D.Velnić /Jugofiličari se rugaju Europi

Jugofiličari su izgubili svako povijesno i civilizacijsko uporište

Neshvatljivo je da se ni uz pomoć moćnih civilizacijskih alata, poput Rezolucije Vijeća Europe iz 2006. o uklanjanju nasljeđa i osude zločina počinjenim u komunističkim tiranijama, kao i Rezolucije Europskog parlamenta iz 2009. o savjesti i totalitarizmu i nakon više od trideset godina od uvođenja višestranačja u Hrvatskoj, suverena država Hrvatska ne može (ili se ne želi?) osloboditi stiska lažnog antifašizma. Zapravo se komunističkim recidivima i negatorima – nego negatorima hrvatske državnosti i suverenosti daje legitimitet uzurpacije te dopušta da povijesno osuđena i na stup srama pribijena ideologija komunizma, protivnica postojanja hrvatske države, svojim agitpropovskim aktivizmom arbitrira povijest i promovira nakaznost komunističkog totalitarizma u okviru jednog povijesnog kadavera zvanog Jugoslavija. Zar se ni danas – kad je pamćenje na srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku opečaćeno desecima tisuća ubijenih i stotinama tisuća raseljenih, da ne spominjem dvije tisuće Hrvata kojima se još ni za grob ne zna, kad boljševički nacizam u Ukrajini radi iste zločine kao što ih je tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća njemački nacizam radio susjednim državama – komunističkoj zadojenosti ne naslućuje kraj?

Napad na imunološki sustav nacije

Međutim, nije u Hrvatskoj riječ ni o kakvoj „dubokoj državi“ – duboko je samo dobro uhranjeno antihrvatstvo sraslo s orjunaštvom, jugoslavenstvom i velikosrpstvom – nego o partijskoj nomenklaturi: staroj zločinačkoj organizaciji perfidno ugrađenoj u hrvatsko višestranačje i gospodarstvo, u plaćeničke medije i samoupravljačku prosvjetu, isto takvo pravosuđe i u tzv. intelektualnu elitu. Radi se o zločinačkoj umreženosti koja sve godine od hrvatskog osamostaljenja svojim gojencima prerušenim u stranačke politikante i pacifiste, u suce i državne odvjetnike, novinare, intelektualiste i u nastavničko osoblje, truje hrvatsku političku, medijsku i gospodarsku scenu te planski osakaćuje hrvatsku mladost. Zapravo s veseljem uništava imunološki sustav nacije i uz pomoć starog agresora iz Domovinskog rata sudjeluje u hibridnom ratu protiv Republike Hrvatske. Ta se partijska premreženost s opreznim samoočuvanjem vješto prikrada i na svim razinama podmuklo razara hrvatsku samobitnost.

Članicama Europske unije ostaje neprestana obaveza da se izjednačavanjem povijesnog statusa svih totalitarnih režima 20. stoljeća sve one moraju podvrgnuti istim zakonskim mjerilima i praksama, a njihovi se simboli i znakovlje, uzvici i povici – pod kojima su izvršene likvidacije i progoni, izrečene zatvorske presude, konfiskacije i nacionalizacije, eksproprijacije i otimačine – moraju trajno brisati iz javnog prostora. U Republici Hrvatskoj to se jednako mora odnositi i na „Za dom spremni“ kao i na „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, s jednom razlikom, a ta je da je prvi povik kroz znak (i zastavu HOS-a) uredno registriran rješenjem iz 2001. pri Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, a znakovlje HOS-a odobrilo je Ministarstvo obrane 1994, tako da pravna država mora zaštititi cjelovit logo HOS-a. I nikad zaboraviti da se i pod insignijama HOS-a branila i obranila Hrvatska u Domovinskom ratu.

Komunistički „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ vlast Republike Hrvatske, valjda, podrazumijeva dobrodošlim zbog (krivotvorena) spominjanja antifašizma. Zapravo, taj je uzvik relikvija komunističkog režima, jer komunistički antifašizam, u naravi prijeki sud i sječivo komunističke ideologije, bio je i ostao zločinački potpis crvenog terora, samo krinka zločinca na putu uspostavljanja komunističkog totalitarizma.

