ZABRINJAVAJUĆE CNN O NERETVI/Znanstvenici se bore spasiti “plavo srce” Europe

Jedna od najhladnijih rijeka na svijetu, dom je jedinstvenih ekosistema i nebrojenih rijetkih vrsta, od glavatica i žutih mukača do neuhvatljive čovječije ribice – slijepih daždevnjaka koji žive u riječnoj mreži pećina.

Ali ovo bi se brzo moglo promijeniti. Rijeka je, kao i mnoge širom svijeta, ugrožena branama. Prema Centru za životni okoliš, bosanskohercegovačkoj organizaciji za zaštitu prirode, predloženo je više od 50 hidroenergetskih projekata duž rijeke i njenih pritoka, od kojih je skoro polovina planirana za gornji tok, koji je do sada ostao divlji i netaknut.

Ove brane bi mogle naštetiti ne samo rijeci i njenim stanovnicima već i širem okolišu koji ovisi o ovom jedinstvenom plovnom putu.

U Ulogu, selu na Neretvi, možete vidjeti potencijalna razaranja iz prve ruke. Hidroelektrana od 35 megavata sa branom visokom 53 metra je u poodmakloj fazi izgradnje: oboreno drveće nižu se uz obalu rijeke, praveći put za ono što će postati akumulacija, a pristupni putevi za kamione za drvosječe i građevinska vozila usiječeni su kao ožiljci kroz šumoviti pejzaž rijeke, piše CNN.

Upravo ovdje, uzvodno od gradilišta, više od 60 naučnika iz 17 zemalja okupilo se u lipnju na događaju pod nazivom „Tjedan znanosti na Neretvi“. Većina je tamo otputovala kao samofinansirajući volonteri, ujedinjeni u zajedničkom cilju: spasiti Neretvu.

“Oni žele da nam pomognu da spasimo ovu izuzetnu rijeku,” kaže Ulrich Eichelmann, izvršni direktor Riverwatcha i koordinator kampanje Save the Blue Heart of Europe za zaštitu balkanskih rijeka. “To je vjerovatno jedna od najraznovrsnijih i najvažnijih rijeka u Europi, a istovremeno je i najugroženija.”

Okružena branama

Europa ima riječni pejzaž s najviše prepreka na svijetu, s više od milion barijera, od brana do drugih vrsta smetnji kao što su brodovi i slično, prema istraživačkom projektu EU. Ovo se odrazilo na divlje životinje, jer jedna od tri slatkovodne vrste ribe prijeti izumiranje.

Ali, Neretva je uspjela ostati relativno netaknuta, njegujući zdrav ekosistem, uključujući ono za što naučnici vjeruju da bi moglo biti jedno od posljednjih područja mrijesta ugrožene mekousne pastrmke.

“To je vjerovatno jedna od najraznovrsnijih i najvažnijih rijeka u Europi, a istovremeno je i najugroženija,” rekao je direktor Riverwatcha Ulrich Eichelmann.

Upravo je ova smeđa riba neupadljivog izgleda dovela Kurta Pintera, slatkovodnog ekologa, čak iz Beča u Austriji u svom retro narandžastom kamperu da proučava rijeku. Koristeći tehnike kao što je elektro ribolov – proces koji stvara električno polje u vodi da privuče ribu prema mreži – i uzorke DNK iz okoliša, on se nada da će pronaći dokaze o vrstama koje žive i mrijeste se u gornjoj Neretvi i njenim pritokama, što će im ojačati argumente protiv predloženih hidroenergetskih projekata.

Brane i svi oblici i veličine hidroenergetskih projekata mogu ugroziti riblje vrste jer blokiraju ili ometaju prirodnu migraciju riba, objašnjava on. U prirodnom riječnom sistemu, ribe se obično mrijeste u uzvodnim područjima, a hrane se i pare nizvodno.

“Ovaj otvoreni sistem je zaista važan za migriranje riba u područja gdje imaju vrlo visok reproduktivni uspjeh”, kaže on. Predložene brane duž toka Neretve poremetile bi ciklus razmnožavanja pastrmke i, doveli bi već ugroženu vrstu do izumiranja.

Iako je gubitak jedne vrste razoran, uticaj ne prestaje tu. „Ako izvadite ribu iz ove rijeke, to će uticati na okolno okruženje, okolne kopnene vrste“, kaže Pinter.

Tijekom Tjedna znanosti na Neretvi nisu zabrinuti samo stručnjaci za ribu. Postoje stručnjaci koji proučavaju slijepe miševe, gljive, leptire i medvjede, između ostalih. Svi vjeruju da bi hidroenergetski projekti mogli imati strašne posljedice po više životinjskih vrsta.

