Zdravko Gavran: Zelenski kuražan, Washington zabrinut, situacija postaje kritičnija

Da bi se znalo što treba ili ne treba činiti glede pojačavanja pomoći Ukrajini, moralo bi se znati više nego što se općenito znade. Između primirja i zaustavljanja rata, za koje trenutno ne postoje nikakvi izgledi, i eskalacije sa svim pratećim i prijetećim rizicima širok je spektar različitih inačica skore ukrajinske, europske i svjetske budućnosti. Kada se god rat primiče točki u kojoj se ide ili se kani ići na „sve ili ništa“, situacija postaje kritičnija i nepredvidljivija. Dosad Moskva, iako vojno osramoćena, nije upotrijebila i čini se da nije imala namjeru upotrijebiti nuklearno i druga raspoloživa oružja. No takva pogibelj i dalje je otvorena, ma koliko Zelenski mislio da bi rakete dužeg dometa i neka druga oružja mogla dovesti do razrješenja krvave drame, koja još uvijek ima izgleda prometnuti se u širu ljudsku i međunarodnu tragediju od dosad viđene. Zacijelo The Washington Post misli i na to kada objavljuje tajne dokumente koji su procurili u javnost.

Otkriće američkog tjednika The Washington Post po kojem je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sa svojim suradnicima ozbiljno razmatrao mogućnost snažnih napada na Rusiju pomoću zapadnjačkog oružja izaziva već brojne reakcije. Američki list liberalno-demokratske orijentacije, blizak Bidenovoj političkoj opciji, pozvao se je na povjerljive dokumente američkih službi koji su procurili putem platforme Discord.

Zelenski – „vođa s agresivnim porivima“

Navodno je Zelenski, koji se upravo nalazi na nenajavljenoj turneji po europskim metropolama, koje iščekuju početak ukrajinske odlučujuće protuofenzive, još u siječnju iza zatvorenih vrata u Kijevu predlagao zapovjednicima i suradnicima da se s obrambenih akcija prijeđe u napadačke, da se zauzmu dijelovi ruskog ozemlja izvan Ukrajine radi jačanja pritiska na Moskvu. Uz ostalo je, navodno, predložio i bombardiranje naftovoda kojim se ruska nafta transportira u Mađarsku, te izrazio želju da se Ukrajini dostave dalekometne rakete za gađanje ciljeva na tlu Rusije. Mora se priznati da je Zelenski nevjerojatno rezolutan, pogotovu ako usporedimo njegovo ponašanje s ponašanjem recimo predsjednika Tuđmana kada je Hrvatska bila u situaciji podosta sličnoj Ukrajinskoj.

Te informacije imaju izvor u američkim obavještajnim dokumentima, u kojima se potanko opisuje interna komunikacija Zelenskog s najbližim suradnicima i vojnim zapovjednicima. Amerikanci su očito špijunirali Kijev odnosno komunikaciju unutar ukrajinskog vodstva. Washingtonski dnevnik primjećuje da dokumenti koji su procurili s Discorda sada „otkrivaju vođu s agresivnim porivima“, što je „u oštrom kontrastu s njegovom javnom slikom smirena državnika koji stoički podnosi brutalni napad Rusije“.

Prethodno su putem Discorda procurili na internet i brojni drugi strogo povjerljivi vojni i obavještajni dokumenti. Za curenje je optužen Jack Teixeira, mladi pripadnik Zračnih snaga Nacionalne garde Massachusettsa. Ti dokumenti otkrivaju kako u američkom obavještajnom i vojnom vrhu postoji velika zabrinutost u pogledu daljnjeg kretanja rata, sposobnosti ukrajinske vojske da ostvari očekivanu ofenzivu protiv ruskih snaga i u pogledu mogućih širih reperkusija. U njima se iznosi i procjena kako pregovori o primirju odnosno zaustavljanju rata nisu izgledni ni do kraja godine.

Što se sve ovih mjeseci, tjedna, dana i sati događalo, o tomu ne znamo ni blizu dovoljno. Zelenski se u nedjelju, 14. svibnja navečer, nakon razgovora u Berlinu s kancelarom Olafom Scholzom, očitovao i o procurilim obavještajnim izvještajima. Rekao je: “Mi ne napadamo rusko ozemlje. Pripravljamo protunapad kako bismo de-okupirali nezakonito zaposjednuta ozemlja.” Time je možda otkrio kako je – zacijelo nevoljko – ipak prihvatio upozorenja zapadnih sila da ne smije krenuti u napad na teritorij međunarodno priznate Rusije. (Tako je to bilo i s napadnutom Hrvatskom: morala je braniti i oslobađati svoj teritorij, a općenito nije bilo zamislivo da bi krenula u akcije na teritoriju s kojega je napadana, iako je i na to imala – do određene dubine – pravo po međunarodnom ratnom pravu.)

