Nisu oni ni “desnica” ni “ljevica”, nego hrvatske mumije koje šute o slavljenju četničkih pokolja nad Hrvatima!

Iz tog prizora najbolje se vidi kakvo je stanje stvari u (Socijalističkoj) Republici Hrvatskoj danas. I kakvi su i HDZ i SDP. Što se to vidi? – Vidi se da nisu (pro)hrvatski! I jedni i drugi šute dok se slave pokolji – s Pupovcem, Radinom, Mesićem, Jovićem, Porfirijem, Ivančićem, Dežulovićem, Đujićem, Moljevićem, Valerijanom, Mihailovićem, Karadžićem i svekolikom četničko-komunističko-jugoslavenstvujuščom bagrom živih i mrtvih u glavnim  ulogama. Šuti i glavnina tobožnje desne, lijeve i srednje, napredne, natražne, liberalno-demokratske i bezlične oporbe. Nisu oni hrvatska ni desnica ni ljevica, nego hrvatske mumije koje šute o slavljenju četničkih pokolja nad Hrvatima. 

Kolumnist Zdravko Gavran objavio je prije dva-tri dana na ovom portalu opširan članak o odnosu hrvatstva, desnice i ljevice na primjeru HDZ-a i alternative njemu.

Zdravko Gavran/Po kojem temeljnom mjerilu odabirati ili stvarati alternativu HDZ-u?

Kolumna je za neke možda nedovoljno jednostavna i nedorečena. U njoj je prikazano što je HDZ bio izvorno, kako je zamišljen i ostvaren tijekom 1990-ih. Razobličeni su i umjetno stvoreni pojmovi „(umjerene) desnice“, s kojom politički manipulatori identificiraju HDZ, i „(umjerene) ljevice“, s kojom identificiraju SDP i njemu bliske stranke. U kolumni je razotkrivena sva ta ideološka muljaža.

Nadalje, pokazano je na primjeru HDZ-a da se njegovo izvorno, a u međuvremenu izdano hrvatstvo posve pogrješno poistovjetilo u javnoj svijesti s („natražnjačkom“) „desnicom“, dok se, isto tako, ne-hrvatstvo ili protu-hrvatstvo nekih drugih stranaka poistovjetilo s („naprednom“ i „liberalnom“) ljevicom.

Sve to autor je raščlanio da bi se bolje razumjelo pitanje oblikovanja poželjne alternative HDZ-u. Posve točno uočeno je da u očima i srcima stotina tisuća nezadovoljnih i ogorčenih hrvatskih birača nije HDZ-u potrebna ni „desna“ ni „lijeva“, nego ponajprije nacionalno-hrvatska alternativa. – Ne nekakva bijedno hrvatska, ne ne-hrvatska, protu-hrvatska, pro-jugoslavenska, pro-četnička ili bezlična i ujedno izvana i iznutra razorna europejsko-globalistička alternativa.

Jednu istinu potrebno je ipak radi čitatelja doreći i snažnije rasvijetliti. Ona se odnosi na HDZ i SDP te na alternativu prvomu, a svakako i drugomu.

Trenutno je aktualna alternativa HDZ-u, zato što je on na vlasti, u osobi Andreja Plenkovića i tolikih niže rangiranih dužnosnika i odabranika. Opozicija i anacionalni komentatori, „politički analitičari“ i razni ’mufljuzi’ prikazuju stvari tako kao da je HDZ „desnica“, a da bi alternativa njemu bila „ljevica“ predvođena SDP-om i Možemom („Podemosom“). No prava i živa istina glasi ovako: Niti je HDZ desnica, niti je SDP skupa s Možemom i sličnima ljevica. Oni se samo lažno predstavljaju igrajući plavo-crveno-zelenu igru podijeljenih uloga. U njoj HDZ retorički zastupa ponešto od ionako dekroatiziranog hrvatstva i dekatoliciziranog katolicizma te ponešto od izdanoga europskog narodnjaštava i napuštenoga europskog demokršćanstva, dok SDP zastupa ono što je protivno hrvatskoj tisućljetnoj tradiciji i identitetu te (pokojnim) vrijednostima današnjega europskog „narodnjaštva“ i „demokršćanstva“.