„Sve je povezano“, kaže Eichelmann, objašnjavajući da se mulj od izgradnje nakuplja na koritu rijeke, ubijajući mala stvorenja poput dagnji koje filtriraju i čiste vodu. Kako voda postaje prljavija, pogođene su biljke i životinje u rijeci i duž njenih obala. A priroda rijeke znači da se zagađenje ne može obuzdati: „Ono što radite maloj rijeci, radite također većoj i na kraju sve to radite i oceanu“.

Centar hidroelektrana

Međutim, postoji delikatan balans između ovih ekoloških izazova i rastuće potražnje za obnovljivom energijom. U BiH, hidroenergija je ključni izvor električne energije – odgovorna je za 37 posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji u 2021. Kako zemlja, a i svijet, vrše tranziciju sa fosilnih goriva, hidroenergija bi mogla ponuditi ekološki osvješteniji izvor energije.

Na Balkan se gleda kao na neiskorišteni resurs, pun rijeka koje – za razliku od ostatka Europe – još nisu razvijene. Inicijative, od kojih neke finansira EU, a koje imaju za cilj da budu klimatski neutralne do 2050. godine, pokreću razvoj hidroenergije u cijelom regionu. Od 2022. godine na Balkanu je planirano ili u izgradnji više od 3.300 fabrika, pored 1.700 koje su već u funkciji.

Stručnjaci kažu da ovi projekti mogu obezbijediti prihod i zapošljavanje. U e-poruci CNN-u, glasnogovornik EFT grupe, kompanije za trgovinu energijom i ulaganja koja vodi razvoj hidroelektrane Ulog, napomenuo je da su lokalne kompanije i radnici korišteni i da će biti korišteni u izgradnji i radu elektrane. Dodali su da je procjena uticaja na životnu sredinu “pripremljena, pregledana i odobrena u skladu sa važećim propisima”.

Ovo je ponovio Radomir Sladoje, načelnik općine Kalinovik, govoreći prvog dana Tjedna znanosti na Neretvi. Obraćajući se naučnicima, priznao je da bi mnogi od njih mogli biti nezadovoljni što je lokalna vlast odobrila izgradnju brane Ulog, ali je naveo: “Mi smo mala zajednica kojoj je potreban finansijski podsticaj”.

Kampanja Save the Blue Heart of Europe navodi da njen cilj nije potpuno zabraniti hidroelektrane, već osigurati da slijedi striktan pristup planiranju koji daje prioritet očuvanju prirode. Također bi željela da se u područjima ključnog biodiverziteta implementiraju zabranjene zone.

„Postoji svrha hidroenergije“, kaže Eichelmann. “Ali kao i u medicini, iako male doze mogu biti ispravne i zdrave, ako ih uzmete previše, i to postane smrtonosno.”

Divlje rijeke

Očuvanje rijeke slobodnog toka također može donijeti ekonomske benefite kroz razvoj turističkih aktivnosti kao što su rafting, pecanje i treking.

Ranije ove godine, u južnoj Albaniji, ovaj argument je uspješno dobijen u slučaju rijeke Vjosa, koja je proglašena prvim svjetskim nacionalnim parkom divljih rijeka. Ovaj potez omogućio je zaštitu više od 400 kilometara rijeka i potoka, pokrivajući cijelu dužinu rijeke i svih njenih glavnih pritoka. Albanska vlada je poručila da će kroz odgovoran turizam biti od koristi lokalnim zajednicama i pomoći u rješavanju problema depopulacije u tom području.

Vjosa je ulila nadu za aktiviste. „(To) je dokazalo da možete dobiti ove slučajeve protiv vlade, a to je stvorilo mali talas opozicije širom Balkana“, kaže Eichelmann.

Već pregrađena u dijelovima, Neretva se ne bi kvalificirala kao nacionalni park divlje rijeke, ali je očuvanje netaknutih dijelova još uvijek bitno. Iako je možda prekasno da se zaustavi brana Ulog, koja bi trebala početi s komercijalnim radom 2024. godine, postoje znakovi da bi kampanja mogla spriječiti hidroenergetske projekte planirane za netaknute vode uzvodno.

Nedavno su raskinuti ugovori za 15 malih hidroelektrana planiranih za Neretvicu, pritoku Neretve, a 2022. kampanja je dobila podršku Bernske konvencije, međunarodnog sporazuma o zaštiti europske faune i flore.

Za sada, struja teče sa njima, ali Eichelmann se nada da se ta snaga može održati na cijelom Balkanu.