Razgovor: Hrvojka Mihanović-Salopek, predsjednica Društva hrvatskih književnika

Općenito je legendarni život po zagrebačkim kavanama iz doba Matoša ili Ujevića zamro. Da ne spominjem kakvo je otuđenje i izolaciju uzrokovala korona. Međutim, sad sam intenzivnije prisutna na tribinama u DHK i vidim da ljudi diskutiraju. Pojedine izdavačke kuće organiziraju i druženja uz prigodni domjenak i osvježenje, pa ljudi ostaju neformalno razgovarati i nakon završetka službenog književnog programa. Sad kad je prestala pandemija, uvjerena sam da će se postupno vratiti i živost u naše omiljeno mjesto intelektualnog okupljanja – rekla je uz ostalo u razgovoru za Hrvatsko nebo novoizabrana predsjednica DHK-a, dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek.

Očuvati dignitet DHK i okrenuti se djelatnosti

Nedavno izabrana predsjednica Društva hrvatskih književnika, dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, dobro je poznata kulturnoj i znanstvenoj javnosti. Od godine 1986. radi u Odsjeku za književnost Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju. Počasna je dopisna članica Međunarodne Mariološke akademije u Rimu. Radila je na više znanstvenih projekata. Autorica je deset znanstvenih knjiga. Priredila je trideset i šest knjiga izabranih djela, monografija i zbornika radova. Objavila je više od sto izvornih znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim i domaćim stručnim skupovima… Uz književnost završila je studij orgulja na Institutu za crkvenu glazbu pri Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Koncerte je izvodila u Hrvatskoj, Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi. Dobitnica je brojnih nagrada, priznanja i odličja, među njima i ordena Hrvatskog pletera za promicanje hrvatske kulture.

Na izvanrednoj izbornoj skupštini Društva hrvatskih književnika održanoj u svibnju ove godine premoćno ste pobijedili protukandidata. Je li Vas rezultat izbora iznenadio, prvenstveno mislim na izbor Vas i dvoje podpredsjednika te osobito na sastav Upravnoga odbora?

Doista me je visina glasova koje sam dobila ugodno iznenadila, ali to povjerenje obvezuje i namjeravam se gorljivo založiti da napravimo pozitivne iskorake. Mnogo članova DHK me je telefonski kontaktiralo i potužilo se da pojedini ogranci DHK nemaju dobar kontakt sa središnjicom u Zagrebu. Pojedini ogranci su nam se raspali, a neki su zamrli s aktivnostima, tu mislim na ogranke u Splitu, Dubrovniku, Varaždinu, Čakovcu. Uglavnom bit će posla. Izabrani potpredsjednici i članovi Upravnog odbora su svi odreda odlični književni stručnjaci i bit će mi veliko zadovoljstvo raditi s njima. U pogledu vodstva DHK Statut je vrlo jasan: predsjednica odlučuje zajedno sa članovima Upravnog odbora, dakle, ako se složimo, nema nikakvih problema, ali ako imamo različita stajališta, glasačka većina odlučuje. Prema tome svaki predsjednik mora biti svjestan da neće uvijek moći provesti svoje mišljenje i da treba uvažiti odluku većine vodstva, a najvažnije je da radimo za dobrobit DHK.

Razlozi za saziv izvanredne izborne skupštine, nekako su ostali neosvijetljeni široj javnosti. Ne sjećam se kad je DHK sazvalo izvanrednu skupštinu…? Što nam o tomu možete reći?

Želim naglasiti da sam se nakon objave rezultata izborne skupštine odmah zahvalila bivšem predsjedniku Zlatku Kriliću i bivšem vodstvu na svemu dobrom i pozitivnom što je realizirano u proteklom mandatu, a na pojedinim propustima svi učimo i nastojimo korigirati propušteno i pružiti svoj doprinos za boljitak rada u DHK. Budući da je došlo do razmimoilaženja između gosp. Krilića i bivšeg Upravnog odbora DHK te su se kršile zajedničke odluke, što je ujedno i kršenje Statuta DHK, došlo je do prekida ispravne komunikacije između bivšeg predsjednika Krilića i Upravnog odbora, znatno su se poremetili međuljudski odnosi i djelatnost je zapala u krizu. Sama nisam bila neposredno uključena u prijašnje vodstvo DHK, tako da sam tu polemiku slušala iz publike kao i ostalo članstvo. Jedan dio kolega koje je gosp. Krilić kandidirao za vodstvo DHK nije izabran i mnogi su to primili s podosta emocija, pa i nezadovoljstva koje je kulminiralo u neprimjerenim izjavama na fb stranici DHK. Sve je to ljudski, ali sada treba smiriti strasti, očuvati dignitet DHK i okrenuti se djelatnostima naše udruge.