Jugoslavenski komunistički pokret nije bio antifašistički, već je bio i ostao ekspozitura sovjetskog boljševizma i Kominternin poslušnik, izvršitelj njezinih naredbi u podizanju komunističkih revolucija diljem svijeta pa i u Kraljevini Jugoslaviji. Pravi antifašisti ginuli su daleko od svojih domova na Siciliji 1943., u Normandiji 1944, na primjer, i dalje prema Berlinu donoseći Europi slobodu i demokraciju, dok su Sovjeti nacističku okupaciju istočne Europe zamijenili boljševičkom. Njihovi tovarišči, hrvatski komunisti, i oni srpski s friško rašivenim kokardama, pod krinkom antifašizma uspostavljaju državu komunističke diktature.

Zločinačko bratstvo nacifašizma i komunizma

Nacizam i boljševizam potpisali su 1939. sporazum o interesnoj podjeli Europe kao i geopolitičkom i teritorijalnom grabežu. Pokolj u Katinskoj šumi, gdje su sovjetski komunisti na hladnu krv likvidirali više tisuća Poljaka, vojnih zarobljenika i civila, krvavi je žig na tom sporazumu i potvrda zločinačkog bratstva nacifašizma i boljševizma / komunizma koje ni do danas nije poništeno. Sporazum je itekako na snazi i zato u Europi i u Hrvatskoj ima toliko rusofila, tj. sovjetskih navijačkih umova; istinskih zaljubljenika u nacifašizam i njegova Doppelgängera – naciboljševizam. Putinova staljinistička Rusija opipljiv je dokaz još itekako važećeg sporazuma Staljin – Hitler, kao i glasna podrška nacifašista Europe totalitarnom crvenom nacizmu sovjetske Rusije u njezinoj agresiji na Ukrajinu. Podrška sovjetofila u Hrvatskoj nije tako glasna nego pritajena, kako to već ide u prepoznatljivoj maniri hrvatske tradicionalne šutnje i prigodne podmuklosti.

Progon Filipa Lukasa u Zagrebu 2023.

U tim grlatim crveno-zelenim umovima još živi nada da će sovjetski tenkovi majčice Rusije na neki (ratni) način umarširati u Zagreb i obnoviti neprežaljenu im Jugoslaviju i opet će Triglav i Vardar grliti isti refren nakaznog zajedništva. Zato pripremaju crveno-zelene koridore i čiste Zagreb od svih koji su makar i hodanjem po zagrebačkim ulicama za vrijeme Drugoga svjetskog rata dodirnuli „ustašku guju“. I to je samo još jedan pokušaj negiranja sâme ideje hrvatske države i nastavak Titova puta: nasilnički čin da se iz javnog prostora izbrišu hrvatski domoljubi nadbiskup Ivan Šarić, vrsni prevoditelj Svetog pisma, književnik Antun Bonifačić… svi koji su sanjali samostalnu državu Hrvatsku, a Matica hrvatska etiketira ustaškom jer je Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske s najdužim mandatom (1928.–1945.), djelovao u nezahvalnim vremenima pod vlašću NDH. Ali isto tako je spasio Maticu od gašenja oduprijevši se velikosrpstvu Karađorđevića i zato je na zao glas došao kod zelenih skojevaca. Nakon što je 1945. osuđen na smrt od komunističkih vlasti, sada mu djeca komunizma žele izbrisati ime i ništa ih ne smeta što je 2017. Županijski sud u Zagrebu poništio presudu iz 1945, onu što završava „Smrt fašizmu, sloboda narodu“.

Naime, Odbor za imenovanja trgova i ulica zagrebačke Gradske skupštine, na čelu s Radom Borić, donio je odluku da se ide u izmjene imena ulica i Lukasa i Bonifačića i Šarića, objavljeno je 13. svibnja. No sve mora proći javnu raspravu u trajanju od trideset dana, a odluku još mora potvrditi Agencija za geografska imena. Čudi me da nisu predložili brisanje imena Franje Tuđmana i Hrvatskih branitelja iz javnog zagrebačkog prostora ili su spomenuti hrvatski zaslužnici tek probni baloni?

Slijedom rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta o totalitarizmu, u Republici Hrvatskoj moraju se izbrisati i biti otučeni svi simboli nacifašizma i komunizma. To se jednako odnosi na nacističku svastiku, ušato U, komunističku petokraku ukrašenu srpom i čekićem, „Za dom spremni“ (osim registriranog znaka HOS-a) i „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Naravno, to podrazumijeva činjenicu da Republiku Hrvatsku vode državnici i političari, a ne politikanti tzv. duboke države i kilavci višestranačja okuženi jugoslavenstvom.