Nadalje, HDZ igra na kartu „sposobnosti“ („Možemo što hoćemo!“) u ostvarivanju hrvatskih „strateških ciljeva“ , a SDP igra na kartu „čestitosti“, „socijalne osjetljivosti“ i „antifašizma“. Istina je to da niti je HDZ sposoban omogućiti dugoročnu budućnost hrvatskom narodu, demokraciju i vladavinu prava, niti je SDP jamac čestitosti, socijalne osjetljivosti i vladavine prava. A istina je i to da su obje stranke izrazito neotitoističke, s jakim prosrbstvom dublje u njedrima, i da su pritom obje izrazito protuidentitetske i globalističke. I jedno i drugo zapravo je značajka onih sila koje s istinskim hrvatstvom i hrvatskim nacionalnim probitcima nemaju ništa zajedničko. Njima su pred očima sasvim druge stvari: od ideoloških pa do karijernih i koristoljubnih.

Najbolje se njihova prava ćud vidi po odnosu prema slavljenju srpsko-četničkog pokolja nad hrvatskim katoličkim civilima koji se dogodio 27. srpnja 1941. na širem području Srba i Drvara. Taj dan nekoć je slavljen kao Dan ustanka Socijalističke Republike Hrvatske (i Bosne i Hercegovine). S dolaskom na vlast Tuđmanova HDZ-a taj je datum odbačen, a kao Dan antifašizma počeo se slaviti 22. lipnja 1941. Tada su hrvatski komunisti (i to po narodnosti Hrvati) digli neku neuvjerljivu i napuhanu pobunu u šumi Brezovici kod Siska, i to na isti onaj dan kada je Hitler prekršio pakt sa Staljinom i napao Sovjetski savez.

I, što se danas događa? Na proslavu komunističkog ustanka protiv tadašnje njemačko-nacističke okupacije i protiv tek uspostavljene Nezavisne Države Hrvatske odlaze i hadezeovske i sdp-ovske vlasti odnosno visoki predstavnici. Na „proslavu“ užasnog pokolja u Srbu, koju uz državnu financijsku i policijsku potporu (takvu da silom blokiraju protučetničke prosvjednike, a po potrebi i ’hapse’ Keleminca i koga god zatreba) slave (Pupovčeve) organizacije manjinsko-etničkih Srba u Hrvatskoj, ne odlaze istaknuti ni hdz-ovci ni sdp-ovci. Ali pritom ni hdz-ovci kao nekakvi hrvatski „desničari“, „narodnjaci“ i „nacionalisti“, a isto tako ni sdp-ovci kao nekakvi pristaše (protučetničkog) „bratstva-jedinstva“ i „europskih vrijednosti“ nikada nijednu riječ nisu rekli protiv tog četničkog derneka, koji je šiljak u oku i povijesnoj istini i pravdi i dostojanstvu hrvatskog naroda i njegove hrabrošću, krvlju i tolikim žrtvama izborene države, ove današnje.

Iz tog prizora najbolje se vidi kakvo je stanje stvari u (Socijalističkoj) Republici Hrvatskoj danas. I kakvi su i HDZ i SDP. Što se to vidi? – Vidi se da nisu (pro)hrvatski! I jedni i drugi šute dok se slave pokolji – s Pupovcem, Radinom, Mesićem, Jovićem, Porfirijem, Ivančićem, Dežulovićem, Đujićem, Moljevićem, Valerijanom, Mihailovićem, Karadžićem i svekolikom četničko-komunističko-jugoslavenstvujuščom bagrom živih i mrtvih u glavnim  ulogama. Šuti i glavnina tobožnje desne, lijeve i srednje, napredne, natražne, liberalno-demokratske i bezlične oporbe. Nisu oni hrvatska ni desnica ni ljevica, nego hrvatske mumije koje šute o slavljenju četničkih pokolja nad Hrvatima.

Povezano:

I 2023. u Hrvatskoj se slave četnički pokolji

Hrvatsko nebo