Što je propisivao takozvani „Budakov zakon o hrvatskom jeziku“ iz NDH?

Oni koji grubo i beskrupulozno napadaju samu ideju o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku – kojega je nacrt ušao u zakonodavnu proceduru i upravo je na javnom savjetovanju putem e-građani – ponekad kao „najjači“ protuargument iznose tvrdnju da ih taj zakon podsjeća na „Budakov zakon o hrvatskom jeziku“, što ga je donijela vlast Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Pritom uopće ne argumentiraju po čemu bi taj tako ozloglašeni „Budakov zakon“ bio toliko problematičan, niti citiraju njegove prijeporne odredbe, nego ga negativno mistificiraju i time javnost manipuliraju. Da bi čitatelji egzaktno znali o čemu je točno riječ, donosimo izvorne tekstove dvaju pravnih akta NDH iz travnja odnosno srpnja 1941. kojima se osniva Hrvatski državni ured za jezik i propisuju njegove ovlasti.

ZAKONSKA ODREDBA
o osnivanju Hrvatskog državnog ureda za jezik

§ 1.
U okviru Ministarstva bogoštovlja i nastave osniva se Hrvatski državni ured za jezik.
§ 2.
Hrvatski državni ured za jezik rješava sva jezična pitanja na području Nezavisne Države Hrvatske.
§ 3.
Hrvatski državni ured za jezik radit će u vezi s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu i s Hrvatskim sveučilištem u Zagrebu.
§ 4.
Ovlašćuje se ministar bogoštovlja i nastave, da naredbom provede ovu zakonsku odredbu.
§ 5.
Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.
U Zagrebu, dne 28. travnja 1941.

Poglavnik:
Dr. Ante Pavelić, v. r.
Broj XXXIV-46-Z. p.-1941.
Predsjednik zakonodavnog
povjereništva pri Poglavniku:
Dr. Milovan Žanić, v. r.

________________________________________

PROVEDBENA NAREDBA
k zakonskoj odredbi o osnivanju Hrvatskoga državnog ureda za jezik

