Je li Hrvatima dopuštena kritika velikosrpskih predatora?
Vrijeme:8 min, 53 sec
Novi val balkanski primitivnih napada
Nevjerojatno koliko je neopisivog bijesa i balkanski primitivnih napada u Vučićevim, a ‘bivšeg’ straha u tzv. hrvatskim medijima, izazvao nedavno objavljeni intervju hrvatske znanstvenice i povjesničarke 
Stanislave (Slavice) Stojan na portalu DuList. Zamislite tu drskost, jedna hrvatska povjesničarka usudila se na slikovit i satiričan način kritizirati sveprisutno velikosrpsko posezanje za Dubrovnikom i neutaživu žeđ za otimanjem identiteta i prostora Hrvatima i drugim susjednim narodima.
Čestitamo, gospođo Stojan! Valjda smo sada, u svojoj vlastitoj državi, barem toliko slobodni da možemo bez straha govoriti o zlu i nepravdi koju nam je zločinačka velikosrpska ideologija i politika nanijela u prošlosti i još uvijek neumorno nanosi. Naša je dužnost da rabeći taj pristup raskrinkavamo ponovno ojačale velikosrpske predatore koji od Vučića, obilato sponzoriranom antihrvatskom kampanjom, žele svom narodu i ‘vascelom svetu’ podvaliti ‘istinu’ da u svakom segmentu svog narodnog bića Hrvati nisu ništa drugo do otpad od srpstva i fašističko smeće koje ne zaslužuje imati slobodu i vlastitu državu.
Danas zaista više ne trebamo tražiti dopuštenje Beograda da budemo to što jesmo, što smijemo govoriti i koga kritizirati. Naravno, kada se to otvoreno kaže, kao što je uradila profesorica Stojan, onda to silno razljuti i isprovocira ‘bivše’ velikosrbe i njihovu petu kolonu, tjerajući ih da se još više propinju i vrište svoje notorne krivotvorine, optužbe i uvrjede.
Povijesno iskustvo nam govori, a u to se svakodnevno možemo uvjeriti u Vučićevim medijima, velikosrpski spin doktori znaju svoje laži, želje i planove vrlo perfidno ‘naučno’ formulirati i primamljivo upakirati da bi njima mogli zaluđivati svoj narod i prodavati ih lakovjernim korisnim budalama u ‘Regionu’.
Što se Hrvata tiče, ta formulacija glasi – Hrvati su pokatoličeni Srbi koji su prodali veru za večeru zbog čega im se ne smije dopustiti da iziđu iz velikosrpsko-balkanskih planova već ih mekom moći i ‘elementima dugog trajanja’ na dugi rok vraćati u srpski nacionalni i vjerski korpus. Drugim riječima, treba ih stalno obmanjivati, dovoditi u sumnju i mamiti u zagrljaj te postupnom balkanizacijom od zapadnjaka praviti istočnjake. Vjerne ‘bratskom’ Beogradu i ‘majčici Rusiji’.
‘Drugo poluvrijeme’
Nakon vojnog poraza u agresiji na Hrvatsku, na vlast u Srbiji ponovo vraćeni Miloševićevi miljenici i Šešeljevi učenici, bili su dovoljno lukavi da shvate kako preko tzv. meke moći – glazbe, kulture, sporta, društvenih mreža i gostoljubivog, tobože prijateljskog (‘tko nas bre zavadi’) odnosa svoje ciljeve mogu postići puno bezbolnije nego silom oružja.
Treba priznati Vučiću da u tom smislu vrlo vješto manevrira na političkom, diplomatskom i propagandnom planu. Njegova dvolična politička igra (iznutra svetosavska i četnička, prema vani jugotitoistička i nesvrstana) mnoge je zavela i donosi ploda jer je Srbiju vratila na poziciju na kojoj je bila u vrijeme Miloševića, prije rata.
Susjedi Srbije, posebice Hrvati, nemaju pravu predodžbu o tome s kakvim sve mogućnostima raspolaže vladajuća 
velikosrpska elita u Beogradu da preko svojih tajnih službi, duboke države i korupciji sklone pete kolone, utiša glasove i minira djelovanje onih koji se opiru njihovim osvajačkim interesima. O tome koliko, preko utjecaja SPC-a i podmićivanja, golema većina Srba u okružju slijepo sluša i slijedi Vučićevu politiku, suvišno je govoriti.
Njegova sadašnja politika stvaranja ‘srpskog sveta’ samo je vremenu i okolnostima prilagođena kopija velikosrpskog koncepta ‘Srbi svi i svuda’, Vuka Stefanovića Karadžića od prije otprilike 200 godina. Radi se o ponovnoj kulturnoj i duhovnoj homogenizaciji svih Srba u jednu jedinstvenu stratešku cjelinu u sklopu pripreme terena za novu povijesnu prigodu. Odnosno, u Vučićevim medijima često najavljivano ‘drugo poluvrijeme’ ili priželjkivani ‘dolazak braće Rusa na obale Jadrana’.
