Deset načela istinske katoličke konzervativnosti
Vrijeme:4 min, 2 sec
Konzervativci su često na lošem glasu kao negativni reakcionari koji se neprestance žale na stanje u društvu i Crkvi. No konzervativnost proizlazi iz našega izvornog poslanja da obrađujemo i čuvamo povjereni nam ‘vrt’, što uključuje to da nam je Bog povjerio dobra koja moramo čuvati i uzgajati unutar granica njegova izvornog djela – piše Dr. R. Jared Staudt, kolumnist američkoga katoličkog časopisa The Catholic World Report.
Konzervativci odbacuju mit o napretku po kojemu “novo” nužno znači “bolje”, pa i ako to biva povremeno, te priznaju nužnost tradicije, nastavlja Staudt. Potreba za očuvanjem nužno sadrži posjedovanje nekog dobra koje je vrijedno gojenja, zaštite i primopredaje drugima. Možda to ukazuje na ključnu razliku između konzervativca i progresivca; jedan prepoznaje dobro kao nešto što se već posjeduje, a drugi traži buduće dobro, koje se još ne posjeduje.
Etiketa konzervativnosti u Katoličkoj je crkvi neprimjereno primijenjena. Umjesto da znači političku podjelu na lijevo/desno između republikanaca i monarhista nastalu u Francuskoj revoluciji, ispalo je da ona znači međusobno isključive načine na koje se tumači Drugi vatikanski sabor. Konzervativci nastoje očuvati tradicionalne izraze nauka i liturgije, dok liberali rade na većem prilagođivanju određenoj kulturi. Budemo li uvučeni u tu dvojnost, može se dogoditi da bude promašeno dublje značenje konzervativnosti. Stoga bih predložio cjelovitije viđenje katoličke konzervativnosti, i to tako da pođem od dubljeg određenja značenja “konzervativan” općenito.
Russell Kirk daje nam polazišnu točku koja može biti od pomoći tako što iznosi šest općih načela u svom eseju “Conservatism: A Succinct Definition”. On počinje:
“Kao prvo, konzervativci općenito vjeruju da postoji moral kao nadnaravni poredak, s kojim trebamo nastojati uskladiti putove društva.” To znači da ne postavljamo mi sami svoja pravila, nego da prihvaćamo standard koji nas nadilazi.
“Kao drugo, konzervativci se pridržavaju načela stalnosti u društvu”. Promjenu društva vide kao nešto što tu stalnost narušava.
Kao treće, konzervativci vjeruju u ono što se može nazvati načelo propisivanja.” To znači očuvanje stečene mudrosti i običaja naših predaka.
“Četvrto, konzervativce vodi njihovo načelo razboritosti.” U postupanju nastoje biti oprezni, a u donošenju odluka promišljeni.
“Peto, konzervativci obraćaju pozornost na načelo raznolikosti.” Odbacuju tiraniju nametanja absolutno centraliziranih standarda, prepoznajući i priznajući vrijednost pojedinačnih doprinosa unutar određenih tradicija.
“Šesto, konzervativci su svjesni svoga načela nesavršenosti i ono ih muči.” Nastoje biti realistični sukladno svojoj pozornosti prema ljudskim promašajima.
Tim načelima što ih je iznio na razmišljanje Kirk, ja bih dodao dva moja vlastita.
Sedmo, konzervativci nastoje očuvati nadvremenska dobra time što časte ljepotu u likovnim umjetnostima i arhitekturi te čuvaju liberalno obrazovanje.
Osmo, pridržavaju se načela subsidijarnosti tako što ostaju ukorijenjeni u temelj obitelji, u važnost samo-dovoljnosti i dajući prednost mjesnoj zajednici, gospodarstvu, politici i kulturi.
Polazeći od tih načela, predložio bih na razmišljanje sljedeće primjere s ciljem da se izrazi čvršća katolička konzervativnost:
- Konzervativni katolici čuvaju Božju objavu kao ono glavno i to kako nju Crkva izriče u svom naučavanju.
- Konzervativni katolici održavaju neprekinutom narav tradicije te ju nastoje predati sljedećem naraštaju.
- Konzervativni katolici oprezni su naspram predloženim promjenama u Crkvi i društvu.
- Konzervativni katolici cijene ljepotu različnosti u Crkvi i raznim kulturama, intelektualnim tradicijama i liturgijskim obredima.
- Konzervativni katolici obraćaju pozornost na to kako nas u Crkvi grijeh kvari te rade na duhovnoj obnovi i obnovi sukladnoj moralu.
- Konzervativni katolici promiču lijepu likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu u Crkvi te nastoje obnavljati tradiciju Crkve u poučavanju liberalnih vještina.
- Konzervativni katolici održavaju poglavita prava i dužnosti roditelja te nastoje da se snažne zajednice oblikuju u župama, bratovštinama i drugim katoličkim organizacijama kako bi se iz vjere živjelo svagdašnji život.
Da bi se ta načela uravnotežilo, moramo obratiti pozornost i na mane i slabosti kod konzervativaca:
- Preveliko naglašavanje oslanjanja na sebe i pritom nesvraćanje pažnje na potrebe drugih.
- Pokazivanje pretjerano reakcionarne svijesti.
- Odupiranje dobrim i prijeko potrebnim promjenama.
- Zanošenje [nestvarnim] idealizmom.
- Upuštanje u borbu moći radi zadobivanja kontrole po obrascu što su ga stvorili progresivci.
- Podlijeganje cinizmu ili čak očaju u suočenju s onim za što se čini da će se neminovno mijenjati.
Da bi se prevladalo mane i slabosti konzervativaca, mogli bismo rečenomu pridometnuti sljedeća načela kako bi ih se poguralo izvan uskih granica:
- Konzervativni katolici morali bi jako nastojati poštovati dostojanstvo svih ljudskih bića, posebice onih koja su najviše gurnuta na rub i najranjivija u društvu.
- Konzervativni katolici trebali bi rasti u nadi vjerujući u Božju providnosnu skrb za Crkvu u ljudskoj povijesti.
- Konzervativni katolici trebali bi prema drugima, pa tako i prema crkvenim predvodnicima i onima s kojima se razilaze u mišljenjima, imati više razumijevanja, davati im više potpore i više za njih moliti.
Konzervativni katolici rade na tomu kako bi očuvali i održali istinska i prijeko potrebna dobra u životu Crkve i društva. Oni mogu raskinuti spone konzervativnog etiketiranja te mane i slabosti koje iz takve pozicije proizlaze tako da pokazuju više bratske ljubavi očituju nadu za druge.
Preveo: Z. G.
Dr. R. Jared Staudt, The Catholic World Report/Hrvatsko nebo
