General Željko Glasnović/Do kada ćemo šutjeti i pognute glave zatvarati oči pred zlom?

Još jedna komemoracija Bleiburga. S kojom svrhom? Nakon pada Berlinskog zida zemlje koje su trpjele komunistički teror otvorile su arhive i formirale komisije za Pomirbu i istinu dok su Hrvatska i Slovenija jedine članice EU koje su ostale zaglavljene s druge strane Berlinskog zida. napisao je general i bivši saborski zastupnik Željko Glasnović komentirajući još jednu objetnicu stravičnog zločina koje su komunističke vlasti učinile poslije 2. svjetskog rata .

Sve civilizirane zemlje imaju Komisiju za ratne grobove i memorijalne zidove na kojima su zabilježena imena, prezimena, datumi i mjesta stradavanja žrtava. U Hrvatskoj imamo bezdan i ponor neodgovornosti i nebrige za ubijene. Leđa su nam se savila od polaganja vijenaca, a za stotine tisuća žrtava boljševičkog sotonizma još uvijek nema ni istine ni pravde.

Dok kod nas petokraka, srp i čekić vrište s nebodera i čela i slave se partizanski derneci a Hrvati postaju žrtve komunističke mantre: “Zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti”, na stotine hrvatskih žrtava još uvijek leže zakopani u masovnim grobnicama, rovovima, rudnicima, škrapama i jamama. Čak i mrtve ih se ubija po drugi put i oduzima im se ljudsko dostojanstvo. Tko se još sjeća propovijedi održane u Sesvetama prije nekoliko godina u kojoj je pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić koji je danas preminuo (Gospodin ga nagradio za svo dobro koje je učinio, a sve grijehe koje je po ljudskoj slabosti počinio, neka mu Milosrdni Otac oprosti) upozorio kako u Hrvatskoj vlada udbaško komunistički kalifat? Mantre i floskule o pomirenju i oprostu bez rasvijetljene istine i zaslužene pravde lansirane od prerušenih neokomunističkih elita slušamo već desetljećima u kojima su žrtve tog terora ne samo demonizirane nego su i totalno zanemarene i ugurane u fusnotu povijesti. Mi još uvijek nismo doživjeli jednu istinsku katarzu.

Koga je briga u ovoj dubokoj državi za masakrirane, mučene, zatvarane, opljačkane i deportirane žrtve komunističke strahovlade? Domovinu su nam oteli kadrovi čiji bi sustav vrijednosti, u svakoj normalnoj državi bio pravno i krivično gonjen. Nije do njih, do nas je! Do kada ćemo šutjeti i pognute glave zatvarati oči pred zlom? Do kada ćemo se klanjati i dodvoravati nasljednicima bivših kadrova? Zar nam ništa nije sveto? Zar mislimo da se povijest iz koje očito ništa nismo naučili neće ponoviti? Tu je ona već odavno, samo je od svoje egocentričnosti i indiferencije ne vidimo. Posljednji Sud nitko od nas neće izbjeći, a za grijeh propusta svi će odgovarati. Jer ne krije se zlo samo u očitim velikim stvarima kao što su likvidiranje, mučenje, zlostavljanje i iživljavanje nad drugim, zlo se krije i u onoj najčešćoj mantri – “bitno da je meni dobro” za koju ćemo jednoga dana svi biti pitani. Naš odgovor tada ovisit će o plodovima našeg (ne)djelovanja danas!

Izvor:Željko Glasnović/facebook/Hrvatsko nebo