Iseljavanje mladih/Razgovor s Domagojem Dalbellom
Vrijeme:9 min, 46 sec
Je li doista sve lako kad si mlad? (8./10.): Iseljavanje mladih: Razgovor s Domagojem Dalbellom
Rijetko komu predstavlja zadovoljstvo, pa tako i mladim osobama, odlazak iz postojećega životnog okružja, ostavljanje dragih osoba, domovine, posebice ako je to dugotrajno ili – zauvijek. Mnogi o tome svjedoče kao o posljednjem odabiru, ako doista više nemaju drugog izbora, tj. ako su dugotrajno nezaposleni i jednostavno ne znaju kako drukčije preživjeti. Postoje i oni koji odlaze samo privremeno, radi bolje zarade, i planiraju se vratiti. Dakako, postoje i oni koji odlaze jer misle da će im drugdje općenito biti bolje, što je pitanje i današnje društveno-političke situacije. O ovim i povezanim temama razgovaramo s Domagojem Dalbellom iz Svjetskog saveza mladih.
Poštovani, gospodine Dalbello, Vi ste prošle godine sudjelovali u istraživanju Svjetskog saveza mladih o uzrocima i različitim aspektima iseljavanja. Koji su bitni zaključci iz istraživanja?
Kao udruga mladih uvijek nastojimo otvarati teme bitne za mlade, a demografska pitanja poput iseljavanja i zasnivanja obitelji jedna su od ključnih. Zbog toga smo proveli istraživanje Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji čiji je cilj bio na znanstveni i kvalitetan način rasvijetliti ovu temu, ukazati na važnost ove problematike, ali i ponuditi moguća rješenja.
Istraživanje je provedeno pomoću online upitnika na prigodnom uzorku od 660 ispitanika u dobi od 18 do 30 godina s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
Kada je riječ o rezultatima vezanim uz zasnivanje obitelji, istraživanjem smo utvrdili da mladi u prosjeku žele imati 2,4 djece, što je znatno više nego što je uobičajen broj djece u mladim obiteljima u Hrvatskoj. Najveći ih broj želi dvoje ili troje djece. Iz toga možemo zaključiti da mladi žele imati djecu, ali ih često nemaju koliko bi htjeli zbog različitih životnih okolnosti. Prvo dijete u prosjeku žele imati u 29. godini.
Istraživanje je pokazalo da je i čitav niz čimbenika povezan sa željom za roditeljstvom. Primjerice, zanimljivo je da mladi koji sami imaju više braće i sestara u prosjeku žele više djece i to u ranijoj dobi od onih koji imaju manje braće i sestara što znači da su socijalna okolina i obitelj u kojoj odrastaju bitan čimbenik odluke da i sami postanu roditelji. Također, i čimbenici poput religioznosti i aktivnosti u civilnom društvu povezane su s većim željenim brojem djece. Sve to pokazuje da je ovo pitanje iznimno kompleksno i višedimenzionalno te da mu je potrebno na taj način i pristupiti.
Prema rezultatima istraživanja čak 50 posto mladih u Hrvatskoj razmišlja o iseljavanju?
Tako je. Gotovo polovina mladih povremeno ili često razmišlja o odlasku. Međutim, utvrdili smo i kako mladi prije nego što napuste državu razmišljaju o tome i odvaguju različite mogućnosti. Iz toga možemo zaključiti da iseljavanje nije 
nešto oko čega se ne može ništa učiniti već kao društvo možemo puno učiniti kako bismo utjecali na njihovu odluku, odnosno kako bismo im dali razlog da ostanu. Sad je samo pitanje prepoznajemo li to kao problem i postoji li istinska volja da učinimo nešto što će mlade potaknuti da ostanu.
Koji su ključni uzroci iseljavanja?
Teško je govoriti o uzrocima iseljavanja, ali smo istraživanjem utvrdili kako je zadovoljstvo poslom uvelike povezano s nižom željom za iseljavanjem. Također, mladi koji su zaposleni u privatnom sektoru imaju veću želju za iseljavanjem od onih su zaposleni u javnom sektoru. To se može objasniti na način da rad u javnom sektoru često pruža veću sigurnost, a moguće je i da nemamo razvijenu kulturu poduzetništva koja bi pružila optimizam mladima koji su zaposleni u privatnom sektoru.
Također, mladi koji imaju članove obitelji u iseljeništvu vjerojatnost da će se sami iseliti procjenjuju nešto višom što se može objasniti na način da imaju kome otići, odnosno imaju nekoga bliskog u inozemstvu, ali i s time da su tijekom odrastanja slušali o članovima obitelji koji su se iselili pa se i u njima pobudila motivacija za tim.