Jeste li izvršili primopredaju dužnosti s prethodnim predsjednikom gosp. Krilićem? Kakvo ste stanje zatekli?

Primopredaja je izvršena preko tajnika DHK, gosp. Gregora. Više članova iz tajništva je u psihozi napetosti imalo i određene zdravstvene tegobe, pa smo napravili i primjerenu odgodu. Međutim, zadataka je jako puno i sada se moramo prihvatiti posla. Najviše me je prenerazila spoznaja da je pravna sistematizacija i raspodjela poslova u tajništvu (između glavnog tajnika DHK te administrativne tajnice i tajnice uredništava) napravljena nedopustivo loše i neprecizno, a to je uzrokovalo brojne probleme i nesporazume. Sad će se to na idućoj sjednici s Upravnim odborom ispraviti.

Tijekom Vašega mandata DHK će proslaviti 125. obljetnicu utemeljenja. No, kao što je poznato, nema riješeno osnovno pitanje, a to je prostor. Taj se problem provlači iz mandata u mandat. Vidite li moguće rješenje?

Svakako ću se tim pitanjem morati temeljito pozabaviti, a nadam se da će mi u tome Upravni odbor pružiti podršku. Međutim, dok ne proučim pravnu pozadinu cijele problematike, bilo bi prerano govoriti o tome.

Kakva bi danas trebala biti društvena uloga DHK? Treba li se ono uklopiti u tzv. „hrvatsku šutnju“ ili pak o određenim važnim pitanjima za članstvo, DHK i hrvatsko društvo u cjelini, iznositi u javnost stajališta i ocjene, sugestije i preporuke, inicijative i reakcije? Na koje izazove DHK treba javno reagirati?

Znamo da je upravo hrvatska književnost često u povijesti bila angažirana i na taj način je u nedostatku hrvatske državne samostalnosti problematizirala kroz književna djela i preko raznih polemičko-kritičkih tekstova probleme u politici i društvu. Danas imamo svoju samostalnu državu, a treba imati na umu da po svom ustrojstvu DHK predstavlja nadpolitičku udrugu. To znači da su u našoj udruzi članovi različitih političkih i ideoloških opcija, a u prvom planu nam je razvitak i boljitak književnosti, a ne politika. Ipak, oko ključnih pitanja koje se tiču međurelacija književnosti i politike DHK treba zauzeti stav. Odluke ću, dakako, provoditi zajednički i u suglasju s Upravnim odborom, ali npr. osobno smatram da se treba priključiti zalaganju Matice hrvatske oko prijedloga zakona o hrvatskom jeziku, jer jezik je medij i tkivo književnoga stvaralaštva.

Nedvojbeno je jezik osnovni alat književnika, stoga je prirodno da književnici skrbe o jeziku. DHK, međutim, dosad nije ponudilo svoj prijedlog zakona o hrvatskome jeziku. Je li to odraz hrvatske šutnje, nedostatka hrabrosti, kolektivnog povratka u „bolju prošlost“, ili je u pitanju taktički potez uzrokovan borbom za trajno rješenje prostora?

Kao što sam pokušala protumačiti, svaka izvanredna sjednica unosi određeni mali potres u redovni rad DHK. Novo vodstvo tek je imalo prvu konstitutivnu sjednicu, upravo se u skladu s izbornim rezultatima slažu novoizabrani odbori i različita povjerenstva DHK, a najavila sam da moramo ispraviti i pravne nepreciznosti i manjkavosti koje su dovele do pogrešnog tumačenja obavljanja dužnosti i radnih prava. Prvo trebamo riješiti probleme u funkcioniranju svoje udruge, a potom će doći vrijeme da se uključimo i u društvene sfere koje su povezane s književnosti.

