Z. Miliša: S internetom umire briga za druge

Internet je sve samo ne “društvena mreža”

Internet je ljude odmaknuo iz stvarnog života u tzv. virtualnu zajednicu. Danas imamo hipnotiziranu zombi generaciju koju prepoznajem kao umrežene usamljenike! Ponosan sam na taj pojam koji mi ne mogu (više) otuđiti!

Online usamljenici, poremećaj privrženosti i ovisnici o internetu

Suvremene komunikacijske tehnologije ljude izoliraju. Internet je udaljio ljude, dao privid bolje komunikacije, čija posljedica je da smo dobili najnovije oblike otuđenja – poremećaj privrženosti, online usamljenike i internetske ovisnike. Znatno prije i danas ponavljam da s internetom umire briga za druge.

Psihijatrica Judith Orloff (u knjizi Emotional Freedom: Liberate Yourself From Negative Emotions And Transform Your Life) preopterećenost informacijama veže uz pojavu “poremećaja privrženosti” od osoba prema novim tehnologijama, a i drugi psihijatar Manferd Spitzer (u knjizi Usamljenost – nepoznata bolest) konstatira da neselektivno korištenje digitalnom tehnologijom stvara usamljenost, nezainteresiranost za neposredne kontakte te smanjenu empatičnost. “U internetskoj komunikaciji ljudi nisu bolje povezani jedni s drugima, nego su usamljeniji.” (Spitzer).

Internetski ovisnici izbjegavaju neposrednu komunikaciju “oči u oči”, a preferiraju mrežnu komunikaciju. Ovo potvrđuje i istraživanje u SAD-a u časopisu American Journal of Preventive Medicine na uzorku od 1787 ispitanika koje je ukazalo na znatnu povezanost između percepcije usamljenosti s količinom korištenja “društvenih mreža.”

Anđelko Milardović u uvodu knjige Stranac i društvo tvrdi: “U doba globalnoga informacijskog društva i stranci prebivaju u tzv. kibernetičkom prostoru. Od svih tipova stranaca najkompleksniji je onaj koji čuči u nama.”

Istraživanje u organizaciji Sveučilišta u Berlinu (autori Andre Hanh i Matthias Jerusalem) na uzorku od više od osam tisuća mladih, od petnaest do dvadeset devet godina, pokazalo je da 34 % ispitanika provede više od 48 sati tjedno uz internet, a najugroženije je 6,6 % onih koji na internetu provedu od devet do deset sati dnevno.(www.onlinesucht.de/internetsucht_preprint.pdf).

Uspoređujući podatke istraživanja u Njemačkoj, Nizozemskoj, Kini, Austriji, Švicarskoj i SAD-u, G. Farke zaključuje da oko 6 % mladih možemo nazvati “internetskim ovisnicima i da im treba pomoć stručnjaka jer provode dnevno od osam do deset sati uz zaslon računala. Patološka ovisnost nije samo razmjerna vremenu provedenom uz internet, nego je i povezana s činjenicom da se slobodno vrijeme opsesivno troši online, dok se ostale aktivnosti odbijaju”. (G. Farke, OnlineSucht − Wenn Mailen und Chatten zum Zwang werde)

U psihijatrijskom časopisu American Journal of Psychiatry navode se podatci jednog opsežnog južnokorejskog istraživanja, gdje se za čak 20 % djece – internetskih ovisnika preporučuje hospitalizacija.