Istraživanje je ukazalo i povezanost između aktivnosti u civilnom društvu s nižom željom za iseljavanjem, kao i na to da se mladi koji su religiozniji i aktivniji u vjerskoj zajednici također u manjoj mjeri žele iseliti.
Kao i pitanje zasnivanja obitelji, očito je i da je pitanje iseljavanja složeno i da je puno toga što pridonosi većoj ili manjoj želji mladih za iseljavanjem. Iz toga je jasno da je potrebno ovom problemu pristupiti ozbiljno kako bi se dobila šira slika i kako bi se razumjelo zbog čega mladi zaista odlaze, što je bitno za pronalaženje nužnih rješenja.
Istražili se i prve asocijacije na Hrvatsku onih koji se žele iseliti, kao i onih koji žele nastaviti živjeti u Hrvatskoj. Što kaže istraživanje?
Ispitali smo koje su prve asocijacije među mladima kada čuju riječ „Hrvatska“. Među onima koji se ne žele iseliti prve su asocijacije ljepota i domovina, a među onima koji se žele iseliti prve su asocijacije korupcija i turizam. Vjerujem da te asocijacije na jedan zanimljiv način opisuju samu motivaciju mladih za iseljavanjem, ali i ključne probleme hrvatskog društva. Naime, moguće je da velik broj mladih koji odlaze percipiraju korupciju, ali i pretjeranu usmjerenost na 
turizam kao nešto što im smeta i zbog čega žele otići i to je svakako nešto na čemu trebamo kao društvo raditi. Također, u riječima ljepota i domovina osjeti se privrženost vlastitoj zemlji što je svakako vrijednost koju treba njegovati.
Je li istina da se oni koji redovito glasuju manje iseljavaju? Koji su tome uzroci?
Da, oni koji češće glasuju na predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima imaju nižu želju za iseljavanjem. Pri čemu napominjem da je broj mladih u Hrvatskoj koji izlaze na izbore obično nizak. Rekao bih da bi to moglo biti povezano s problemom apatije. Redovito sudjelovanje na izborima povezano je s osjećajem društvene odgovornosti i vjerom da se može nešto promijeniti. Vjerujem da je takvo gledište svakako nešto što može pridonijeti ostajanju mladih u Hrvatskoj, a koji nam često nedostaje, osobito mladima.
Slično, i oni aktivniji u civilnom sektoru u manjem se postotku žele iseliti?
Istraživanje je ukazalo i na to kako se mladi koji su aktivni u civilnom društvu u prosjeku manje žele iseliti, što znači da oni koji imaju potrebu biti društveno aktivni u većoj mjeri žele ostati u Hrvatskoj. Moglo bi se reći da je to još jedna potvrda kako je društvena apatija, odnosno nedostatak želje i vjere da se može pridonijeti zajednici, povezana s odlaskom iz domovine.
Ima li tu kakvu ulogu vjerski čimbenik?
Svakako. Istraživanje je ukazalo na to kako su religioznost i aktivnost u vjerskoj zajednici znatno povezane s nižom željom za iseljavanjem, nižom vjerojatnošću da će se osoba iseliti, ali i sa željom za zasnivanjem obitelji i imanjem većeg broja djece i to u ranijoj dobi. Sve to jasno ukazuje na činjenicu da demografska pitanja nisu isključivo vezana uz ekonomske čimbenike već i drugi čimbenici poput vrijednosti koje usvajamo u obitelji i zajednici u tome imaju bitnu ulogu.
Vaše osobno mišljenje: pridonose li mediji svojim konstantnim širenjem isključivo loših vijesti iseljavanju iz Hrvatske?
Mediji svakako mogu stvoriti pozitivnu ili negativnu sliku o društvu, državi ili bilo čemu drugome izborom tema o 
kojima izvještavaju. Uvijek se može pronaći i puno dobrog i puno lošeg o čemu bi se potencijalno moglo izvještavati. I tu se jasno može vidjeti njihova odgovornost za stvaranje društvenog ozračja u kojem se nalazimo.
Kao što sam spomenuo, ekonomski čimbenici nisu jedini koji pridonose demografskim procesima poput iseljavanja već je to pitanje složeno i puno je toga što je povezano s tim problemom. Osobno vjerujem da i ozračje koje uključuje pesimizam i apatiju u tom smislu nije iznimka te da se ponekad mlade širenjem isključivo loših vijesti te predstavljanjem hrvatskog društva u negativnom svjetlu gotovo poziva na odlazak.
