Zaključci i perspektive – rekapitulacija projekta „Je li doista sve lako kad si mlad?“
Vrijeme:7 min, 57 sec
Je li doista sve lako kad si mlad? (10./10.): Zaključci i perspektive – rekapitulacija projekta
Potaknut velikim, sveobuhvatnim i sve očiglednijim problemima kojima su zahvaćeni mladi naraštaji u današnjem društvu (što često rezultira odlascima iz Republike Hrvatske), problemima koji se zbog dugotrajnog nerješavanja prelijevaju već i na naraštaje srednjih godina, a posredno i/ili neposredno utječu na društvo u cjelini, kroz seriju razgovora, u kojima su pored istaknutih stručnjaka iz različitih područja sudjelovali i mladi ljudi, nastojao sam ukazati na te probleme, raščlaniti ih u razgovorima sa stručnjacima i upozoriti na moguća rješenja za 
te probleme. Niz tekstova „Je li doista sve lako kad si mlad“ objavljen je u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.
Gledajući na to koji su to ciljevi koje mlade osobe žele ispuniti, došao sam do zaključka da su to obrazovanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje, karijera, obiteljski život, društveni život, društveno djelovanje. U pokušaju realizacije tih ciljeva javljaju se brojni problemi, a ključne smo predstavili u ovom projektu koji obrađuje jedan od najakutnijih problema hrvatskog društva.
U prvome tekstu „Suficit i deficit na tržištu“ iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike dobili smo informacije o politikama, mjera i inicijativama koje Republika Hrvatska provodi kako bi pridonijela zapošljavanju mladih osoba. Doznali smo da stopa nezaposlenosti mladih (15 – 29) iznosi 13,7 posto za 2022. godinu, dok je 2016. godine iznosila 24,6 posto. Podatci ukazuju na to da se mladi s visokom stručnom spremom, ali i sa strukovnim školama zapošljavaju iznimno brzo.
Dobili smo mišljenje Ministarstva o iseljavanju mladih ljudi, ali i o sve snažnijem useljavanju strane radne snage. „Razlika u stopama nezaposlenosti mladih Hrvatske i prosjeka EU se iz godine u godinu smanjuje. U 2022. godini razlika je iznosila 2,4 postotna boda, dok je u 2016. godini ta razlika bila 8,8 postotnih bodova“, rekli su nam iz Ministarstva.
U razgovoru s mladim ekonomistom Markom Banfićem doznali smo njegova razmišljanja o suficitu i deficitu na 
tržištu rada te o njegovim iskustvima sa zapošljavanjem. „Smatram da se u Hrvatskoj previše fetišizira obrazovanje i visoko školstvo kao mjera pripreme mladih za tržište rada. Ako želimo mlade kroz školstvo pripremiti za tržište rada, onda bi proces obrazovanja trebalo skratiti za nekoliko godina i odgoditi visoko obrazovanje nakon što počnu raditi. Učenje jezika i specijaliziranih računalnih vještina može se naučiti kroz više tečajeva u nekoliko godina. Ako želimo kroz školstvo postizati druge ciljeve poput razvoja znanosti ili osobne izgradnje i razvoja, onda ćemo školstvo ocjenjivati drugim metrikama“, istaknuo je Banfić u razgovoru u kojemu je dao svoj pogled i na brojne druge teme vezane uz ovu problematiku.
Kroz razgovor s karijernim savjetnikom Antom Lučićem doznali smo o tome koliko je obrazovanje u Hrvatskoj usklađeno s tržištem rada, a pitali smo ga i to kako mlade ljude pripremiti za život u visokotehnološkom i mobilnom okružju. Lučić je govorio i o poslovnoj klimi u Hrvatskoj, o razlozima iseljavanja i o drugim pitanjima kao što je ono kako pronaći prvi posao. „Veseli činjenica da sve više mladih ljudi prepoznaje strukovno obrazovanje u deficitarnim područjima kao svoju priliku, pogotovo nakon višedesetljetne ‘kampanje’ elitističkog obezvrjeđivanja strukovnih zanimanja kao nečeg lošeg. Stvarnost je potpuno drugačija, a samo jedan od brojnih pokazatelja jest da je najmanja 
nezaposlenost upravo među ‘strukovnjacima’. Tko ne vjeruje, neka proba u što kraćem roku pronaći dobrog i raspoloživog keramičara ili vodoinstalatera“, zaključio je Lučić na kraju razgovora.
Demograf dr. sc. Stjepan Šterc analizirao je podatak o sve manjem broju sklopljenih brakova u Hrvatskoj, komentirajući uzroke te pojave. „Stambeno zbrinjavanje ide u red primarnih čimbenika bračnog zajedništva i kad se nemogućnosti stambene sigurnosti povećavaju, odgoda ulaska u brak se mladima čini veća povoljnost od kreditnog zaduživanja u dugoročnom životnom razdoblju“, istaknuo je Šterc, ali je upozorio i na to da je odluka o ulasku u brak i vrijednosne prirode. Sa Štercom smo govorili i o uzrocima iseljavanja. Na kraju razgovora Šterc je zaključio: „Država i društvo trebaju shvatiti kako se cijeli složeni problem depopulacije i nestanka ne može rješavati političkom mirnoćom i inercijom pa se u čekanju ukupne uređenosti (koje će potrajati) treba shvatiti kako je upravo demografska problematika osnova svih razvojnih i inih planiranja. Nisu više u Hrvatskoj u ovakvoj silini demografskog nestanka nužni samo klasični demografski poticaji, već su nužne i ostale temeljne promjene ovisne o političkom izvršnom usmjeravanju. Početak neka bude poticanje stupanja u brak po prethodno naznačenom modelu”.