§ 1.
Zadatak je Hrvatskoga državnog ureda za jezik paziti na pravilnost i čistoću hrvatskoga jezika u javnoj upotrebi.
Napose mu se povjeravaju ove dužnosti:
1. priređivanje školskih knjiga i priručnika iz jezičnog područja (pravopisa, slovnice, priručnog rječnika i sl.);
2. pregledavanje školskih knjiga za sve predmete;
3. jezična suradnja sa zakonodavnim i izvršnim državnim i samoupravnim tijelima prilikom sastavljanja nacrta zakona, odredaba i naredaba;
4. jezično savjetovanje piscima ili nakladnicima književnih i poučnih djela;
5. jezični nadgled svih tiskopisa uopće;
6. ispravljanje i odobravanje svih natpisa i oglasa na javnim mjestima (§ 9.);
7. nadgled jezika u kazalištima, kinematografima i krugovalnim postajama;
8. jezična promičba.
§ 2.
Hrvatski državni ured za jezik brine se za izradbu hrvatskog pravopisa, slovnice i priručnog rječnika za školsku i opću upotrebu ili odobrava već izrađena djela te vrste. Bez odobrenja Hrvatskoga državnog ureda za jezik ne smije se objelodaniti ni jedno djelo, koje bi sadržavalo jezične propise. Znanstveno raspravljanje, ocjenjivanje i stavljanje prijedloga ostaje slobodno.
§ 3.
U suradnji s Hrvatskom akademijom i Hrvatskim sveučilištem u Zagrebu poticat će Hrvatski državni ured za jezik znanstveno obrađivanje hrvatskog jezika. Osobito će nastojati, da se što prije izradi veliki rječnik suvremenoga hrvatskog jezika i da se odrede jedinstveni stručni nazivi za sva područja ljudske djelatnosti.
§ 4.
Hrvatski državni ured za jezik osnovat će u svom krilu hrvatski jezični muzej i knjižnicu.
§ 5.
Sve knjige, namijenjene školskoj upotrebi, imaju se dostaviti Hrvatskom državnom uredu za jezik, koji će ih s jezične strane pregledati i ispraviti.
§ 6.
Piscima ili nakladnicima dužan je Hrvatski državni ured za jezik obaviti jezični pregled svakoga djela, koje mu prije tiskanja dostave u tu svrhu.
§ 7.
Hrvatski državni ured za jezik surađivat će s jezične strane pri izrađivanju nacrta zakona, zakonskih odredaba, naredaba, pravilnika, napisa na tiskanicama, novčanicama, biljezima i t. d.
§ 8.
Sve dopise Hrvatskog državnog ureda za jezik, kojima se vrši jezična promičba, ili se javnost upozorava na jezične i pravopisne pogrješke, dužne su dnevne novine uvrštavati besplatno, ako ne prelaze veličinom polovicu tiskanog stupca pojedinih novina.
§ 9.
Natpisi privrednih poduzeća, trgovina, gostionica, obrtničkih radionica i svih ostalih zanimanja i društava, za koje Hrvatski državni ured za jezik ustanovi, da nijesu u skladu s duhom hrvatskoga jezika, morat će se ispraviti i zamijeniti novima prema općim ili pojedinačnim nalozima Hrvatskoga državnog ureda za jezik.
§ 10.
Za jezičnu pravilnost i čistoću u državnim i drugim kazalištima i krugovalnim postajama brine se Hrvatski državni ured za jezik u dogovoru s upravama tih ustanova.
§ 11.
Filmove s hrvatskim tumačem, slikovne i govorne reklame ne smiju kinematografi pružati općinstvu, ako za njihov tekst nijesu prethodno dobili pismeno odobrenje Hrvatskoga državnog ureda za jezik.
§ 12.
Gdje to traži obilje posla i gdje ima mogućnosti, slobodno je pojedinim državnim i privatnim ustanovama i poduzećima držati posebnog namještenika kao jezičnog ispravljača, o čemu treba obavijestiti Hrvatski državni ured za jezik. U tom slučaju moći će Hrvatski državni ured za jezik osloboditi te ustanove od dužnosti, da mu šalju na prethodni jezični pregled svoje sastavke, na koje se odnosi ova naredba.
§ 13.
Sastavci, koji se po §§ 2., 5., 6. i 7. ove naredbe dostavljaju Hrvatskom državnom uredu za jezik, imaju biti napisani pisaćim strojem.
§ 14.
Za obavljanje poslova iz §§ 5., 6. i 9. ove naredbe plaćaju stranke pristojbu prema cjeniku i na način, koji će propisati Hrvatski državni ured za jezik.
§ 15.
Prekršaji ove naredbe kaznit će se kao redarstveni prekršaji.
§ 16.
Upravni i pisarnički troškovi Hrvatskoga državnog ureda za jezik, nagrade suradnicima izvan Ureda, izdatci za jezični muzej, knjižnicu i znanstvena putovanja i ostali izdatci namiruju se iz državnog proračuna.
Pročelnik Hrvatskoga državnog ureda za jezik može donositi odluke o stvarnim i osobnim izdatcima (honorarima) u granicama odobrene navjere i u granicama prihoda predviđenih u § 14. provedbene naredbe.
Prihode iz pristojba po § 5. i 6. može pročelnik Hrvatskoga državnog ureda za jezik upotrijebiti za nagradu ispravljačima izvan uredovnoga vremena do 80%, dok će 20% zadržati u blagajni ureda. Prihodi iz pristojba po § 9. ne mogu se upotrijebiti za nagradu ispravljačima.
§ 17.
Ova naredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.
U Zagrebu, 12. srpnja 1941.
Broj 477-Z. p.- 1941.

Doglavnik
Ministar nastave:
Dr. Mile Budak, v. r.

Izvor: Adolf Bratoljub Klaić: Koriensko pisanje, Hrvatski državni ured za jezik, Zagreb 1942., str. 10 – 14
Preuzeto iz: Metapedia, https://hr.metapedia.org/wiki/Zakonska_odredba_o_osnivanju_Hrvatskog_dr%C5%BEavnog_ureda_za_jezik#endnote_2

Metapedia/Hrvatsko nebo