Nataša Božinović: Let it be No. 13

Prle je dobro rekao u jednome intervjuu u Liverpoolu: „Nismo strašni, mi smo samo ružni!“ Istina je, ne zastrašuju, samo ne spadaju u estetske standarde Eurovizije. Tamo lijep muškarac znači feminiziran muškarac, pa čak ako nosi bradu. Prle, Mrle i ekipa mogu odjenuti što bilo, uvijek će biti muške sirovine i to im je s moje strane gledano, jedina drugačijost u ideološkom paradoksu eurovizije gdje se pompozno propagira borba za jednakost  i različitost u isto vrijeme.

Rezultat  sukoba borbe jednakosti i različitosti u istoj osobi je, matematički gledano, nula bodova. Kolektivno; svi su jednako dosadni. Ako izdvojimo političke poruke i ideološku narav Eurovizije, poput  miss govora, a od kojih ni razni parlamenti, ni sam EU parlament, nisu imuni, dobijemo današnju situaciju u svijetu. Poruka jednoga Prle ne razlikuje se puno od govora jedne ljepotice na natjecanju za miss, a sve skupa nimalo intelektualno ne odudara od govora EU parlamentarca Freda Matića. Svi ti govori koliko god pozivali na mir u svijetu imaju dozu agresije i isključivosti, pa čak  provokacije i navijanja za rat.

Prle poručuje: „U ratu nema pobjednika!“. Zemlja iz koje dolazi slavi Dan pobjede 5. kolovoza?! Rat u Hrvatskoj je završio pobjedom nad agresorom, a ako nema pobjede ili rat još traje ili su Prli neki računi neriješeni, pa bi ga on ponovo započeo. Nema druge. U redu, referira se na rat u Ukrajini, on bi ga zaustavio i bla, bla,…, tko ne bi?! Djetetu od 60-70 godina treba objasniti da nije baš sve tako ružičasto i jednostavno. Da napadnuta zemlja, u ovome slučaju Ukrajina, treba pobijediti da bi se rat zaustavio. Ali opet, kad se pobjeda dogodi, da bi Tihi i Prle, Slavko i Mirko, Lolek i Bolek i sva djeca na kugli zemaljskoj bila sretna, pobjednik treba biti good guy. U konkretnom slučaju Prle i Mrle su prepoznali good guya, Ukrajinu, i bad guya, Rusiju. Odmah su se kao tipična riječka dječica našli u izrazu kojega, kako god skroman i bezvezan bio, sama lokacija nastanka, grad Rijeka, svrstava u vrhunsku modernu umjetnost. Napisaše tako antiratnu pjesmu u korist Ukrajine. Toliko je snažno odjeknula proukrajinska, antiratna poruka pjesme da ju ukrajinski žiri uopće nije prepoznao. Ne želim biti zločesta, ali postoji mogućnost da su Ukrajinci  ovako shvatili: hellou, ako mi dobivamo bodove jer smo zaista žrtve, ne mora nam  se još netko kačiti i prisvajati naše bodove. Sličan je pokušaj srbijanske politike glede logora Jasenovac. Svim silama, žele se prikačiti na židovski holokaust.

Let 3 je prastara rock grupa, ideološki zaostala u SFRJ. Imaju i dobrih pjesama. Političko aktivistički, nisu ih dirnule devedesete kao ruska invazija na Ukrajinu 2022. Čak je „bombardiranje Srbije i Čačka“, imalo više učinka na njihov izričaj negoli bombardiranje bilo kojega hrvatskoga grada. Urodilo je istoimenim albumom 2005. Netko naivan može iščitati sprdnju sa srbijanskom politikom i primitivizmom, ali više se radi o izjednačavanju svih aktera devedesetih, smještajući sve nacionalne politike u istu balkansku primitivnu čorbicu koja je po Letovcima zakuhala rat i uništila njihov dom od Vardara do Triglava. Za note s toga albuma treba imati dobar želudac. Dovoljna je ova izjava dana prilikom izlaska albuma: “Mi ne zbijamo šalu, time se bavila ‘Top lista nadrealista’. Mi stvaramo nova značenja, sastavljamo ih od mnogo štošta, ima u tome puno humora, ali nema parodiranja. Parodiranje je isto što i paradiranje. Ovo naše je novi svijet, neka nova zemlja, Nova Jugoslavija!”. Stoga, ne vjerujem da vrijedi istraživati njihov opus da bi pronašli prohrvatsku antiratnu simboliku, neku prohrvatsku mamu ŠČ. Da je itko išta kupio Slobi kao mama Putinu? Ni tenk, ni mercedes, a kamoli, ne daj Bože izustiti; traktor!

Simbolički je snaga njihove Mame ŠČ djelovala antiratno kao i njihove haljine na njihovu muškost. Ovom potonjem, vjerujem, vesele se samo njihove žene. I da je  u svijetu ostalo i trunke dostojanstva ostalo bi samo na njihovim ženama jer su ih one odabrale. Međutim, svi smo, gledajući Euroviziju, prateći TV, društvene mreže, izloženi  neukusu ekspresije bilo kakve seksualnosti. Stoga mi, moram priznat, ekspresija muškosti u okviru ocvalih muških rokera djeluje najnormalnijom pojavom, a u kontekstu Eurovizije i najoriginalnijom.

S obzirom na stalnu potrebu neukusne javne ekspresije seksualnosti u svim segmentima života jasno je da zahvaljujući sve agresivnijoj navali rodne ideologije prednjači neukus LGBT  seksualnosti. I otvara sva vrata. Ne samo zabave. Politika, obrazovanje i znanost ne traže više genijalne umove koliko rodne komesare i komesarke. Zapravo, biti glup ko stup, dodatna  je prednost. Žene nose utege, a muškarci roze haljinice. Pripadnost rodnoj ideologiji koja se  ruga zdravoj pameti i agresivno ju isključuje, ruši sve pred sobom. Sva  ljudska i ženska prava koje je zapadna civilizacija dosegla na svome vrhuncu, zahvaljujući rodnoj ideologiji, desetljećima bilježe znatan pad. Prijeti nam ozbiljna ugroza od vrijednosti koje smo poznavali. Nadam se u nekom od slijedećih puta ozbiljnije pozabaviti ovom temom. Za sada mogu konstatirati da bar što se naših medija tiče, više nije nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, na krilima juriša rodne ideologije, Eurovizija uzima prestiž.

Nataša Božinović/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo