Njemačkoj treba jedan i pol milijun doseljenika godišnje – koliko će ljudi ostati u Hrvatskoj i istočnije od nje?!

„Želimo li svake godine imati 400.000 novih građana i time održati broj radnika, ako pritom oduzmemo golem broj onih koji se iz Njemačke iseljavaju – onda je Njemačkoj potreban jedan i pol milijuna doseljenika godišnje“, izjavila je ekonomska stručnjakinja Monika Schnitzer za dnevnik Süddeutsche Zeitung.

Četiristo tisuća neto novih građana rezultat je dugoročnih demografskih projekcija. One su zapravo minimizirane. Još prije petnaestak godina neke su demografske projekcije pokazale da će Njemačkoj dugoročno trebati uvoziti milijun novih ljudi kako bi zadržala dotadašnji broj stanovnika. Ti izračuni uzeli su u obzir i raširenu pojavu da se s doseljavanjem u Njemačku u obiteljima koje su tradicionalno imale velik broj djece broj novorođenih naglo smanjuje, približavajući se njemačkom prosjeku, pa je zbog sve manje stope fertiliteta među useljeničkim ženama potrebno stalno uvoziti nove useljenike.

Samo pojačano doseljavanje može biti lijek za problem s nestašicom stručne radne snage, istaknula je Schnitzer, inače voditeljica važnoga stručnog tijela „Sachverständigenrat“ (Vijeće stručnjaka), u kojem su vodeći gospodarski eksperti. To tijelo analizira gospodarsko-socijalni razvoj te savjetuje saveznu vladu. Njemačkoj je hitno potrebna „kultura dobrodošlice“, dodala je.

Novi zakon o doseljavanju odnosno o privlačenju stručnjaka iz zemalja izvan Europske unije što ga je nedavno usvojio Bundestag, posebice s tzv. Zapadnog Balkana (BiH, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Sjeverna Makedonija), korak je u pravom smjeru, smatra Schnitzer. No dodaje da ni to ne će biti dovoljno. „Trebaju nam uredi za strance, koji ne će strašiti doseljenike, već nuditi uslugu.“

Zbog privlačnosti Njemačke, iz Hrvatske i zemalja tzv. Z. Balkana u proteklih su se desetak-dvadeset godina iselili već milijuni ljudi, što dovodi u pitanje proklamirane ciljeve i samu svrhu europskih integracija. Proklamirani cilj nije „isušivanje“ domaćeg stanovništva „nove Europe“, nego naprotiv ostvarivanje socijalne kohezije, tako da bi se sve regije odnosno zemlje mogle ravnomjerno razvijati, a manje razvijene približavati se standardu razvijenijih država članica.

Na što se nove mjere i ciljevi njemačke politike i zakonodavstva znače. Odnose se, uz ostalo, po riječima njemačke ekspertice, na ovo: „Ne bismo trebali zahtijevati da inozemni stručnjaci baš za svaki posao trebaju znati njemački. Ali bismo se trebali pobrinuti da djelatnici ureda za strance znaju i engleski.“

Osim toga, Njemačka bi po njezinu mišljenju morala više „investirati u djecu“. „Poražavajuće je da četvrtina učenica i učenika četvrtih razreda ne zna dobro čitati.“ A tvrtke bi morale motivirati starije posloprimce da nastave raditi, a ne da idu u prijevremenu mirovinu.

Treba „investirati u djecu“, a u vlasti su stranke kojima do djece nije stalo

„Investiranje u djecu“ zvuči groteskno, budući da su u vlasti i one stranke kojima do djece nije stalo. Naprotiv, sustavno promiču homoseksualnost, transeksualnost, kontracepciju, pobačaj, pravo na neograničene razvode, otpor tradicionalnim i kršćanskim vrijednostima i slično, a k tomu robuju zelenoj i klimatskoj utopiji. Zelena utopija znači veću brigu za prirodu nego za ljude, a klimatska utopija znači zanemarivanje realno dostupnih izvora energije u korist fiktivnih.

Klub Liberalne stranke FDP, koji je u koalicijskoj vladi i u oštru je sukoba s koalicijskim partnerom Zelenima, predložit će dokument po kojemu bi se, zbog manjka stručne radne snage, u vrtićima ubuduće moglo angažirati i odgojiteljice i odgojitelje koji još uvijek ne raspolažu nužnom razinom znanja njemačkog jezika. Oni bi „mogli raditi i u ustanovama s djecom, i to na jeziku zemlje iz koje potječu“, stoji u nacrtu dokumenta o kojemu je izvijestio njemački dnevnik Sueddeutsche Zeitun. Dodaje se i to da bi se tražene kvalifikacije moralo „priznavati jednostavnije, s manje birokracije i hitrije, po mogućnosti u roku od 60 dana“.

I to je pokazatelj razaranja njemačkog identiteta Njemačke, iz ekonomskih interesa. Takvi pristupi izazivaju i jačanje suprotnih opcija, pa je tako Alternativa za Njemačku (AfD), koju glavna struja smatra radikalnom, ekstremnom, pronacističkom i proruskom opozicijom, dosegnula dosad najveću stopu popularnosti. Biralo bi ju 20 posto Njemica i Nijemaca.

Povezano:

Šiljo: Je li svrha europskih integracija demografsko iskorištavanje manje razvijenih zemalja?

Hrvatsko nebo