I 2023. u Hrvatskoj se slave četnički pokolji

Još jedna proslava četničkog ustanka

Povjesničar dr. sc. Vladimir Šumanović piše kako je za ustanak od 27. srpnja 1941. KPJ desetljećima pogrješno tvrdila da je „bio ideološki motiviran, odnosno da je bio ‘antifašistički’. Međutim, takva tvrdnja, (kao uostalom i tvrdnja da je KPJ bila glavna politička snaga u ustanku) bila je posve pogrešna, jer onodobni ustanak nije bio ideološki motiviran. Ustanak je zapravo bio posve ne-ideološki, ali zato krajnje nacionalno, odnosno etno-konfesionalno obilježen. Drugim riječima, bio je srpski ustanak uperen protiv Nezavisne Države Hrvatske (NDH) u kojem su participirali srpski borci s tog područja posve različitog ideološkog opredjeljenja. Ovu činjenicu koja je zabilježena u onodobnim zapisima, ne potvrđuju samo hrvatski, nego i talijanski izvori“.

Kako bi potkrijepio svoje tvrdnje Šumanović citira talijanskog generala Renza Dalmazza, zapovjednika 6. armijskog korpusa čije su se postrojbe nalazile na području izbijanja ustanka, koji u svom tekstu od 29. srpnja ovako opisuje stanje među „ustanicima“: „Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana – i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. – i žele da naše trupe budu po garnizonima. I ove elemente, koji nemaju nikakvih komunističkih težnji, mogu pridobiti vođe, koji hoće pošto-poto da dižu pobunu ili seju nemir da bi odvratili naše snage i sprečili konsolidaciju hrvatske države, da bi održali duh ustanka i vrenja na Balkanu“ (izvor: Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, XIII./1., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1969., str. 214.-215.).

Dalmazzin tekst ne ostavlja nikakve dvojbe kako ustanici dominantno nisu bili komunisti („nemaju nikakvih komunističkih težnji“) iz čega više nego jasno proizlazi kako se radilo o četnicima na programu provođenja velikosrpske politike.

Pobunu u Srbu i drugim mjestima obavještajno i logistički pomogli su talijanski fašisti, koji su tako nastojali proširiti svoju vlast i na ona područja koja im nisu bila ustupljena Rimskim ugovorima.

Upravo 27. srpnja izvršen je brutalni pokolj 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili ih u jamu. S hodočasnicima je ubijen i drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor – prvi ubijeni svećenik u Drugom svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije.

Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katolički svećenik, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, koga su četnici izmasakrirali, a zatim ispekli na ražnju.

Jugoslavenski komunisti su poslije rata proglasili 27. srpnja 1941. kao dan ustanka naroda Hrvatske i BiH. Dakle, kao dan ustanka slavio se dan kad su četnici (ponegdje uz asistenciju srpskih komunista) izvršili brutalne pokolje nekoliko tisuća hrvatskih i muslimanskih civila, a sve s ciljem stvaranja etnički čiste velike Srbije, dosljedno projektu S. Moljevića i njegovih velikosrpskih prethodnika.

Unatoč četničkom karakteru ustanka iz 1941. Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće, u pravilu uz sudjelovanje dijela hrvatskih političara, svake godine 27. srpnja u Srbu slave ove četničke pokolje.

Postavlja se pitanje dokle će se u Republici Hrvatskoj slaviti četnička klanja Hrvata? Dokle će nam Pupovac skupo prodavati laži u koje čak ni on ne vjeruje? Dokle će Pupovčeva biti zadnja premda suprotna sada već svima jako dobro poznatim povijesnim činjenicama?

U nastavku su samo neki od tekstova koji su o ustanku u Srbu objavljeni na Portalu HKV-a.

D. Dijanović: Spomenik u Srbu spomenik je monstruoznome pokolju hrvatskih civila! – 2010.
D. Dijanović: Laganje o četničko-komunističkome ustanku u Srbu se nastavlja – 2010.
D. Kalafatić: Istina o Srbu – 2010.
D. Kalafatić: Revizija totalitarizma – 2010.
D. Borovčak: Boričevac – tragična posljedica ustanka u Srbu – 2010.
D. Dijanović: U Srbu proslavljena obljetnica četničkog ustanka – 2012.
Mesić i Pupovac nastavljaju provocirati: “U Srbu pravi ustanak” – 2014.
V. Šumanović: Četnik s petokrakom: Pop Momčilo Đujić u ustanku od 27. srpnja – 2015.
Z. Begonja: Dokad će Hrvatska trpjeti Pupovčeve, Mesićeve i Goldsteinove laži – 2016.
E. Kraljević: Srbovanje u Srbu – 2016.
D. Dijanović: Srb 1971. i 2016.: Ista velikosrpsko-komunistička mržnja prema hrvatskom narodu – 2016.
Z. Begonja: Oni koji odlaze u Srb i klanjaju se krvavim događajima iz prošlosti imaju zavidnu razinu patologije – 2017.
I. Jaklin: Miting velikosrpske mržnje – 2017.
I. Kozlica: I ove godine sramotna proslava pokolja Hrvata u Srbu – 2018.
J. Pavičić: U temelju SFR Jugoslavije ustanički zločin iz 1941. – 2019.

Naravno, treba dodati da su o povijesnim činjenicama sve ove godine pisali i mnogi drugi mediji, što uključuje i mainstream medije.

T. Dujmović: Ustanak u Srbu ne može se odvojiti od pokolja u Boričevcu – 2010.
I. Radoš: Ustanak su slavili i četnici tvrdeći: Ukrali su nam ga komunisti – 2013.
Z. Despot: Oružana pobuna u Srbu nije bila antifašistički ustanak – 2017.
Što se točno dogodilo u Srbu i kako Plenkovićev koalicijski partner četnički pokolj i dalje naziva – antifašizmom? – 2020.
Što se slavi u Srbu? Obljetnica četničkog zločina pod krinkom antifašizma – 2020.

PATOLOGIJA/Je li normalno da se u Hrvatskoj i 2023. dopušta proslava četničkih zločina?

hkv.hr / Hrvatsko nebo