To nam očito potvrđuje da za velikosrpski kancer nema drugog lijeka osim, kako je to sasvim ispravno povjesničarka Stojan navela, stalnog napora da se sprječava njegovo širenje preko granica Srbije.
Tko to ne gleda na takav način, taj zaziva ponavljanje krvave prošlosti i svih onih tragedija kroz koje su hrvatski i srpski narod već nekoliko puta prošli. Kao i drugi susjedni narodi koji su bili i ostali meta velikosrpskih predatora.
Sve to naravno, kao i u Miloševićevo vrijeme, ‘ne vide’ Milorad Pupovac, Dejan Jović, Vedrana Rudan i njima slična peta kolona koja još uvijek dobro podmazana, mentalno živi u bivšoj Jugoslaviji. Primjera radi, samo od prodaje i promocije jedne svoje knjige po Srbiji gdje uživa status velike zvijezde pa joj, uz Milomira Marića, Dejana Sarapu i druge medijske perjanice režima u Beogradu, društvo pravi i sam predsjednik Vučić, Vedrana Rudan zaradi pedeset puta više nego u Hrvatskoj. Treba li se onda čuditi što se odmah, skupa s Pupovcem i Dejanom Jovićem pridružila velikosrpskim toljagama u Vučićevim medijima napadajući profesoricu Stojan zato što se usudila reći – car je gol.
‘Vekovni hrvatski fašizam’
Mora nam, dakle, biti jasno da će Srbija, isto kao i u prošlosti, preko infiltracije svojih ‘agenata od utjecaja’, ‘ugrožene manjine’ i pete kolone, u nelustriranoj Hrvatskoj uvijek raspolagati mogućnošću da ocrni, marginalizira ili ukloni s javne scene one koji otvoreno kritiziraju i upozoravaju na velikosrpsku opasnost i planove Beograda. Posebice one koji poručuju – ‘kao što oni uporno napadaju, mi se moramo braniti’.
E, to vam već ne može proći, gospođo Stojan. Takvo obrambeno domoljublje onaj je ‘vekovni hrvatski fašizam’ koji stoljećima ugrožava dobrosusjedsku okupaciju Hrvatske.
Tu dolazimo do ključnog problema. Dokle će službeni Zagreb biti bez adekvatnog odgovora na stalno blaćenje, prljave optužbe i udare onih koji su svojom grabežljivošću u Hrvatskoj i ‘na našim prostorima’ sve zakuhali i za sve 
krivi? Je li rješenje zatvarati oči pred stvarnošću, praviti se da ne vidimo carevo (Vučićevo) novo ruho i stvarnog neprijatelja mirnog suživota ‘na našim prostorima’ srljajući u ponavljanje istih grešaka i već viđene katastrofe?
Ili velikosrpskim predatorima u Beogradu treba otvoreno i jasno dati na znanje da je slobodna i samostalna hrvatska država gorka pilula koju će morati progutati. I pomiriti se s time da su Hrvati vlasnici i gospodari Hrvatske, isto kao Srbi Srbije, Talijani Italije, Francuzi Francuske.
Sve dok se iz Zagreba ne bude vodila jasno definirana hrvatska politika osude miješanja u unutarnje stvari i pretenzija Beograda, Hrvatska će postajati sve manje otporna na ponovno zahuktalu velikosrpsku kampanju iz Vučićeve Srbije, kao i maligni utjecaj ‘srpskog sveta’. Taj će utjecaj, ako se proširi i zaživi unutar Hrvatske, imati iste pogubne učinke i posljedice za Hrvate i hrvatske Srbe kao što je imala ne tako davna balvan revolucija.
Svakodnevno možemo čitati i slušati u Vučićevim medijima kako su Vukovar, Knin, Dubrovnik, Sarajevo, Banja Luka, Cetinje, Podgorica, Priština, Skopje, Skadar,… – srpski gradovi. Slavonija, Lika, Dalmacija, BIH, Crna Gora, Kosovo i Makedonija – ‘drevne srpske zemlje’. I uz to još – Hrvati su fašisti, Bošnjaci mudžahedini, slobodoljubivi Crnogorci Milove ustaše, Albanci na Kosovu talibani,…
Nakon toga se čovjeku zdrave pameti samo od sebe nametne pitanje – jesu li to temelji na kojima ‘miroljubivi’ Vučić misli povezati Srbiju s drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija) u ‘novi Region bez granica’, kojeg su mu puna usta? Ili se time ispod žita protura ideja ‘srpskog sveta’ u sklopu kojeg bi se regionale integracije svodile na ponovnu okupaciju i kolonijalno izrabljivanje ‘bratskih’ naroda.
