Pat-pozicija nakon izbora u Španjolskoj; tko će biti mandatar, ovisi o kralju Filipu VI.
Vrijeme:3 min, 8 sec
Na općim izborima u Španjolskoj nijedna stranka ili blok nisu ostvarili većinu od 176 zastupnika. Konzervativno-desni blok, kojem su ankete predviđale pobjedu, imat će u donjem domu 169 (za većinu je potrebno 176 od 350 ukupno) mandata, a vladajući socijalisti i njihovi partneri 153. Iako je konzervativna Narodna stranka (PP) Alberta Núñeza Feijóoa relativni pobjednik sa 136 zastupničkih mjesta, podbacio je izrazito desni Vox, koji je osvojio 33. Socijalistička partija premijera Pedra Sancheza ima 122 mjesta, a izrazito lijeva koalicija Sumar, njezin saveznik, 31.
Kako su izvijestile agencije, na izborima je od 37 milijuna birača sudjelovalo, i to na vrućinama većima i od 40 stupnjeva, više od 70 posto njih. Posljednji izbori održani su 10. studenoga 2019. i bili su izvanredni, budući da nakon prethodnih nitko nije mogao sastaviti vladu. Podjele među biračima na umjereno-radikalnu konzervativnu desnicu i na borbeno liberalnu ljevicu vrlo su oštre.
Izbore prvobitno planirane za prosinac ove godine predložila je vladajuća stranka PSOE (Partido Socialista Obrero Espanol) premijera Pedra Sancheza nakon što je izgubila znatan broj glasova na mjesnim i pokrajinskim izborima krajem svibnja. Najjača stranka bila je konzervativna Narodna stranka (Partido Popular, PP), koja je već ušla u više pokrajinskih i mjesnih koalicija s Voxom.
Socijalisti namjeravaju ući u pregovore s ljevičarskom populističkom strankom Podemos (Možemo), osnovanom u Madridu prije devet godina. Ona je i sada u manjinskoj vladi, ali je posljednjih godina jako izgubila na popularnosti, zbog niza afera i neispunjenih obećanja. Na ovim izborima Podemos se pridružio novom lijevo-zelenom pokretu Sumar, pod vodstvom ministrice rada Jolande Diaz, ali je imao svoje liste.
Desno-populistička i djelomice krajnje desna stranka Vox osnovana je 2013. odvajanjem od konzervativnog PP-a. Isprva je bila nevažna na nacionalnoj razini, no to se promijenilo kada je u travnju 2019. osvojila više od deset posto glasova. Voxom predsjeda Santiago Abascal Conde.
Zastupljeno je s uglavnom malim brojem mandata i nekoliko drugih stranaka, od kojih većina ima regionalne korijene, kao što je ljevičarska katalonska regionalna stranka Eskuerra Republicana de Catalunia (ERC); među njima će mandatar u pregovorima tražiti dodatne glasove. No ako u prvom krugu mandatar ne ostvari potporu apsolutne većine zastupnika, u drugom krugu dovoljna će mu biti relativna većina – pa bi u tom slučaju bila formirana manjinska vlada. Sada najviše toga ovisi o kralju Filip VI., koji će odlučiti komu povjeriti mandat.
Obje strane žele dobiti šansu da formiraju vladu. Narodnjak Feijóo poziva se na tradiciju španjolske demokracije; relativni pobjednik uvijek je dobivao mandat. Njegov nasuprotnik Sanchez, sada predsjednik vlade u tehničkom mandatu, navodi u svoju korist druge razloge, među kojima je veći koalicijski potencijal, a i otpor establišmenta radikalno desnom Voxu. On bi za ostanak na vlasti trebao pridobiti potporu svih ostalih više lijevih ili prema Voxu jako neprijateljskih stranaka, pa tako i katalonsku separatističku stranku. No ta stranka već je poručila Sanchezu da ne može računati na njezin potporu, osim ako bi ispunio njezine uvjete, ali to nije realno očekivati.
Španjolski parlament Cortes Generales, sastoji se od dva doma: Zastupničkog doma (Congreso de los Diputados) i Senata (Senado). Na izborima 23. srpnja birani su zastupnici za obaju domova. Donji dom bira predsjednika vlade i ima konačnu ulogu u zakonodavstvu. Mandati se dodjeljuju razmjerno, ovisno o postotku osvojenih glasova na izborima, koji se održavaju u 50 pokrajine, od kojih svaka služi kao jedna izborna jedinica i daje određeni broj zastupnika razmjerno broju stanovnika. Svaka izborna jedinica šalje u parlament najmanje dva zastupnika; iznimka su španjolske eksklave u sjevernoj Africi, Ceuta i Melilla, svaka s po jednim zastupnikom.
Senat, predstavlja regije, a sada ima 266 članova. Od toga se 208 bira izravno većinom glasova. Svaka kopnena pokrajina daje četiri senatora, španjolski otoci i eksklave manje, ovisno o njihovoj veličini. Preostale senatore imenuju parlamenti autonomnih regija sukladno broju stanovnika.
Hrvatsko nebo
