Zdravko Gavran/Jesmo li stvarno na pragu mogućega novog sukoba na nekim područjima bivše Jugoslavije?
S obzirom na stanje na sjeveru Kosova i veliku napetost između Kosova i Srbije, s obzirom na sve jače miješanje albanskog premijera Edija Rame u kosovsko-srbijanske odnose, s obzirom na neriješenu poslijeizbornu situaciju Crnoj Gori, s obzirom na nove napetosti u Bosni i Hercegovini između središnjih vlasti i visokog predstavnika Schmidta s jedne, i Dodika odnosno Republike Srpske s druge strane, s obzirom na sve izraženiju bliskost proruskog Orbana s Vučićem i Dodikom te s obzirom na praktički nerazrješiv prijepor o Sjevernoj Makedoniji između nje i Bugarske…, stanje na cijelom tom području nije bezopasno. Escobar valjda ne upozorava na mogući “regionalni sukob” iz čista mira. Šire (premda još nepoznate) geopolitičke računice spram daljnjeg tijeka rusko-ukrajinskog rata te neriješinih prijepora i same budućnosti “Zapadnog Balkana” mogle bi stvaranju novoga žarišta sukobljavanja u Europi ići na ruku…
Situacija u Srbiji (masovni prosvjedi i nezadovoljstva aktuanom vlašću i vladavinom) i oko nje, a u svezi s ‘prekograničnim’ Srbima naglo se „usložnjava“, kako je u slavnom filmu „Krunski svjedok“ mađarski komunistički „udbaš“ govorio glavnom liku, koji je pod ucjenom pristao na suradnju sa sigurnosnom službom. Dodajući: „Jednog će se dana od tebe tražiti… nešto.“
Nikakvih znakova popuštanja napetosti između Kurtijeva Kosova i Vučićeve Srbije nema na vidiku
Između Vučića i Kurtija odnosno Srbije i Kosova ne primjećuju se nikakvi znakovi popuštanja napetosti. Zapadne kritike Kurtija koje su dosegnule vrhunac protekli tjedan osjetno su se ublažile, a oštrica se u znatnoj mjeri okrenula i prema Vučiću. Koji ponavlja da ne želi poći na razgovor s Kurtijem u Bruxelles, gdje ih, valjda sljedeće nedjelje, očekuju Borrell – prije nego što Kurti krene u realizaciju formiranja „Zajednice srpskih općina“, povuče posebnu policiju sa sjevera Kosova i prekine navodni „teror“ na dtamošnjim „Srbima“. Kurti pak kaže kako je spreman sastati se pred Borrellom s Vučićem, ali samo zato da bi prezentirao dokaze o tomu kako su trojica kosovskih policajaca zapravo oteta na tlu sjevernog Kosova, a onda potajno odvedena u Srbiju, gdje su trenutno u istražnom pritvoru. Ništa drugo ne zanima ga. Vučić ga optužuje da je na svim sastancima dosad samo „vodio monologe“, ne želeći ostvariti nijednu vlastitu obvezu, dodajući da je sve bilo dobro dok on nije preuzeo vlast u Prištini.
Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje sam podataka da je posebni izaslanik EU-a za pregovore „Beograda i Prištine“ te za Zapadni Balkan Miroslav Lajčak otputovao u Washington, gdje se sastao s američkim izaslanikom za taj dio Europe Gabrielom Escobarom. Ondje su na javnoj tribini govorili o problematici odnosa Kosova sa Srbijom. Obojica su dala upozoravajuće izjave.
Lajčak je upozorio da je situacija „kritična“ i „vrlo napeta“ i da ne može skriti zabrinutost. „Želimo da ljudi odu s ulica, da se vrate dijalogu i da imamo bez uvjetovanja nove izbore na kojima će sudjelovati Srbi“, kazao je. Dodao je da na sjeveru ima ljudi koji su naoružani i „spremni ubijati“, te da tomu treba stati nakraj, a ne dovoditi kriminalce na sjever. Aludiorao je, očito, na umiješanost politike i obavještajne službe države Srbije.
Escobar je pak pozvao Srbiju da smjesta oslobodi trojicu uhićenih kosovskih policajaca, čak i ako su oteti ili pogrješkom ušli na teritorij Srbije. Taj zahtjev podupro je i Lajčak. A Vučića je isti dan na to pozvao i predsjednik mađarske vlade Viktor Orban, u smislu prijateljskog savjeta, svjestan da bi u protivnomu Srbija mogla biti kažnjena.
Escobar: „Postoji mogućnost da se to [napetost između Kosova i Srbije] pretvori u regionalni sukob“
Escobar je upozorenje proširio na nedefinirano područje, rekavši: “Jako sam zabrinut, postoji mogućnost da se to [napetost između Kosova i Srbije] pretvori u regionalni sukob.”
