Iz stranih medija/Die Welt: Kako Kina izaziva najveću dužničku krizu svih vremena
Vrijeme:5 min, 34 sec
„Peking ulaže stotine milijarda u prometne rute u Aziji i Africi. Naš autor posjetio je neke od udaljenih postaja Puta svile. U tim je zemljama često samo elita ima koristi od infrastrukture – dok građanima ostaju golemi dugovi prema Pekingu“, piše njemački dnevnik Die Welt u podnaslovu članka Philippa Mattheisa objavljenoga 23. svibnja.
„Krunski dragulj središnje Azije“, kako ga hvali kineska propaganda, turobno je mjesto. Putovanje kroz mjesečev krajolik od Almatyja u Kazahstanu do kineske granice traje četiri sata. Malo prije pograničnog grada, vojnici nas zaustavljaju i ne dopuštaju da nastavimo vožnju, potom mene i mog vozača drže dva sata u baraci. Na horizontu se vide neboderi na kineskoj strani i utovarna stanica, najveća suha luka na svijetu. Od kraja 2012., blizu Horgosa u Kazahstanu, postoji linija koja je djelovala kao lud, ali sjajan plan kada je otvorena: željeznička veza od Chongqinga u južnoj Kini do Duisburga. Zapravo, vlak vozi nekoliko puta tjedno. Putovanje od središnje Kine do Rajne traje oko jedanaest dana. Pretovar kontejnera na vlakove s odgovarajućom širinom kolosijeka traje 50 minuta (u Kazahstanu, kao i u svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, vlakovi imaju različite širine kolosijeka), što omogućuje sedam golemih dizalica. Njima upravlja kineska kompanija Cosco, koja ujedno drži 49 posto udjela u projektu. Pruga se zapadno od Almatyja dijeli na dvije dionice: jedna vodi preko Rusije do Duisburga u Njemačkoj, a druga do Teherana. Frekvencija je nešto smanjena nakon rata u Ukrajini, ali vlakovi i dalje voze. Željeznička pruga jedan je od vodećih projekata Novog puta svile, geopolitičkog glavnog plana Xi Jinpinga. U rujnu 2013. Xi Jinping, koji je upravo postao najmoćniji čovjek u toj supersili, održao je govor na kazahstanskom Sveučilištu Nazarbajev kojim je dao zeleno svjetlo za Novi put svile. Riječi koje je Xi odabrao tom prigodom zvuče jednako snažno koliko i nostalgično: „Tisućama godina ljudi u različitim zemljama duž Puta svile zajedno su ispisivali poglavlje prijateljstva koje je preživjelo do danas. … Vrijeme je da revitaliziramo Putove svile.“
Mjesec dana nakon toga, na turneji po jugoistočnoj Aziji, Xi Jinping također spominje pojam „Pomorski put svile“. „Zemlje u ovoj regiji dijele istu sudbinu i trebale bi imati više koristi od razvoja Kine“, rekao je Xi pred indonezijskim parlamentom u Jakarti. No, ako se malo bolje pogleda, shvati se da je projekt teško zemljopisno i vremenski odrediti. Ponekad se proteže od Chongqinga do Duisburga, ponekad od El Salvadora u Srednjoj Americi do Sjevernog pola. Ponekad se radi o golemim infrastrukturnim projektima, a ponekad o internetskim platformama i kineskoj mekoj moći. Čak i prije Xijeva govora 2013., kineske su se tvrtke širile na inozemstvo. Tek tada te su aktivnosti odjednom objedinjene pod nazivom Novi put svile ili Inicijativa Pojas i put (BRI). Dakle, što je Novi put svile? Vjerojatno najmanji zajednički nazivnik tih akcija jest geopolitička strategija Kine da proširi svoj utjecaj izvan vlastitih nacionalnih granica. „BRI nije toliko ekonomski motivirana inicijativa, glavni joj je cilj demonstracija moći“, kaže Jörg Wuttke, predsjednik Europske gospodarske komore u Kini. „Novi put svile nije multilateralna priča – njegov je cilj proširiti utjecaj Pekinga.“
Unatoč globalnim aktivnostima, fokus je na euroazijskoj regiji, a može se identificirati šest prometnih koridora: jedan vodi u Rusiju preko Mongolije, drugi u Europu preko srednjoazijskih država, posebno Kazahstana. Treći je namijenjen jačem povezivanju južnoazijskih obalnih država poput Vijetnama i Tajlanda s Kinom, a četvrti vodi malo zapadnije kroz Mjanmar i Bangladeš. Peti povezuje Xinjiang s Pakistanom i Perzijskim zaljevom, a šesti vodi prema zapadnoj Aziji preko Irana do Turske. Strategija Novog puta svile slijedi jedno načelo: Peking velikodušno dijeli zajmove, po mogućnosti zemljama u usponu i razvoju koje ovise o ulaganjima u infrastrukturu.