S. Young u članku “Internet addiction: The emergence of a new clinical disorder” navodi osam pitanja kao kriterije procjene ovisnosti o internetu. 1. Jeste li pretjerano zaokupljeni internetom? 2. Osjećate li potrebu da sve više vremena provodite na internetu kako biste postigli zadovoljstvo? 3. Osjećate li da ne možete prekinuti, smanjiti ni kontrolirati vrijeme provedeno na internetu? 4. Osjećate li nemir, nervozu ili razdražljivost ako pokušate smanjiti ili prekinuti korištenje internetom? 5. Ostajete li na internetu dulje nego što ste planirali? 6. Jeste li zbog interneta riskirali gubitak važnih veza, poslova, školovanja i sl.? 7. Jeste li lagali članovima obitelji, ili bliskim osobama o svojoj vezanosti uz internet? 8. Koristite li se internetom kao bijegom od problema ili zbog osjećaja bespomoćnosti ili tjeskobe? Youngova upozorava da pet pozitivnih odgovora na navedena pitanja pouzdano indicira postojanje ovisnosti o internetu.

Internetski zlostavljači

Popularnost na internetu stječe se provokacijama i internetskim zlostavljanjem. S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma. U omalovažavanju drugoga internet postaje javni WC.

Internet ima antidruštvenu aplikaciju s društvenom izolacijom. Sve brojniji su oblici elektroničkog zlostavljanja; od blokiranja, prijetnji, ponižavanja do lažnog predstavljanja. Od pojave interneta tehnološka revolucija postaje sve moćnija za zlostavljanje i zlostavljače. Istraživačka skupina Statistical Cybermetrics je došla do zaključka da korisnike interneta u komentarima privlači najviše ono što je negativno. Otkrivaju da oni koji obožavaju dugo ‘chatanje’ i komentiranje, dovoljno je da objave samo jedan provokativan komentar na koji će dobiti mnoštvo komentara.

Od ekspanzije interneta sve popularniji je pojam hejteri. Ta riječ dolazi od engleske riječi hate (mržnja). Glagol “unfriend” označava radnju kada se nekoga uklanja s liste prijatelja na internetu. Izoliranje vršnjaka iz skupine djece smatraju tek običnom igrom. Takva vrsta internetskog nasilja postala je opasna zabava i prava epidemija!

Jeste li potpisali ugovor s digitalnim vragom?

Web-kritičar Andrew Keen u knjizi Kult amaterizma tvrdi da kada smo otvorili Facebook profil, potpisali smo faustovski ugovor s “digitalnim vragom”.

Javnosti je malo poznata činjenica da se predsjednik SAD-a 2009. godine obratio javnosti, poglavito roditeljima, da pripaze koje sve i kakve podatke i fotografije djeca ostavljaju na Facebooku jer je tada 42 % poslodavaca prilikom primanja zaposlenika priznalo da se koriste tim podatcima, često kompromitirajućeg sadržaja. Naravno da iz toga proizlaze različite mogućnosti diskreditiranja pa i ucjena. Posljednja istraživanja u SAD-u pokazuju da danas više od 70 % poslodavaca provjerava profile svojih potencijalnih zaposlenika na tzv. društvenim mrežama prije nego što ih pozovu na razgovor za posao. Nije rješenje u brisanju profila jer veći dio poslodavaca ne uzima kandidate koji nemaju svoj profil.

Većina djece u različitim istraživanjima otkriva da imaju između 300 i 500 „prijatelja“ na svome Facebook profilu, ali i priznaju da su druženja in vivo zamijenila online komunikacijom.

Posljednjih godina, Facebook više nije in, već ga zamjenjuju Twitter, Instagram… i TikTok koji je trenutno najpopularniji.

Zaključno

Internet je sve samo ne “društvena mreža”! S internetom umiru potrebe za drugima, a s njim smo dobili najnoviji vid otuđenja – umrežene usamljenike.

Hoćemo li i dalje inzistirati da uvodimo informatiku u niže razrede pučke škole, slijedimo primjer Kine koje je prva na svijetu počela otvarati klinike za odvikavanje od interneta, otvarati kampove za internetske ovisnike kao u SAD-u, terapijske zajednice…, ili ćemo započeti s preventivnim programima, za djecu i roditelje, u cilju stjecanja medijskih kompetencija?!

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr/Hrvatsko nebo