Da bi Republika Hrvatska s povijesnim simbolima i znakovljem znala što i kako, mora najprije djelima pokazati da kao tranzicijska zemlja razumije i prihvaća europske društvene i političke norme artikulirane europskim rezolucijama o totalitarnim diktaturama. Agitpropovci prerušeni u intelektualiste i intelektualčeke, kao i njihovi pritajeni podupiratelji u hrvatskom pravosuđu, moraju znati da je Republika Hrvatska suverena, međunarodno priznata država te punopravna članica NATO-a i Europske unije; da je časno vojno pobijedila agresiju srpsko-srbijanskog nacifašizma i da Jugoslavija više nema niti će ih biti, a komunističku su ideologiju svjetska povijest i judeokršćanska uljudba proglasile mrljom u svojoj povijesti i najgorim zločinačkim sustavom. To su artefakti koje ljubitelji južnoslavenstva i tzv. antifašisti moraju shvatiti te prihvatiti činjenicu da su pobjednici nad nacifašizmom u Drugom svjetskom ratu, godine 1999. (operacija Saveznička sila) bili prisiljeni vojno intervenirati protiv srbijanskoga komunističkog nacizma. To je lekcija koju moraju upamtiti i tražiti oprost, a ne smišljati kako će se popeti na krov crkve svetog Marka te prvi bijeli crijep grba zamijeniti crvenim.

Zašto zaboravljaju da je i u SR Hrvatskoj hrvatski štit na grbu SR Hrvatske katkad počinjao bijelim poljem, crveno ili bijelo početno polje, 25 ili 36 polja, sve je to naš povijesni hrvatski grb i nikakva ga zlonamjernost ne smije preslagivati.

Jugofiličari su izgubili svako povijesno i civilizacijsko uporište, a ideja hrvatske državotvornosti pobijedila je ideju i praksu nakaznog jugoslavenstva. Pustolovina sveslavenstva neslavno je završila i Sava je krenula uzvodno! Ideja hrvatske državnosti, njezine suverenosti unutar europskoga civilizacijskog kruga država, hametice je pobijedila svoje osporavatelje i neprijatelje. Međutim, zlodusi komunističkog totalitarizma ne mire se s porazom i ponovno bi kao i 1945. masovno strijeljali, vješali i žive zazidavali u rudarska okna, potpisujući svoje presude sa „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Ili makar kao 1972. masovno zatvarali, „oslobađajući“ neprežaljenu jugovinu od hrvatskih nacionalista i klerofašista.

No, za prvu ruku postoje i druga rješenja (istina bizantinskog predznaka) kako se riješiti komunističkih „potpisa“. Ako nema sigurne ruke koja će brisati, možda se nađe ruka koja će nadopisati pa umjesto „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ uz fašizam dodati i „komunizam“, dakle. „Smrt fašizmu i komunizmu, sloboda narodu“ ili ipak „Smrt komunizmu, sloboda narodu“? I „Trg žrtava Josipa Broza“ jezgrovito bi opisao bivšu državu i njezina vođu.

Dok državni vrh u Zagrebu komemorira tisuće blajburških žrtava, a Crkva u Macelju misom zadušnicom oplakuje najveću hrvatsku tragediju, isti taj dan – dakle 13. svibnja 2023. – u organizaciji Općine Fažana i Zajednice društava Josip Broz Tito i uz pokroviteljstvo Istarske županije – održava se manifestacija, osamnaesta po redu: Titovi dani u Fažani! Općina Fažana i Istarska županija slave krvnika blajburške tragedije i punitelja istarskih fojbi „narodnim neprijateljima“, dok hrvatski državni vrh, hrvatski narod i Crkva oplakuju njegove žrtve.

Uspavana Hrvatska kao da se nudi novim zločincima i čeka posvećenika novog doba, svoga mesiju, ali ne da bi je oslobodio od zloduha jugoslavenstva i poveo u europsku uljudbu, već da bi imala koga okriviti i kamenovati?

Onaj tko voli vlast vidi interes; onaj tko ljubi domovinu ne predaje se i nijedna mu cijena nije previsoka.

Davor Velnić / Vijenac

hkv.hr / Hrvatsko nebo