Hrvatsko-bošnjački sukob rezultat je želje Bošnjaka za svojom državom

Polaganjem vijenaca u Križančevu Selu, na središnjem spomen-obilježju hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata za središnju Bosnu, počeo je program znanstvenog skupa pod nazivom “Muslimansko/bošnjačko-hrvatski rat, s posebnim osvrtom na oružane sukobe i stradanja u središnjoj Bosni 1993. godine”.

Vijence su položili i svijeće zapalili politički dužnosnici HDZ-a BiH i HNS-a BiH, kao i izaslanstvo Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH. Počast su odali i predstavnici krovnih hrvatskih braniteljskih udruga te brojni drugi dužnosnici, časnici, dočasnici i branitelji HVO-a. Organizator znanstvenog skupa u Vitezu je Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, čiji je ravnatelj prof. dr. sc. Ivica Šarac.

Vrijedni radovi

– Trideset godina od završetka sukoba samo je slučajan povod za jedan ovakav znanstveni skup. Daleko su dublji razlozi. Javnost u Republici Hrvatskoj, ali i Hrvati u Bosni i Hercegovini premalo znaju o stradanjima, patnjama i žrtvama vlastitoga naroda posljednjeg rata. Javnosti i u Republici Hrvatskoj i BiH malo znaju ili ništa ne znaju o zločinima u režiji ratnoga Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Armije BiH nad pripadnicima hrvatskoga naroda – rekao je Šarac, koji je i sveučilišni profesor. Prof. Mladen Ančić govorio je na znanstvenome skupu “Koga je rat u bivšoj Jugoslaviji iznenadio?”, a Ivo Lučić o temi “Bog i Hrvati, Allah i Muslimani! Hrvatsko-muslimanski politički odnosi u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća”, Šimun Novaković – “Muslimansko-hrvatski odnosi 1992. – 1994. u svjetlu rasprava i odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine”, dok je ravnatelj Hrvatskog dokumentarno-memorijalnoga centra dr. sc. Ante Nazor održao predavanje o temi “Uzroci sukoba ABiH i HVO-a u središnjoj Bosni”, piše portal Večernjeg lista BiH. U komentaru za Večernjak rekao je kako Haaški sud niti je utvrdio istinu niti ispisao povijest o hrvatsko-bošnjačkome sukobu. – Sudskim presudama se ne piše povijest. One su samo dio izvora, a nikako nisu glavni izvor povjesničarima za objašnjavanje što se dogodilo u prošlosti.