Uglavnom je riječ o velikim projektima, poput željezničkih pruga, cesta, luka i zračnih luka, koje te zemlje ne bi mogle izvesti bez vanjske pomoći. Međutim, zajmovi denominirani u dolarima često znače da kineske državne tvrtke dobivaju ugovore za izgradnju velikih projekata i da zapošljavaju kineske radnike. Peking također može kupovati i transportirati energiju i sirovine u tim državama i u idealnom slučaju dobiti dobar povrat na posuđeni novac. Po studiji Europske gospodarske komore, do g. 2018. pet kineskih banaka dalo je u zajam ukupno oko 650 milijardi dolara i time financiralo više od 800 projekata.
Problem: nelikvidnost
Točne brojke nisu poznate jer Peking ne objavljuje opsežan popis ni pojedinosti o posuđenom novcu. To bi mogao postati globalni problem u bliskoj budućnosti jer sve više zemalja korisnica kredita nailazi na poteškoće s plaćanjem. Po Međunarodnom monetarnom fondu (MMF-u), 21 država trenutno je pred „bankrotom“ ili ima problema s vraćanjem dugova: od Egipta do Pakistana, od Šri Lanke do Laosa. Čak se spominje da bi moglo doći do najveće dužničke krize u povijesti, ako se kao mjerilo uzme broj pogođenih ljudi – oko 700 milijuna. Jedan od razloga jesu visoke kamate na kredite koje Peking traži. U nekim se slučajevima sami projekti upotrebljavaju kao kolateral [jamstvo] za zajmove, ponekad se kao kolateral upotrebljavaju mineralni resursi ili prava na iskapanje ruda. U Šri Lanki, Kina je g. 2017. konfiscirala luku nakon što je tamošnja država zapala u financijske poteškoće.
Osim goleme stanice za utovar u srednjoazijskoj stepi, Kazahstanu ne ostaje mnogo. Trasa vlaka u prvom je redu kineski projekt i služi za vidljivost Novog puta svile. Roba se proizvodi u Kini i prodaje u Europi. Kazahstan je samo tranzitna zemlja, a Pekingu je u bilateralnoj trgovini mnogo više stalo do nečega drugoga. Naime, mnogo važniji za kinesko gospodarstvo jesu cjevovodi koji prelaze granicu nedaleko od Horgosa i opskrbljuju zapadni dio zemlje energentima. Od 55 velikih projekata koje financira Kina, 60 posto odnosi se na energetiku, a još 20 posto na rudarstvo. Treba imati na umu da je Kazahstan uz ostalo najveći svjetski proizvođač urana. Njegov udio na svjetskom tržištu urana bio je nevjerojatni 41 posto u 2021. Tu su i velika nalazišta bakra, zlata, boksita, kromita i drugih rijetkih zemalja. Visoki prioritet koji Kina pridaje regiji Središnje Azije pokazuje činjenica da se Xi Jinping ponovo sastao sa šefovima država regije krajem prošlog tjedna na samitu Srednja Azija-Kina. Nije uzalud odredište njegova prvog putovanja u inozemstvo od izbijanja pandemije bio Kazahstan, gdje se u jesen 2022. sastao sa šefovima država zemalja Šangajske sigurnosne organizacije. Kineske investicije popularne su među kazahstanskom elitom, a Xi Jinping je rado viđen gost. Pa ipak, stanovništvo ima pomiješane osjećaje kada je u pitanju kineski angažman jer je svjesno da ne će osjetiti osobitu korist od velikih ulaganja realiziranih u sklopu Puta svila budući da je struktura kazahstanskog gospodarstva tipična za autokracije bogate resursima. Obrazac je to koji se ponavlja u većini zemlja na Novom putu svile.
Povezano:
Die Welt/Hrvatsko nebo