Istina, te informacije odnose se na interne razgovore koje je Zelenski s najbližim suradnicima vodio u siječnju, a u kojima je uz ostalo govorio kako bi „Ukrajina jednostavno trebala dići u zrak naftovod i uništiti industriju Viktora Orbana, koja se uvelike temelji na ruskoj nafti“. Nije poznato kako su najviši ukrajinski dužnosnici na to reagirali, dok Zelenski relativizira otkrića govoreći kako se u internim razgovorima svašta kaže, kako komu. No situacija se, općenito, zaoštrava. Optužba da je Ukrajinu organizirala (neuspjeli) napad dronom na Kremlj s namjerom da ubije ruskog predsjednika Vladimira Putina i dalje kod promatrača izaziva zabrinutost zbog mogućega ruskog protuodgovora. Iako je Ukrajina zanijekala umiješanost u to, The Washington Posto sada potvrđuje istinitost snimke koja je već kružila društvenim mrežama, a na kojoj se vide dva drona kako tog dana jure prema Kremlju oko 2:30 ujutro.

Bilo kako bilo, zagonetno je zašto je sada Zelenski na iznenadnoj turneji po europskim metropolama, počevši od Vatikan, gdje je dosta dugo razgovarao s papom Franjom, a koji je zaintrigirao svjetsku javnost izjavom u Mađarskom o tomu da sudjeluje u mirovnom nastojanju. Je li Zelenski otišao k Papi da pokuša što više doznati o toj mirovnoj inicijativi, ili da ga pokuša uvjeriti kako su vojni poraz Rusije i svrgavanje Putina jedini poželjni, prihvatljivi i realistični?

Iako se po svim raspoloživim informacijama čini da ruske oružane snage nisu u dobrom stanju, nije malo ni onih koji upozoravaju da ukrajinske snage nisu unatoč tomu kadre izvesti uspješnu protuofenzivu u kojoj bi oslobodili sva ili veliku većinu okupiranih područja. Svjesni toga, neki pozivaju zapadne vlade da dostave dodatna oružja ukrajinskoj vojsci. Prednjači britanska vlada, koja je iznenada dostavila Kijevu dalekometne rakete dometa 250-300 kilometara. Navodno je tim raketama već napadnut Krim – a Moskva je još jednom zaprijetila protuodgovorom. No tih prijetnji iz Moskve bilo je dosad toliko da u njih nitko na Zapadu više i ne vjeruje. S pravom ili ne, teško je znati.

Možda ruska vojska jest u lošem stanju, možda ni ruska država nije osobito čvrsta ni još dugo održiva, možda. No istina je i to da je ta država sa svojom velikom oružanom silom kadra zadati udarce na raznim stranama, osobito svojim taktičkim i strateškim nuklearnim oružjem, iako ne samo njime. Zbog toga su mnogi zabrinuti, počevši od vrha američke vojske, da ovaj ograničeni konvencionalni rat ne bi ipak prerastao u nešto mnogo teže i zlokobnije za druge, za Europu, za SAD, to znači i za čitav svijet. Mudri ljudi znaju da „ranjena zvijer“ može biti vrlo opasna.

Ići na „sve ili ništa“?

Da bi se znalo što treba ili ne treba činiti glede pojačavanja pomoći Ukrajini, moralo bi se znati više nego što se općenito znade. Između primirja i zaustavljanja rata, za koje trenutno ne postoje nikakvi izgledi, i eskalacije sa svim pratećim i prijetećim rizicima širok je spektar različitih inačica skore ukrajinske, europske i svjetske budućnosti. Kada se god rat primiče točki u kojoj se ide ili se kani ići na „sve ili ništa“, situacija postaje kritičnija i nepredvidljivija. Dosad Moskva, iako vojno osramoćena, nije upotrijebila i čini se da nije imala namjeru upotrijebiti nuklearno i druga raspoloživa oružja. No takva pogibelj i dalje je otvorena, ma koliko Zelenski mislio da bi rakete dužeg dometa i neka druga oružja mogla dovesti do razrješenja krvave drame, koja još uvijek ima izgleda prometnuti se u širu ljudsku i međunarodnu tragediju od dosad viđene. Zacijelo The Washington Post misli i na to kada objavljuje tajne dokumente koji su procurili u javnost.

Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo