Zdravko Gavran/Miroslav Škoro kao još jedan „Zekan“
Vrijeme:4 min, 36 sec
„Zekani“ služe manipuliranju sviješću birača u određene svrhe. Tako i Škoro: najprije je poslužio zato da ni kao predsjednički kandidat ni kao lider novoosnovanoga domobranskog pokreta ni on ni Pokret ni narod ne bi ugrozili izglede ekskluzivnoga omraženog kandidata za predsjednika države ni ekskluzivnoga ’inkluzivnog’ kandidata za predsjednika vlade ni sastav predestinirane koalicije. Ionako je sve to ’skuhano’ u kuhinji zvanoj DD. A sada bi znani i još neznani „Zekani“ imali svojski pripomoći ostanku HDZ-ove vlade (po potrebi i uz potporu DP-a) i ujedno uklanjanju rivalskoga predsjednika države, koji je iznevjerio sva očekivanja ekskluzivaca – ako ne prije, a ono svakako na sljedećim izborima. Domoljubi pak nepogrješivo kasne u fazi i uporno tipuju na zečja (kukavičja) jaja. Što više o svemu tomu reći, nakon toliko rečenoga unatrag toliko godina? Zapravo ništa. Čemu? Komu?
„Pogriješio sam što sam u izbornoj noći odbio Plenkovića“, udarna je poruka koju ovog vikenda prenose mediji iz intervjua što ga je Miroslav Škoro dao Jutarnjem listu, a u kojemu on okajava svoje političke pogrješke i promašaje. On doduše dijelom prebacuje svoju odgovornost na druge iz Domovinskog pokreta, no poanta svega skupa više je nego očita: Ja sam taj koji je promašio, a nije Plenković taj koji je promašio. Ja sam bio u krivu, Plenković i oni koji su ga podupirali bili su u pravu.
Nije potrebno imati odviše političke pameti ni iskustva da se dokuči pravi smisao poruka iz intervjua sa Škorom što ga je spomenuti zagrebački dnevnik objavio pod naslovom „‘Plenković je bio u pravu, nisam ga smio odbiti. A napravio sam još jednu kapitalnu grešku‘“.
Ostale izjave ne zavrjeđuju citiranje, one manje-više samo potvrđuju temeljnu tezu odnosno zaključak, a koji se može svesti na ovaj: Ni ja ni Domovinski pokret (s kojim sam se neslavno razišao, iako je moje ime imao u svom nazivu) ne zaslužujemo povjerenje Hrvata, nego ga zaslužuje Plenkovićev HDZ. On je ozbiljan, mi smo se pokazali kao diletanti. Mi smo pogriješili, mi smo prokockali trenutak da postupimo drukčije: da podupremo KGK, a poslije da uđemo u bezuvjetnu koaliciju s HDZ-om i time onemogućimo Plenkoviću da uzme Čačića, Pupovca, Kajtazija, Radina i ostale u koaliciju kako bi imao jednog zastupnika više od opozicije. Ta on je izgarao od želje da si ima za partnere prave hrvatske i prohrvatske, časne i čestite političare (poput mene), a ne razne etnobiznismene i njima slične i podobne.
Kada sam prije dvije i pol godine objavio na portalu Hrvatsko nebo komentar pod naslovom Zdravko Gavran: Miroslav Škoro – pronevjeritelj ideje Pokreta za hrvatsku budućnost!, mnogi pristaše Domovinskog pokreta i osobni fanovi tog pjevača, imućna poduzetnika, glumca, igrača, zabavljača i povremeno političara namrštili su se i tko zna što su sve među sobom govorili baveći se hrvatskim poslovičnim političkim ogovaranjem i prokazivanjem. Taj auktorski tekst nije bio jedini ni iz Poticajne skupine PHB-a ni jedini moj osobni u kojemu se pokušavalo na vrijeme proniknuti u još jedno pretpostavljeno zavaravanje hrvatskih birača patvorenim opcijama i patvorenim odnosno hinjenim igračima i dodijeljenim im ulogama u (tobožnjoj) izgradnji snažne alternative i (Plenkovićevu) HDZ-u i SDP-u i strankama manje-više neprave ili neozbiljne domoljubne, pravaške, suverenističke, desne, demokršćanske, konzervativne i ostalih orijentacija kakve su mnogim Hrvaticama i Hrvatima i dalje (bile) na srcu. No nema potrebe tezu iz naslova pojačavati citiranjem naslova ili glavnih poruka iz drugih tekstova i izjava. I ovo je dosta. I ovo je, zapravo, „previše“.
Zdravko Gavran: Miroslav Škoro – pronevjeritelj ideje Pokreta za hrvatsku budućnost!
Nije sama po sebi toliko važna ni aktualna ocjena, koju će sada DP-ovci i neki drugi širiti, a po kojoj je Škoro krenuo putem izdaje spomenutih „autentičnih“ alternativnih političkih orijentacija, napose Domovinskog pokreta, kojemu je okrenuo leđa, približivši se u međuvremenu HDZ-u. Važnije je primijetiti da borbeni i pravdoljubivi Hrvati u pravilu kasne za vremenom, za kairosom: kada s „kašnjenjem u fazi“ razotkriju kukavičja jaja koja su im prethodno bila podmetnuta, prečesto se lakovjerno oduševe isto takvim jajima koja im se upravo podmeću. Ta i takva lijepo obojana, ukrašena, svjetlucava (i “svim mastima premazana”) jaja raznose, zbiljskoga sebe i još koješta skriveno u njima krijumčareći, razni zečevi. A ovdje ne samo da imamo zečeve, nego i prave „Zekane“, verzirane za takav posao ili unaprijed ili u međuvremenu. Oni za određene lukrativne „protuusluge“ služe daljnjem zbunjivanju i zavaravanju i onesposobljavanju preostalih političara, pristaša i glasača koji još nisu kapitulirali ili rezignirali, koji nisu digli ruke od svega i izgubili svaku nadu da se „u ovoj zemlji“ (kao je običavao nazivaju ju Ivica Račan) može stvoriti prava domoljubna alternativa, da se išta drugo i ozbiljno može stvoriti, išta “tektonski” u politici promijeniti.
„Zekani“ služe (većim dijelom svjesno, manjim nesvjesno) manipuliranju sviješću birača u određene svrhe i za određene potrebe. Tako i Škoro: najprije je poslužio zato da ni kao predsjednički kandidat ni kao lider novoosnovanoga domobranskog pokreta ni on ni Pokret ni narod ne bi ugrozili izglede ekskluzivnoga omraženog kandidata za predsjednika države ni ekskluzivnoga ’inkluzivnog’ kandidata za predsjednika vlade ni sastav predestinirane koalicije. Ionako je sve to ’skuhano’ u kuhinji zvanoj DD. A sada bi znani i još neznani „Zekani“ imali svojski pripomoći ostanku HDZ-ove vlade (po potrebi i uz potporu DP-a) i ujedno uklanjanju rivalskoga predsjednika države, koji je iznevjerio sva očekivanja ekskluzivaca – ako ne prije, a ono svakako na sljedećim izborima. Domoljubi pak nepogrješivo kasne u fazi i uporno tipuju na zečja (kukavičja) jaja. Što više o svemu tomu reći, nakon toliko rečenoga unatrag toliko godina? Zapravo ništa. Čemu? Komu?
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