Istoga dana pred večer kosovski je predsjednik vlade Albin Kurti pozvao Escobara da objasni na što je pritom točno mislio, pozvavši novinare da to pitaju Escobara, a ne njega.
„Ne vjerujem da je mislio na Crnu Goru, a ni na Sjevernu Makedoniju. Premijer Rama zaprijetio je Beogradu, možda. No o tomu biste morali pitati izaslanika Escobara“, rekao je Kurti na konferenciji za novinare. Pritom je opravdavao i pohvaljivao djelovanje kosovske policije, koja po njegovu mišljenju čini u skladu sa zakonom ono što drugi ne bi učinili, naime uspostavlja red i zakonitost na sjeveru. Time je aludirao na snage EU-a (Eulex) i one pod vodstvom NATO-a (Kfor), koji se angažirao samo da bi razdvajao nasilne srpske prosvjednike od kosovske policije pri fizičkom uvođenju novih gradonačelnika u službene prostorije. Oni su po odluci vlade u Prištini, a bez prethodne suglasnosti zapadnih veleposlanika, trebali u trima općinama zamijeniti svoje prethodnike, na temelju rezultata lokalnih izbora koje su gotovo svi Srbi ondje bojkotirali, i kojima Srbija poriče legitimitet.
Možda omaškom, Kurti nije spomenuo odnosno isključio Bosnu i Hercegovinu kao moguće žarište.
Upravo u BiH naglo se pojačavaju napetosti
A upravo u BiH naglo se pojačavaju napetosti, unatoč danas uspješno održanoj zajedničkoj sjednici dviju vlada, bosankohercegovačke i hrvatske, u Zagrebu.
Kako je Ustavni sud BiH promijenio pravila svoga odlučivanja tako da za donošenje odluka više nije nužan nijedan od dva sudca što ih daje Republika Srpska, koja je već imala jedno mjesto upražnjeno, a drugog sudca iz svoje kvote ‘prisilila’ odlukom vlastite skupštine da se povuče, predsjednik manjeg entiteta Dodik dao je istoga dana Ustavnom sudu ultimatum. Rekao je da ga ta odluka podsjeća na onu iz g. 1991., kada su „muslimani donosili odluke mimo Srba“. Zanemario je da trenutno većinu u tom sudu ima troje međunarodnih sudaca, te da je u njemu i jedan Hrvat, od dvaju mogućih.
Dodik je zaprijetio da će ako odluka ne bude povučena do petka u podne pokrenuti daljnje korake. Za 27. lipnja – dan uoči srpskog Vidovdana, za koji je Vučić neki dan najavio „događanje (srpskog) naroda“ na sjeveru Kosova, koje bi tamo moglo izazvati nasilje i oružane sukobe! – najavio je sjednicu Narodne skupštine RS-a na kojoj će se donijeti zakon o neprovedivosti odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a, te zakon o sigurnosnoj i pravnoj zaštiti osoba koje bi mogle biti gonjene zbog neprovođenja saveznih odluka. To ne znači izlazak RS-a iz BiH-a, već povratak na Daytonski mirovni sporazum, objasnio je taj političar bosanskih Srba kojeg je SAD već kaznio osobnim sankcijama.
Temeljni prijepor zapravo se odnosi na državnu i javnu imovinu, od šuma do vojarni, za koju na teritoriju RS-a Dodik čvrsto smatra da, u skladu navodno s Daytonskim sporazumom, treba pripasti RS-u, a ne saveznoj državi u vlasništvo. Zaprijetio je i donošenjem novog Ustava RS-a te da će se plaće zaposlenima u institucijama BiH isplaćivati iz proračuna RS-a.
Bili bi to akti kojima bi RS ojačao svoju državnost i učinio krupne korake prema stvaranju države u državi odnosno prema eventualnoj razdruživanju od BiH, kada za to u međunarodnim okolnostima kucne povoljan čas.
Dodik je, povrh toga, sa svojom strankom dio vladajuće koalicije u saveznoj vlasti; bez nje aktualna vlada u kojoj su i Hrvati sa svojim strankama pošteno i ravnopravno zastupljeni gubi većinu te dolazi do teške političke krize i o tko zna kakvih sve daljnjih posljedica i zapleta, primjerice do nužnog ulaska SDA-e u koaliciju sa strankama koje se smatraju “građanskima”, koje su sastavljene gotovo isključivo od Bošnjaka. Dodik ima i gospođu Cvijanović kao članicu trojnog Predsjedništva BiH, pa ona u mnogim stvarima može stavljati veto na odluke koje se predlože u Predsjedništvu. A Predsjedništvo ima izvršne ovlasti u najvažnijim pitanjima, osobito unutarnjopolitičkima i vanjskopolitičkima, a ne vlada. Koja se zato i ne zove “vlada”, nego “Vijeće ministara”. Ona bi u bitnomu trebala biti samo izvršna ruka Predsjedništva. A koje je posve razjedinjeno. I u kojemu Hrvate “predstavlja” igrač SDA-e i dosadašnje tamošnje “duboke države” Zlatko Komšić.
