Treba li nam na hvarskoj rivi spomenik koji slavi Karađorđeviće?

Neshvatljiva odluka hvarskih gradskih vlasti

Nedavno je u javnosti slabašno odjeknula vijest o odluci Gradskoga vijeća grada Hvara prema kojoj se u javni gradski prostor želi vratiti spomenik kipara Šime Dujmovića (1887. – 1968.) „Izvor novoga života“, djelo koje slavi Karađorđeviće.

Tzv. spomenik oslobođenja („Česma oslobođenja“), koji je zamišljen kao izvor vode, postavljen je 1927. na hvarskoj gradskoj rivi, odakle je uklonjen 1941. Počiva na bazi od triju ravnih ploča koje se uzdižu poput stuba, a na njima je 12 piramida odrezanih vrhova koje natkriva još jedna ploča. Na toj ploči stoji izdužena piramida s odrezanim vrhom, a njezine četiri plohe s reljefima – alegorijama „krase“ likovi kralja Aleksandra Karađorđevića, njegove supruge Marije, njegova oca Petra i srpskoga radikala Nikole Pašića, dugogodišnjega predsjednika vlade Kraljevine Srbije i Kraljevine SHS. Na vrhu pak te odrezane piramide s koje se slijeva voda u bazen nalazi se ženski lik (Faria/Farija) koji jaše na zmaju i uzdiže ruke prema krilatomu mladiću iza svojih leđa koji joj, prema tumačenjima, kao „anđeo slobode“ treba udahnuti život.

Spomenik iz 1927.

Navodno Gradsko vijeće grada Hvara nije raspravljalo o vraćanju reljefa s Karađorđevićima, nego bi u javnom prostoru trebala osvanuti samo glavna skupina sa spomenika (Faria/Farija, anđeo i zmaj), no sve i da je to tako, ostaje nelogično zašto bi se u javni prostor grada Hvara 2023., u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, vraćao (pa i okljaštreni) politički motivirani spomenik koji slavi oslobođenje koje to nije bilo i zašto bi se isticala umjetnost u službi neprihvatljive ideologije.

Dio spomenika, Muzej hvarske baštine

Detalj spomenika, Muzej hvarske baštine

Ogranak Matice hrvatske u Hvaru uputio je ovih dana otvoreno pismo Gradskomu vijeću grada Hvara, gradonačelniku, odgovornim državnim tijelima, kulturnim ustanovama i medijima u kojem izražava čuđenje i nevjericu te ističe svoje protivljenje odluci prema kojoj bi Dujmovićev spomenik bio ponovno postavljen u javni prostor grada Hvara.

U pismu koje je potpisao predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Hvaru akademik Kuzma Kovačić naglašeno je kako se spomenik ne može opravdati povijesnim kontekstom svojega nastanka „jer je taj kontekst svima jasna protuhrvatska stvarnost – srpska fašistoidna okupacijska ideologija i politika začeta i prije nametnutog nam ulaska u državnu tvorevinu podložnu srpskoj kruni te potpuno ostvarena u Kraljevini Jugoslaviji i zatim u komunističkoj Jugoslaviji, u kojima se hrvatski narod našao pred uništenjem“.

Akademik Kuzma Kovačić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Hvaru

„Taj spomenik ni kao kiparska vrijednost po sebi, u cjelini ili u dijelu, ne može biti razlog njegova ponovnog postavljanja u javni prostor, jer je on trag anakronog i neizvornog kiparskog izraza bez istinskog duhovnog temelja koji svako umjetničko djelo, a osobito ono javno, spomeničko, mora imati“, dodao je akademik Kovačić u ime Ogranka Matice hrvatske u Hvaru kao drugi razlog protivljenja postavljanju spomeniku, uz primjedbu kako bi izdvajanje dijela spomenika za postavljanje u javni prostor bilo „nedopustiva intervencija, devastacija sama po sebi“.

Odluku Gradskoga vijeća grada Hvara o ponovnom postavljanju Dujmovićeva spomenika Ogranak Matice hrvatske u Hvaru pripisao je nepoznavanju umjetnosti i nedovoljnomu poznavanju naše povijesti. „Ako nije samo to njezin uzrok, onda se radi o puno goroj stvari, neshvatljivom nastojanju koje provode samozvani stručnjaci i stručnjakinje u Gradskom vijeću i izvan njega. Onda bi to moglo značiti da nositelji te odluke, gradske vlasti, svjesno ili nesvjesno provode nasilje nad hrvatskom kulturom i Ustavom skrivajući se iza zavičajne osjećajnosti (koju u nekim drugim prilikama ne pokazuju), zaključeno je u pismu uz poziv da se odustane od tog „žalosnog nauma koji bi osramotio naš grad, Hvarane, hrvatsku kulturu i državu“.

hkv.hr / Hrvatsko nebo