Bartolomej je bio rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva crkva posvećena njemu u čast. Jednostavan, pošten, dobronamjeran i iskren čovjek, nakon silaska Duha Svetoga nad apostole krenuo je naviještati Evanđelje koje je svjedočio cijelim svojim bićem.
Prema predaji, kao i ostali apostoli, nakon silaska Duha Svetoga odlazi naviještati Radosnu vijest, a apokrifi navode kako je stigao i do Indije, te potom i do Armenije. U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko 70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a zatim mu odrubili glavu. To je motiv koji često pronalazimo u umjetnosti, a posebno se ističe na Michelangelovoj slici Posljednjega suda u Sikstinskoj kapeli, gdje je prikazan kako drži svoju oderanu kožu u ruci, a u koju je slikar ovjekovječio svoj portret. Često se prikazuje i s posebno oblikovanim velikim nožem u ruci, kao oružjem kojim je mučen i ubijen.
Njegove su relikvije u 6. st. prenesene na Zapad, na otok Lipari u Tirenskom moru. Odatle su prenesene u grad Benevent. Ni tu nisu ostale, nego ih je car Oton III. dao prenijeti u Rim i pohraniti u crkvi sv. Bartola na otočiću rijeke Tiber. Na tom je mjestu u pogansko doba bio podignut hram boga Eskulapa, zaštitnika medicinara i liječnika. Kršćani su se sv. Bartolu utjecali za zagovor u bolovima kožnih, živčanih i drugih bolesti, posebice raznih grčeva, a za zaštitnika su ga odabrali kožari, pastiri, seljaci i zanatlije.
Na današnji dan 1947. godine hrvatskoga katoličkog svećenika Miroslava Bulešića u župnom dvoru u Lanišću ubili su komunisti. Tako je mučeničkom smrću svoj ovozemaljski život u 27. godini završio najmlađi hrvatski blaženik.
Bl. Miroslav Bulešić rođen je 1920. u istarskom selu Čabrunići, župa Svetvinčenat. Teologiju i filozofiju studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Služio je kao župnik u Baderni i Kanfanaru. Početkom školske godine 1946./47. imenovan je podravnateljem i profesorom u sjemenišnoj gimnaziji u Pazinu. U kolovozu 1947. pratio je izaslanika Svete Stolice mons. Jakova Ukmara na dijeljenju krizme u Buzetu i okolnim župama. Organizirani protucrkveni komunistički nasilnici 23. kolovoza spriječili su dijeljenje krizme u Buzetu. Idućega dana, na blagdan sv. Bartola, pokušali su spriječiti misu i krizmu u Lanišću. Kad u toj nakani nisu uspjeli, upali su u župni stan gdje su mučili i zaklali dvadesetsedmogodišnjeg svećenika Miroslava Bulešića.
Tadašnji je papinski nuncij Joseph Harley rekao: ‘Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika, nego li ste izgubili, jer ste dobili sveca i mučenika.’
Kao svećenik, Miroslav Bulešić odlikovao se nesebičnim radom i zalaganjem za dobro svih ljudi, sve do žrtve vlastitog života. Preranu smrt spremno je prihvatio u vršenju svoje svećeničke službe i kao svjedočanstvo vjere. Već od njegove mučeničke smrti mnogi svećenici i vjernici laici utječu se zagovoru Miroslava Bulešića, moleći Božju pomoć po njegovom zagovoru.
Porečko-pulski biskup Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje blaženim, ali su komunističke vlasti to zabranile. Postupak je tako sljedeće godine otvoren u Rimu, a 2000. godine biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak je zaključen 2004. godine, te je sva dokumentacija u vezi kauze poslana Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine.
Sretan imendan slavljenicima!