Kako poboljšati informiranje javnosti o aktivnostima Društva? Primjerice, u organizaciji DHK održavaju se brojne tribine, izlaze i novi naslovi u izdanju DHK, međutim, u pravilu o tome u javnome prostoru nema ni slova. S tim u svezi je i pitanje kako poboljšati vidljivost članova Društva, a time i suvremene hrvatske književnosti? Je li rješenje u pokretanju novoga lista u nakladi DHK?

Upravo radimo na kriterijima po kojima će se objavljivati aktivnosti središnjice i ogranaka DHK na web stranici DHK. Usprkos proceduri sastavljanja novoizabrane upravljačke strukture, naša web stranica donosi podatke o djelatnosti u DKH. Također, namjeravam uz pomoć članstva DHK, pristupiti i ažuriranju biografskih podataka o našim članovima, posebice iz razloga što su biografije na web stranici u priličitom neredu. A što se tiče javnih glasila i novina, općenito je vidljivo da generalno vlada manjak interesa za kulturu i književnost. Bojim se da je novinama najzanimljivije kad se može plasirati ili umjetno stvoriti neki skandal, a prikaz činjenica pada u peti – šesti plan. Možda zato ulazi u modu da i pojedini književnici potenciraju skandale tamo gdje ih zapravo nema. Zbog toga sam Vam zahvalna za ovaj razgovor i uvijek ću se rado odazivati, tako da možemo iskreno i činjenično prikazati što se radi u DHK.

Može li i treba li recimo časopis Republika imati i programatski naboj, tako da poput prvog broja časopisa „Krugovi“ iz 1952. proklamira neku novu ili ponovnu književno-duhovnu, estetičku i intelektualnu “živost”, nekakav  novokrležijanski “Plamen” ili neku novošimićevsku “Vijavicu”?

Danas u znatnoj mjeri vlada pluralizam poetičkih koncepcija, odnosno rušenja cjelovitih koncepcija u poeziji i prozi. Kako će se uređivati Republika, to ovisi o koncepciji njezinih urednika. Dakako da svaki član uvijek slobodno može izreći neke svoje prijedloge, poticaje ili dobre zamisli, a na uredništvu je potom da odluči jesu li ti savjeti provedivi i vrijedni, u skladu s njihovom uređivačkom koncepcijom ili nisu.

Kako mislite uspostaviti suradnju s ograncima DHK? Na kojim bi se osnovama trebale ostvarivati zajedničke aktivnosti „središnjice“ i ogranaka?

Vaše pitanje je zacrtana točka dnevnog reda na idućoj sjednici Upravnog odbora. Osobno sam u svom predizbornom programu navela da smatram kako treba organizirati književnu večer i gostovanje svakog postojećeg ogranka DHK u Zagrebu, a pojedini članovi iz središnjice mogu sporazumno gostovati u ograncima. Naravno da se i ogranci međusobno mogu i trebaju dogovarati o mogućnostima međusobne razmjene. Puno je još ideja, ali trebam saslušati i inicijative ostalih članova Upravnog odbora.

Prostor DHK na Jelačić placu desetljećima je bio i zagrebačko središte neformalnih okupljanja, mjesto gdje su se razmjenjivale ideje, brusila stajališta… Danas toga nema. Mogu li se u sklopu Društva stvoriti uvjeti i za taj, istina, neformalan, ali ljudski i intelektualno bitan segment međusobnih susreta ljudi i ideja?

Općenito je legendarni život po zagrebačkim kavanama iz doba Matoša ili Ujevića zamro. Da ne spominjem kakvo je otuđenje i izolaciju uzrokovala korona. Međutim, sad sam intenzivnije prisutna na tribinama u DHK i vidim da ljudi diskutiraju. Pojedine izdavačke kuće organiziraju i druženja uz prigodni domjenak i osvježenje, pa ljudi ostaju neformalno razgovarati i nakon završetka službenog književnog programa. Sad kad je prestala pandemija, uvjerena sam da će se postupno vratiti i živost u naše omiljeno mjesto intelektualnog okupljanja.

Razgovarao Nenad Piskač/Hrvatsko nebo