O trendu odgađanja ulaska u brak razgovarali smo i s mladim studentom Lukom Drnićem. Osim što je komentirao klasične uzroke ovoga trenda kao što su nemogućnost stambenog zbrinjavanja i pronalaska stalnog posla, naš je sugovornik ukazao i na vrijednosnu komponentu (kršćanstvo) koja igra veliku u njegovu životu.
U vrlo opširnom i bogatom razgovoru prof. dr. sc. Ante Čuvalo opisao nam je svoja iskustva iseljeničkog života u Sjedinjenim Američkim Državama. Profesor Čuvalo osvrnuo se i na mogućnost povratka Hrvata iz iseljeništva i zaključio: „Sve je moguće ako se hoće i ako se poduzmu konkretni koraci! Raduje me kad čujem da se neki mlađi iz svijeta vraćaju u rodni kraj. U svijetu, u prvom redu na Zapadu, prilike za život, posebice za odgoj i sigurnost djece, postaju sve gore. Hrvatska je (još) sigurna zemlja i nema razloga da netko živi u strahu negdje u svijetu kad može bez strepnje živjeti u Hrvatskoj. Sve više i više stranci kod nas traže miran i siguran život. Vezano s time, stranci kupuju sve što stignu pa se bojim da se u skorijoj budućnosti hrvatski iseljenici ne će imati na što vratiti ako bi i htjeli. Zato, ne prodajte djedovinu, posebice strancima, može vam uskoro zatrebati!“.
O iseljavanju mladih, o uzrocima (kao što su klijentelizam i korupcija) i posljedicama za Hrvatsku pogubne pojave, razgovarali smo i s demografom dr. sc. Tadom Jurićem koji se posebno osvrnuo na iseljavanje Hrvata u 
Njemačku. Jurić je predložio dvije konkretne mjere koje bi brzo mogle promijeniti negativne trendove, a to je „univerzalni dječji doplatak na razini cijele države i rad na daljinu. Stvari su vrlo jasne: treba poticati ponašanje koje će donijeti demografsku revitalizaciju. Dječji doplatak morao bi biti dvjesto eura po djetetu. A da sredstva zaista postoje, samo se pogrješno usmjeravaju, svjedoči naš izračun da smo za svako rođeno dijete u Hrvatskoj od 2000. do danas mogli dati sto tisuća kuna koliko smo novca uložili u brodogradilišta koja su propala. Rad na daljinu smanjio bi potrebu mladih za životom u velikim gradskim središtima da bi povećali izglede za napredak u karijeri te omogućio povratak dijela iseljenika sa Zapada, a u slučaju nastavka potencijalnih novih pandemija i terorističkih napada život u provinciji mogao bi postati čak i nužda. Tako bi i naši radnici koji su zaposleni na Zapadu mogli raditi iz Hrvatske. Mjere bi se provodile u sklopu kolektivnog ugovora zaposlenika u javnom sektoru, a njihovom realizacijom Hrvatska bi se u EU-u mogla pozicionirati kao okretno gospodarstvo i društvo prilagodljivo novim izazovima. Tako bismo mogli postati uzor i ostalim članicama EU-a.”
O trendu iseljavanja razgovarali smo i s mladim psihologom i članom Svjetskog saveza mladih Domagojem Dalbellom koji je bio uključen u istraživanje o uzrocima iseljavanja. Istraživanje je pokazalo da 50 posto mladih razmišlja o iseljavanju iz Hrvatske. Dalbello se osvrnuo na uzroke iseljavanja i konstatirao da puno mladih ljudi i dalje ne vjeruje da je moguće izgraditi budućnost u Hrvatskoj. Ipak, on sam nikada se ne bi iselio iz Hrvatske: „Hrvatska je za mene puno više od mjesta u kojem živim, ona za mene predstavlja naše ljude i običaje, našu kulturu i identitet. Za mene je to nezamjenjivo i mislim da se nigdje ne bih mogao ostvariti na način na koji mogu u vlastitoj domovini.”
Razgovorom s Markom Paradžikom o integraciji mladih u društvo i društvenom aktivizmu zaključili smo niz „Je li sve doista lako kad si mlad?”. Paradžik se osvrnuo na djelovanje Udruge Obnova i na prednosti koje mladima donosi aktivizam u civilnom sektoru. Istaknuo je da članstvo u, primjerice, nekoj udruzi uči mladog čovjeka komunikaciji s drugim ljudima i organizaciji, rješavanju konflikta, odgovornosti prilikom izvršavanja zadatka i uglavnom sve one vrline što ljudi često navedu u životopisu za posao.
Smatram da smo kroz navedene priloge ispunili cilj projekta, tj. ukazali na dominantne negativnosti u svezi s konkretnom temom problema mladih u Republici Hrvatskoj, progovorili o problemima koji nas kao društvo zabrinjavaju, ali smo ponudili i neke prijedloge mogućih rješenja ili ublažavanja tih problema.
Davor Dijanović
Tekst je dio niza „Je li doista sve lako kad si mlad?“, a objavljen je na Portalu HKV-a u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2023. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autorova imena.
Povezano
Je li doista sve lako kad si mlad? (1./10.): Suficit i deficit na tržištu rada
Je li doista sve lako kad si mlad? (2./10.): Suficit i deficit na tržištu rada (2.)
Je li doista sve lako kad si mlad (3./10.): Kako pronaći (prvi) posao
Je li doista sve lako kad si mlad? (4./10.): Odgađanje ulaska u brak – trend?
Je li doista sve lako kad si mlad? (8./10.): Iseljavanje mladih: Razgovor s Domagojem Dalbellom
hkv.hr / Hrvatsko nebo