Naravno, mediji ne bi trebali biti nekritični prema svemu onome što u sustavu i institucijama nije dobro i što se može popraviti. Nekritičnost isto dovodi do toga da ne pronalazimo rješenja koja vode poboljšanju. Međutim, potrebno je jasno pokazati da Hrvatsku ne treba gledati kroz korupciju, lošu gospodarsku situaciju ni sve ono loše u sustavu nego kao našu domovinu, naše ljude i običaje te mjesto u kojem mladi imaju priliku napredovati i ostvariti se. Potrebno je poslati i jasnu poruku da se problemi mogu riješiti te da se uvijek može nešto učiniti kako bi se ono što je eventualno loše moglo popraviti aktivnošću u zajednici i civilnom društvu te političkom participacijom.
Aktivni ste u Svjetskom savezu mladih. Mogu li mladi vratiti vjeru u to da se u Hrvatskoj može graditi dobar i kvalitetan život?
Velik broj mladih s kojima se susrećemo i koji sudjeluju u radu naše udruge imaju vjeru u budućnost Hrvatske te pokazuju da je moguće biti poduzetan, aktivan u zajednici i promicati vrijednosti u koje vjerujemo kao što su ljudsko 
dostojanstvo, solidarnost i kultura života. Vjerujemo da su upravo te vrijednosti preduvjet izgradnje društva koje će uistinu stvoriti jednu poticajnu okolinu koja će biti prilagođena mladom čovjeku i njegovim potrebama.
Također, kao udruga pokrećemo razne inicijative te otvaramo pitanja koja su bitna za mlade, poput onih demografskih. Zbog toga smo i proveli istraživanje o iseljavanju i zasnivanju obitelji kako bismo dali doprinos osvještavanju cjelovitosti ovog problema i pronalasku rješenja.
Provodili smo i provodimo čitav niz projekata koji su usredotočeni na pitanja kao što su problem apatije među mladima, pitanje poduzetništva, aktivnosti mladih u zajednici te koji su usmjereni na pronalazak rješenja za lošu demografsku situaciju u kojoj se nalazimo.
Sve to činimo kako bismo mladima jasno poručili da se upravo takvim inicijativama koje pokreću mladi i koje su usmjerene na pitanja bitna za mlade može nešto promijeniti u društvu i nešto učiniti da nam svima bude bolje te da rješenje nije u odlasku.
Nažalost, unatoč svemu, puno je mladih koji ne vjeruju da je moguće izgraditi budućnost u Hrvatskoj što se najbolje vidi u samoj činjenici da prevelik broj mladih i dalje odlazi. Ali vjerujem da se jednim afirmativnim pristupom, inicijativama poput ovih koje naša udruga provodi te općenito razvijanjem kulture koja će na pozitivan način gledati na društvo i na mlade mogu neke stvari i promijeniti.
Vi se ne namjeravate iseliti iz Hrvatske?
Ne. Hrvatska je za mene puno više od mjesta u kojem živim, ona za mene predstavlja naše ljude i običaje, našu kulturu i identitet. Za mene je to nezamjenjivo i mislim da se nigdje ne bih mogao ostvariti na način na koji mogu u vlastitoj domovini.
Također, pokrenuo sam vlastiti posao kako bih sam pridonio vlastitoj budućnosti, ali i budućnosti zajednice. Uvjeren sam da se u Hrvatskoj to može, samo je potrebno razviti kulturu koja će biti poticajna za vlastite inicijative i koja će vrjednovati poduzetnost.
Koliko god se ponekad tako ne činilo, vjerujem da sve više mladih to prepoznaje. Ali ne smijemo to prepustiti slučaju već nastaviti činiti sve što je u našoj moći da im na to ukažemo. Bilo vlastitim primjerom bilo djelovanjem u zajednici.
Razgovarao: Davor Dijanović
Tekst je dio niza „Je li doista sve lako kad si mlad?“, a objavljen je na Portalu HKV-a u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2023. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autorova imena.
Povezano
Je li doista sve lako kad si mlad? (1./10.): Suficit i deficit na tržištu rada
Je li doista sve lako kad si mlad? (2./10.): Suficit i deficit na tržištu rada (2.)
Je li doista sve lako kad si mlad (3./10.): Kako pronaći (prvi) posao
Je li doista sve lako kad si mlad? (4./10.): Odgađanje ulaska u brak – trend?
hkv.hr / Hrvatsko nebo