Tajnovit i zagonetan sastanak Orbana s Vučićem i Dodikom na sjeveru Vojvodine
Ono što udara u oči jest to da je Dodik večer prije bio potajno na sjeveru Vojvodine, gdje su se sastali mađarski premijer Orban i srbijanski predsjednik Vučić. Njih dvojica nazočili su naime sutradan, u utorak, na otvorenju zajedničke sjednice vlada Srbije i Mađarske u Paliću (dakle istoga dana kada je održana i zajednička sjednica vlada RH i BiH!), mjestu na sjeveru Vojvodine. Da je i Dodik bio nazočan, otkrio je naknadno, možda nehotice, Orban, pa Vučiću nije preostalo ništa drugo nego to i potvrditi. „Imali smo jedan zajednički sastanak s predsjednikom Dodikom. Onda sam ja kasno sinoć održao još dva sastanka, jer tamo je sve teža situacija. Da sad ne govorim o tomu…“, rekao je Vučić. Ostajući izrazito škrt na riječima i vrlo zagonetan. Je li pod riječju „tamo“ mislio na BiH? I što bi to imalo značiti?
Vrhovi izvršne vlasti Mađarske i Srbije potpisali su u utorak međudržavne sporazume na području strateške suradnje u obrani, unutarnjim poslovima i energetici, sporazume o razmjeni i uzajamnoj zaštiti tajnih podataka, o kontrolni graničnog prometa, o stručnoj pomoći za pregovore o pristupanju Srbije EU-u, o elektroničkoj razmjeni podataka između carinskih uprava dviju država… Objavili su kako je suradnja dviju zemalja na povijesnom maksimumu.
Ti su sporazumi potpisani nakon prve sjednice novouspostavljenoga Strateškog vijeća za suradnju Srbije i Mađarske, kojoj su nazočili predsjednik Srbije Vučić i predsjednica mađarske Katalin Novak te predsjednici vlada Ana Brnabić i Viktor Orban. Između dviju država trgovinska se razmjena unatrag 10 godina upeterostručila; sada iznosi 3,65 milijardi eura. Orban je ovom prigodom izjavio da je Srbija „ključna zemlja Zapadnog Balkana“, a Mađarska da je „dveri“ (ulazna vrata) Europe.
Proruski orijentirana Mađarska napadno se zbližava sa Srbijom i Republikom Srpskom
Udara u oči sljedeće to da se proruski orijentirana Mađarska već dosta dugo i sve napadnije zbližava sa Srbijom i Republikom Srpskom. Dok Orbanova politika dolazi sve više na udar velike većine ostalih članica EU-a i NATO-a, zbog proruskog stajališta i držanja službene Budimpešte, događa se sada to pojačavanje suradnje između dviju država koje u gotovo cijeloj Europi jedine pokazuju veliko razumijevanje za politiku Moskve i ne prekidaju suradnju gdje god to mogu ili smiju. A Dodik je od svih najpoznatiji po otvorenoj odanosti i privrženosti Putinu i njegovoj Rusiji; nedavno je bio još jednom u Moskvi i s njime se ondje sastao.
S obzirom na stanje na sjeveru Kosova i veliku napetost između Kosova i Srbije, s obzirom na sve jače miješanje albanskog premijera Edija Rame u kosovsko-srbijanske odnose, s obzirom na neriješenu poslijeizbornu situaciju Crnoj Gori, s obzirom na nove napetosti u Bosni i Hercegovini između središnjih vlasti i visokog predstavnika Schmidta s jedne, i Dodika odnosno Republike Srpske s druge strane, s obzirom na sve izraženiju bliskost proruskog Orbana s Vučićem i Dodikom te s obzirom na praktički nerazrješiv prijepor o Sjevernoj Makedoniji između nje i Bugarske…, stanje na cijelom tom području nije bezopasno. Escobar valjda ne upozorava na mogući “regionalni sukob” iz čista mira. Šire (premda još nepoznate) geopolitičke računice spram daljnjeg tijeka rusko-ukrajinskog rata te neriješinih prijepora i same budućnosti “Zapadnog Balkana” mogle bi stvaranju novoga žarišta sukobljavanja u Europi ići na ruku…
Povezano:
Zdravko Gavran/Napetost u sjevernom Kosovu pred vrhuncem, a političko rješenje nije više moguće!
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo