Iz stranih medija/FAZ: Napad iznutra – mračna istina o stanju u Francuskoj

Vrijeme:3 min, 21 sec

 

„Vjerojatno se nije jedini Macron sjetio oproštajnih riječi upozorenja svog bivšeg ministra unutarnjih poslova Gérarda Collomba – kad je dao ostavku, taj socijaldemokrat priznao je da je pravna država u predgrađima na izdisaju. Na mnogim mjestima vlada zakon jačega, islamisti i narkodileri pod svojom kontrolom drže cijele četvrti. Nepovjerenje u policiju zahvatilo je velik dio stanovništva. ’Još uvijek živimo jedni pored drugih, ali bojim se da ćemo uskoro biti jedni protiv drugih’, rekao je Collomb 2018.“, ističe u komentaru „Napad iznutra“ Michaela Wiegel.

 

Otkazivanje državnog posjeta Njemačkoj u zadnji tren pokazuje da Emmanuel Macron gubi kontrolu nad onim što se događa u Francuskoj. Od brojnih kriza koje su obilježile njegovo predsjedništvo, aktualna je najopasnija. Za razliku od vremena pokreta žutih prsluka ili prosvjeda protiv mirovinske reforme, Macron ne može povratiti mir poreznim olakšicama i javnim raspravama niti jednostavno čekajući da prosvjedi prođu. Što duže nemiri traju, to više pada povjerenje ljudi u Macronovo vodstvo. Godinu dana prije Ljetnih olimpijskih igara u Parizu, u inozemstvu rastu očekivanja da će vlada brzo uspostaviti sigurnost.

Trenutno se stječe suprotan dojam. Nemiri su se proširili iz predgrađa u središta gradova. U Parizu, Marseilleu ili Lyonu policija ne može spriječiti pljačkanje unatoč velikoj prisutnosti. Champs-Elysées je morao biti djelomično zatvoren. Političari su fizički napadani. Automobil gradonačelnice bio je bombardiran petardama i drugim projektilima. Gradonačelnikov dom napadnut je noću, a njegova supruga i jedno od djece su ozlijeđeni. Zapaljene su škole, knjižnice, centri kulture, gradske vijećnice i policijske postaje. Roditelji u brojnim predgrađima već su formirali skupine opreza kako bi zaštitili škole svoje djece. Nasilni kriminalci djeluju prema scenariju koji kao da izvire iz najmračnijih proročanstava ekstremne desnice.

Nakon terorističkih napada 2015. odmah je došlo do međustranačkog konsenzusa da se vladavina prava mora braniti od napada iznutra. Ali trenutno nema znakova političkog saveza za zakon i red. Vodeći glasovi iz najjače ljevičarske stranke, LFI, stilizirali su erupciju nasilja u moment francuskog Georgea Floyda i odbili pozive na smirenost i povjerenje u pravosuđe. Predsjednički kandidat Jean-Luc Mélenchon, koji je prije godinu dana osvojio gotovo 22 posto glasova, pozvao je na raspuštanje policije. Čak i važni predstavnici Zelenih odbijaju vidjeti slučaj za pravosuđe u ubojstvu prometnog policajca iz vatrenog oružja, već to pripisuju sustavnom rasizmu policije. Usporedba s trotjednim nemirima u predgrađima u kasnu jesen 2005. nudi malo razloga za umirenje. Internet je brži akcelerator vatre od televizijskih slika koje su potaknule nemire prije 18 godina. Na Tiktoku i Snapchatu počinitelji, od kojih su neki vrlo mladi, potiču jedni druge na nove ekscese. Na prvim sudskim ročištima izgrednici su jasno rekli koliko važnu ulogu za njih igra kolektivno iskustvo. Jedan je optuženik govorio o euforiji nasilja. Mnogi od maloljetnih počinitelja izmakli su roditeljskoj skrbi. Netflixov film „Athena“ zorno prikazuje mehanizme potpuno neobuzdanog nasilja u multietničkim predgrađima Francuske.

Monokauzalna objašnjenja kao što su masovna imigracija ili policijsko nasilje nisu uspješna. Dugo se nazirao neuspjeh francuskog modela integracije. Vjerojatno se nije jedini Macron sjetio oproštajnih riječi upozorenja svog bivšeg ministra unutarnjih poslova Gérarda Collomba – kad je dao ostavku, socijaldemokrat je priznao da je pravna država u predgrađima na izdisaju. Na mnogim mjestima vlada zakon jačeg, islamisti i narkodileri pod svojom kontrolom drže cijele četvrti. Nepovjerenje u policiju zahvatilo je veliki dio stanovništva. „Još uvijek živimo jedni pored drugih, ali bojim se da ćemo uskoro biti jedni protiv drugih“, rekao je Collomb 2018.

„Mržnja“, naslov filma o predgrađima iz 1995., hrani se propalim nadama. Banlieue također ima mnogo uspješnih priča za ispričati. Ali državne institucije sve su nesposobnije nositi se s obrazovnim neuspjesima u disfunkcionalnim obiteljima raseljenima. U mnogim slučajevima francuski školski sustav, sa svojim kronično slabo plaćenim učiteljima, nije mogao ispuniti obećanje o napredovanju kroz obrazovanje. Obrazovna ofenziva koju je Macron započeo u predgrađima sa smanjenim razredima u najvažnijim osnovnoškolskim godinama nije (još) ništa promijenila. Erupcija nasilja ne obećava ništa dobro za zemlju. Ne uspije li Macron brzo srediti situaciju, to bi mogao biti dodatni poticaj strankama desnice. Marine Le Pen ne treba niti komentirati događaje.

Povezano:

ŠIRENJE PODRUČJA BORBE

FAZ/Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)