Deutsce Welle/Steže li se obruč oko Vučića?

Masovni prosvjedi, kriza na Kosovu, pritisci međunarodne zajednice. Manevarski prostor predsjednika Srbije Aleksandra Vućića se sužava. Ali je li to zaista početak kraja kako to najavljuje opozicija, pita se, u analizi uoči današnjih novih prosvjeda u Beogradu, Deutsce Welle.

Točno je mijesec dana otkako je trinaestogodišnjak počinio masovno ubojstvo u svojoj osnovnoj školi. Bez obzira na desetine tisuća komada oružja koje su građani predali u akciji države za razoružavanje, strasti se ne smiruju.

Građani se peti put pripremaju na prosvjede protiv nasilja, najmasovnije političke skupove od 5. listopada.

„Trebalo se dogoditi nešto nezamislivo, nešto toliko jezivo, kao što su masovni zločini, da se izazove toliki strah, da bi se počeo kruniti taj patološki, šizofreni mozaik podijeljenog društva. I to tako što su ljudi izašli na ulice“, kaže za DW Perica Gunjić, urednik portala Cenzolovka.

Jedan od organizatora prosvjeda, Radomir Lazović iz Zeleno-lijevog fronta, kaže da je ovog puta ljude na ulicu izvela emocija.

„Sve nas je uznemirilo što je nakon nesreće stigla brzinska reakcija države – da sustav nije zakazao. Ne postoji mogućnost da znate dan nakon tragedije je li sutav zakazao ili nije. To je izazvalo bijes jer su ljudi vidjeli da se ništa značajno neće promijeniti ako se vlast bude pitala“, objašnjava Lazović.

Nagomilani problemi prelili čašu

Bijes i tuga, međutim, došli su nakon godina frustracija, nezadovoljstva i ogorčenosti zbog afera koje prate vladajuću Srpsku naprednu stranku – od rušenja u Savamali, preko pada helikoptera, Krušika, ubojstva Olivera Ivanovića, sve do sumnji u veze državnog rukovodstva s kriminalnim klanom Veljka Belivuka o kojima je nedavno pisao i New York times.

Zato iz opozicije stižu pobijedonosne poruke. „Kriminalna hobotnica SNS duboko je ušla u sve pore našeg društva, gradi se već desetljeće i više. Tvrditi da je on gotov bilo bi previše optimistično, ali svakako gledamo početak kraja SNS“, veruje Lazović.

Bez obzira na sve, bilo bi prejako reći da se obruč oko vlasti steže, ocenjuje izvršni direktor CeSID-a Bojan Klačar, ali situacija svakako jeste izazovna.

„Ovi događaji su problematični iz perspektive nekoga tko voli da je korak ispred konkurencije. Odgovaranje na te događaje njega stavlja u defanzivnu poziciju, a to Aleksandar Vučić ne voli. On voli da otvara teme i kontrolira političku agendu“, objašnjava Klačar za DW.

Kurti (ne)pomaže

Klačar vjeruje da je za Aleksandra Vučića veći problem Kosovo i da ga tamošnje krize stavljaju u veoma nezgodnu poziciju. „Jer Kosovo je tema koja će trajati. Prosvjedi, čak i ako budu istrajni i masovni, imaju neki svoj vijek. Kosovo taj vijek nema“, smatra izvršni direktor CESID-a.

On podsjeća da istraživanja javnog mjenja ukazuju da se Kosovo ove godine ponovo penje na listi prioriteta građana Srbije. „I poslednja stvar, odliv glasova SNS-a na prošlim izborima bio je u velikoj mjeri povezan s Kosovom i s Rusijom.“

Sugovornici DW odbacuju tezu da su posljednji incidenti na sjeveru Kosova režirani zarad skretanja pažnje javnosti.

„Meni se čini da s tim problem Kosova živimo sve vrijeme, pa se sve mora događati paralelno“, kaže Lazović, ali dodaje da je i Aleksandar Vučić dovođenjem ljudi na „kontramiting“ SNS omogućio prištinskim vlastima da zauzmu općine.

Što se tiče zahtjeva prosvjeda, osim odlaska ministra prosvjete, do sada je održana i izvanredna sjednica Skupštine. Vlast je stidljivo najavila ukidanje nekih realyti programa, ali bez konkretne zabrane.

„Mi tražimo da se hitno i odmah zaustavi izloženost nasilju našeg društva koje dolazi s televizija s nacionalnom frekvencijom – Pink i Happy – da se zaustave tvornice mržnje u tiskanim medijima kao što su Informer, Alo i slični, da se smjeni rukovodstvo RTS-a i da se RTS oslobodi i da snosi odgovornost u onim oblastima koje su važne za ovaj slučaj, a to su prosvjeta, policija i BIA“, podsjeća Lazović.

To što su mediji glavna tema i ovog prosvjeda samo govori o tome da je vlast Aleksandra Vučića temeljito, detaljno promijenila medijsku scenu u cijeloj zemlji, objašnjava Gunjić.

„Stotine milijuna eura novca građana, iz proračuna, upumpano je u nove ili relativno nove medije koje naprednjaci kontroliraju. Stvorene su nove medijske imperije, novi medijski tajkuni, u svakom dijelu zemlje ih ima taman koliko je potrebno da propaganda vlasti stigne do svakog ćoška Srbije“, kaže urednik Cenzolovke za DW.

Gunjić zato ne vjeruje da će naprednjaci ispuniti neki od preostalih medijskih zahtjeva. „Prije će zaoštriti sukobe na Kosovu ili navesti desničare da napadnu one koji mirno prosvjeduju. Vučić se ponaša kao da bi mu nekakav mini-rat savršeno odgovarao, kao i desničarskim sponzorima iz Rusije“, dodaje Gunjić.

Nema političke promjene

Bojan Klačar iz CeSID-a ne vjeruje ni da će prosvjedi rezultirati novim izborima, a još manje prelaznom vladom o kojoj se vrlo glasno govori. „U Srbiji, koliko god prosvjedi bili masovni, ne možemo govoriti o toliko velikoj političkoj krizi da bi vlast priznala politički poraz“, ocijenjuje Klačar.

Zato opozicija saveznike traži u međunarodnoj zajednici. Lazović je nakon sastanka s izvestitelje Europskog parlamenta za Srbiju Vladimirom Bilčikom i zastupnikom Matjažem Nemecom rekao da su pozvali Europsku uniju da zauzme jasan stav o zahtjevima prosvjeda i napadima kojima su izložene različite društvene grupe.

„Dobro je što je Europski parlament usvojio rezoluciju u kojoj se većina naših zahtijeva poklapa s nalazima Parlamenta i očekujem da u subotu 3. lipnja dobijemo i javni stav EU koji će se osvrnuti na to da su ti zahtjevi prosvjeda nešto što EU vidi i podržava kroz svoje službene izveštaje“, dodaje Lazović.

Za to vrijeme, Vučić izlaznu strategiju traži u reformi SNS i pravljenju novog pokreta kako bi povratio dio izgubljenih SNS birača prije nego što, umijesto reforme medijske sfere, opoziciji eventualno ponudi – izbore.

hms.ba / Hrvatsko nebo