Đ. Vidmarović/ Književnici iz Bosanske Posavine – Mladen Šimić

Književnik Mladen Šimić

Nakon prikaza književnog rada Peje Šimića, nastavljam mali niz o hrvatskim piscima iz Bosanske Posavine. Ovoga puta riječ je o pokojnome Mladenu Šimiću, autoru kojega možemo svrstavati i među kulturne djelatnike Hrvata u Vojvodini. Zbog toga zaslužuje dvostruku pozornost.

Mladen Šimić po zanimanju je bio dipl. inženjer geodezije, i živio je u Petrovaradinu. Pjesme su mu objavljene u časopisima „Most“ i „Klasje naših ravni“ te u zbirkama „Lira naiva“. Kroz pjesme progovara o ljubavi za rodni kraj i svoj narod. Poezija mu teži komunikativnosti i ističe personalnost. U Wikipediji naglašavaju kako je riječ o hrvatskom književniku iz Srbije.

Mladen Šimić ispred rodne kuće

Mladen Šimić (Bosanski Brod, 1941. – Novi Sad, 2018.) rođen je, kako se kaže, od majke Mire, rođ. Makovec i oca Rudolfa Šimića. Obitelj je živjela u selu Sijekovcu. Godine 1951. Šimićevi se sele u Novi Sad. Selidba je bila, prema terminologiji toga vremena, „po potrebi službe“, jer mu je otac bio željeznički komercijalist i išao je onamo gdje je Uprava određivala.

Mladen Šimić je pisao povijesne rasprave, pjesme, priče, kritike i eseje. Objavio je dvije knjige proze:
– Odlazak i povratak Hrvata u Europu, Novi Sad, 2009.
– Prohladno vrijeme: pripovijetke, Petrovaradin, 2010.

Članci su mu objavljeni u odličnom časopisu Hrvata u Vojvodini (nakon smrti njegovog višegodišnjeg i zaslužnog urednika, književnika Milovana Mikovića, časopis je „ušutio“) Klasju naših ravni, br. 9/10 (2007), str. 28.-29. Zastupljen je u zborniku pjesništva O zemlji i zanovijeti u odabiru hrvatskog književnika iz Nove Gradiške, Ivana Slišurića i Vez porubljen snom i zavičajem, također u odabiru Ivana Slišurića i urednika Ivana De Ville, spiritusa movensa poznate manifestacije „Rešetarački književni i likovni susreti“.

Mladen Šimić bio član je Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada.

U ovom kratku prikazu, zapravo upozorenju na ovoga zaslužnog književnika-amatera koji je živio u Novome Sadu i sudjelovao i kulturnome životu srijemskih i bunjevačkih Hrvata, navodim kao prilog Šimićevu pjesmu „U Sijekovcu“.

U SIJEKOVCU

U selu Sijekovcu kraj Bosanskog Broda
proveo sam najljepše dane svog djetinjstva.
To sam pretočio u pjesmu.
U Sijekovcu mom
pijevci zorom pjevaju
vlak me rano budi
poslije slatko zaspem
moja sreća je velika
bajna su sjećanja
divni su snjegovi
krasne su ševe
kontrasti su snažni
desetljeća prošla
ljubav lebdi u zraku
oblaci plutaju nebom
pljus, pljus priča Sava
staro društvo čeka pred kinom
svjetlost se prelama u zraku
škola je daleko
gledat ću kaubojski film
igra Gari kroz Kufer
probam ljubav, kušam život
skačem troskok
igram nogomet
preplivavam Savu
razmišljam o Tvorcu
nadam se sreći

DRVO

Jedno drvo raste
u bolničkom krugu
tisuću bolnih očiju ga gleda
a ono granama maše
To je lipa lijepo drvo
ime samo to kaže
u lipnju mirisom pozdravlja
i okolo zuje pčele
Lišće joj je svijetlo
i treperenjem mi šapuće
nije više lipanj
već listopad dolazi
Opada lišće već pomalo
i žuti i žuti
ali još uvijek treperi
i šapće i pozdravlja me
Studeni je već došao
a ja sam opet u istoj sobi
oh Bože pomozi mi
i lipa je tu
Kora joj je crna i izbrazdana
i priča mi priče
crta mi slikovnicu
i tješi me, tješi.

U memoarskoj prozi: Susret s rodnim selom, očituje se cjelokupna drama, ali i nesreća hrvatskoga pučanstva Bsanske Posavine:

(…)

„Sijekovac selo na domak Bosanskog Broda. Zemljište okolo je sve pripadalo Šimićima.
Nekada. Davno.
Ulazimo u nešto kao centar sela.
–Tu je bio dom, kino… priča Mladen. Puno sam ljeta ovdje proveo. O bože kako je to sve
zapušteno sada.
Ne izlazimo iz auta. Do kuće Mladenovih djeda i bake ne možemo, jer je ona u krugu rafinerije. Nekoliko kuća obraslih gustom šikarom Mladen prepoznaje, pita za sudbinu njihovih vlasnika.
Uglavnom … odgovor je: Švedska, Norveška, Kanada, Amerika, Slavonski Brod…
Nema više Mladenovog Sijekovca. Vraćamo se u Slavonski Brod.
–De ti malo uspori …opominje brižni Tomislav …tu iza krivine znaju čekat sa radarom.
Kontrola dokumenata, most, kontrola dokumenta, carinik maše rukom i kaže: može, prolazi!
U Slavonskom Brodu smo!
Bože kako je to blizu, a opet tako daleko …strano.

Đuro Vidmarović

hkv.hr / Hrvatsko nebo