobjegavši svom savezniku Viktoru Orbanu koji mu je dao politički azil.

Nedavno je makedonska vlada u parlamentu po ubrzanom postupku smanjila kaznu i zastaru za zločine za koje su optuženi Gruevski i drugi. „Gruevski je u tajnoj komunikaciji s vladom“, tvrdi oporbeni čelnik. „Vlada vjeruje da može podijeliti našu stranku. Ali siguran sam da u tome ne će uspjeti. Učinili smo sve za našu europsku perspektivu. Ali stalno su nam postavljali nove zahtjeve. S time je sada gotovo. Ako se ne prihvati moj prijedlog ustavne promjene s odgođenom provedbom, onda je neće ni biti“ – zaključuje Martens riječima Mickoskog svoj članak.

Povezano:

Samit Brdo-Brijuni/Milanović se nada uspješnijem skupu od prethodnih

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)/Hrvatsko nebo