Medijsko orgijanje osuđenih i neosuđenih ratnih zločinaca
Čitanje Vučićevih medija u današnjoj Srbiji jest kao odlazak u balkansku krčmu. Znaš točno što ćeš tamo naći i znaš da je to gubljenje vremena, a opet ne možeš odoljeti kliknuti na njih da bi se još jednom uvjerio koliko su pokvareni i zli.
Nakon svakodnevnog svjedočenja razuzdanom medijskom orgijanju punom fantastičnih laži i najprljavijih uvrjeda na 
račun Hrvata, čovjek se upita vjeruju li zapravo ti groteskni likovi tipa Šešelj, Bokan, Šljivančanin, kapetan Dragan i gomila njima sličnih, u ono što (o Hrvatima) svakodnevno nameću svome narodu?
Ili to rade jednostavno zato što je u Vučićevoj Srbiji ocrnjivanje Hrvata postalo iznimno unosno zanimanje od kojeg se brzo postaje popularan i bogat.
Najgore je što su, nakon poraza koji su doživjeli u oružanoj agresiji na Hrvatsku, osuđeni i neosuđeni ratni zločinci, sada glavne zvijezde Vučićevih medija, gorljivo zagovaraju osvetu proglašavajući Hrvate ‘vekovnim neprijateljima srpskog naroda protiv kojeg borba nikada ne smije prestati’. Ističući to kao ‘zavetni dug svakog pravog Srbina’. I sve to uz ‘Pomoz Bog’ tri prsta i ‘veru u Hrista’ (!?)
To samo pokazuje koliko su velikosrpski farizeji nisko pali u svom ‘svetom’ ratu protiv Hrvata, koji je u međuvremenu evoluirao u ‘antifašističku’ borbu za ‘srpski svet’.
Žalosno je gledati takve ‘zlatuste ikone pravoslavlja’ koji svoj narod nazivaju ‘božanskim’, a zemlju ‘kolijevkom civilizacije’, kako na krajnje primitivan način iz dana u dan prosipaju tone čudovišnih laži i huškačkih uvrjeda da bi jedan mali, u njihovim očima potpuno bezvrijedan (hrvatski) narod, prikazali kao golemu fašističku ugrozu velikoj Srbiji i cijelom svijetu?
Propagandna matrica uvijek je ista
Njihova očajnička potreba za prikazivanjem Hrvata kao nekakvih bastardiziranih Srba okuženih fašizmom i rasizmom kojima ugrožavaju sve oko sebe, očito je samo dimna zavjesa iza koje osuđeni i neosuđeni velikosrpski zločinci pokušavaju skriti groznu istinu da su samo prije tridesetak godina započeli i vodili pet ratova za proširenje granica Srbije. Da bi na kraju, zbog bestijalnih masakara počinjenih na prostoru susjednih zemalja, Srbima za vijeke vjekova priskrbili sramotnu etiketu genocidnog naroda.
Namećući, dakle, mit o Hrvatima kao monstruoznim fašistima, stvarni velikosrpski fašisti žele time prikriti svoje pravo lice i buduće zle namjere. Njihova izlizana i lako prepoznatljiva propagandna matrica uvijek je ista – Stalno ponavljaj 
da su drugi ono što si zapravo ti, da oni rade tebi ono što ti radiš njima i sav svoj napor usredotoči na optuživanje žrtve svog napada da ona napada tebe.
Nakon sveg zla i nepravdi koje su hrvatskom i svom narodu nanijeli u prošlosti, koje im nanose i danas, i po svemu sudeći to ne će prestati raditi i u budućnosti, treba ih stalno i javno suočavati s golom istinom da nisu Hrvati, već njihova grabežjliva pohlepa za tuđim, uzrok svih međusobnih sukoba, zločina i ratova. Budući da braniti svoj dom i zemlju od njihove agresije i okupacije, kao što su to uradili Hrvati u Domovinskom ratu i Oluji, nije fašizam ni ‘zločinački pothvat’, već jedina preostala opcija u mukotrpnoj borbi za preživljavanje.
Zahvaljujući svom smještaju i prirodnoj ljepoti, poglavito bisernom moru i obali, Hrvatska je stoljećima imala i imat će neodoljivo privlačnu snagu za velikosrpske predatore. Na primjeru najnovije kampanje oko ‘srpskog Dubrovnika’ (koji je isto toliko srpski koliko i Venecija ruska) jasno se vidi koliko je snažna ta grabežljiva pohlepa.
Treba naglasiti da će se Hrvati tome moći oduprijeti samo uz pomoć politički zrelog i odgovornog ponašanja na izborima. Tako što će izbornom lustracijom na čelo države i ključnih institucija dovesti poštene i sposobne domoljube koji će znati kako raščistiti s ‘bivšim’ jugoslavenstvom u dubokoj državi, prevladavati podmetnute svađe i podjele i postići svehrvatsko zajedništvo oko vitalnih pitanja obrane državnih i nacionalnih interesa.
Željko Dogan
Povezano
hkv.ba / Hrvatsko nebo
